Dobili smo još jednu poslanicu predsjednika Hajduka. U pravo vrijeme kako bi smirio tenzije i prebacio lopticu na sebe. Uostalom, tako je već i prije najavljivao “lako je pričati kad sve ide kako treba, predsjednik mora u medije kad su problemi”.
Inače, isto događanje zovemo i “Predsjednikovo sijelo”. Novinari u netipičnom intervjuu sjede zajedno i postavljaju pitanja uz moderatora. S druge strane Jakobušić s odgovorima odlazi u duge demagoške odgovore.
To nije novinarstvo. Ono treba biti slobodno i provokativno. Isprovocirati netipične stvari i reakcije kako bi se došlo do prave, a ne servirane istine.
Puno bolji su intervjui jedan na jedan. Ali dobro.
Ajmo o sadržaju, uz napomenu kako je nešto prije i Ivan Leko imao standardnu konferenciju koja je jednako tako bitna, i vezana uz ovu.
1. FINANCIJE – Hajduk će završiti u plusu!
Najbitnija stvar u klubu su uvijek financije. Bar to znaju navijači Hajduka. Svi oni novinari koji godinama buše projekt Našeg Hajduka zbog svojih sitnih interesa nikad tako nisu pisali kad je trebalo spasiti klub od “crnih kesa”. Iz takvih kesa je lako vaditi. Nitko ne vidi.
I zato Jakobušiću ide veliki plus za ovu stavku. Iako Hajduk ima čak 282 ljudi (zaposlenika i igrača) na plaćama najavljen je pozitivan završni račun. Tu se uvijek da raspravljati o tome koliko je ljudi stvarno potrebno i bili se njihovom racionalIzacijom otvorio prostor za bolja pojačanja.
Ogroman broj članova i promet van prodaje igrača (68%) daje dodatnu stabilnost klubu. Dobar su dio tog posla odradili volonteri. Baš zato je Hajduk neuništiv.
2. AKADEMIJA – Hajduk vodeći u svim kategorijama, četvrtzavršnica UEFA Lige MLADIH, mladi u početnom sastavu
Još jedan veliki plus. Biuk i Ljubičić su osigurali stabilnost klubu, a dolazak novih mladih talenata u prvi sastav samo govori kako se dobro radi. Isto govore i rezultati koji su sigurno pomogli i seniorskoj metamorfozi u Osijeku.
Žal za nekim talentima ne stoji. Osobna zaljubljenost pojedinih novinara i navijača nema uporište u struci. Jedini pravi promašaj je Špikić.
3. INFRASTRUKTURA – lutanje
Iako je ovo jedna od lošijih stavki (a jako je bitna!), ovdje se nema puno toga zamjeriti Jakobušiću. Politika je ta koja određuje prostor. Lutalo se od Trogira do Starog placa, a sada je novost i uređenje terena u Stobreču.
Bez ovoga je rad prilično otežan.
U samom GUP-u grada Splita postoji ogromna rekreacijska zona od Marjanskog tunela do Poljuda. Nažalost, od 2005. godine netaknut predmet. Više puta sam prethodnu vlast, a sad i ovu gurao da to pokrenu, jednako kao i drugu zonu na kraju Vukovarske ulice (Sportska zona Istok). Uz to, može se isto napraviti i uz rijeku Žrnovnicu. Za sada sve stoji. Hajduku su ruke vezane.
4. HNS – uvijek isto
Jakobušić je od početka pokušao drugačije s HNS-om. I doživio je poraz. Vjerovao je kako se pružanjem ruke može promijeniti njihov način rada. Samo, vuk dlaku mijenja, ali ćud… nikad. Previše je tu interesa koji su vezani uz Dinamo. Hajduk im odgovara točno tu gdje je, u vrhu, zbog gledanosti, marketinga i buđenja navijača predodređenog prvaka. Samo smo svoju snagu prkosa put HNS-a pogubili. Šteta.
5. SENIORI – minus
Jedini su pravi negativni, neprolazan rezultat Jakobušiću seniori. Zbog toga je cijeli paket sijela trajao dva sata, kako bi se malo otupio udar. Kup je spašen odličnom pobjedom u Osijeku i tu se nema što posebno dodati osim čestitati.
Ostaje prvenstvo i Europa.
Nedostatak kontinuiteta (ne)temeljenog na strategiji je uzrok neuspjeha. I vrlo lako je objašnjiv.
Kakve poveznice imaju Vukas, Primorac, Gustafsson, Dambrauskas, Karoglan i Leko?
I vjerovali ili ne, Leko je najbolji izbor na temelju strategije. Samo, nije dobio ono što je načelno dogovoreno. Pojačanja. Isto je rečeno Livaji, Krovinoviću i Kaliniću kad su dolazili. I to Jakobušić otvoreno priznaje.
Vukasa je predsjednik dobio, Primorac je izabaran za gašenje, Gustafsson je trebao razvijati mlade, Dambrauskas bez nekih velebnih prethodnih uspjeha i ne želi razvijati mlade, Karoglan bez ikakvog iskustva i prijatelj s igračima.
Rekli bi nikakve veze nema ili kraće “niđe veze”.
I svi odoše pod čudnim okolnostima nedostatka rezultata.
I stiže panika.
Navijači traže neko veliko ime jer i Karoglan gubi korak remijima. Hajduk igrom ne blista.
Odluka pada na Leku. Ima uspjeha, igra napadački, razvija igrače, hajdučka povijest, pobjednik. Sve kako strategija kaže.
Međutim, on ima gen Tudorovog duha. Inzistiranje na svom sustavu pod svaku cijenu, bez obzira na sastav. Istovremeno, sportski direktor nije dobro odradio ulazni prijelazni rok. Zima je, igrači skupi i nedostupni. Nažalost, sve to stoji, ali su na kraju to samo opravdanja.
Bitno je samo ono što odradiš.
Zar je puno različit ljetni prijelazni rok? Sjećate se priče “rano nam počinje sezona, teško je tada dobiti pojačanja, moramo čekati kraj kolovoza”? Do tada ispadnemo iz Europe. Neuigrani.
Lutanje sportskog direktora i predsjednika, a nastavno na njih i Leke, doveli su do poraza od Istre i Rijeke. Igračima sustav obrane nije odgovarao. Slijedilo je gostovanje u Maksimiru. Po svima jedna od sramotnijih epizoda u novijoj povijesti.
Igrači su na terenu kaznili sve njih za lošu politiku. Postavke igre jesu bile loše, ali nitko se tako ne smije ponašati prema klubu, potpunim nezalaganjem. Čak i ako hoćete nekome održati lekciju. Slijedila je kafkijanska metamorfoza u Osijeku. Odjednom svi trče, bore se kao lavovi i doslovno nadigraju domaćina. Jednostavno, niti jedan sustav to nije u stanju napraviti u tri dana.
Ovdje dolazimo do medijske konferencije Leke koji je najavio kako nije i neće odustati od svog sustava koji donosi lijepu i ofenzivnu igru kojom želi dominirati u HNL-u, a ne biti u zapećku Dinama. Kao da je rekao ” OK, neka promjene sustava, trenutno”.
I tu ga klub mora pratiti. Pojačanjima.
Svakako je i on puno naučio posljednjim događajima. Ne treba glavom kroz zid već mudro. Svi ti rade o glavi, od najlošijih navijača do novinara. Koji veze sa sportom nemaju. Svi bolje znaju njegov posao iako je bio prvak Belgije i vodio klub u skupinama Lige prvaka. A protiv mase ne možeš.
Čak se postavke u napadu i nisu puno promijenile u odnosu na prethodni sustav. Međutim, stabilnost obrane je veća zbog strpljivije i čvršće igre. A iz takve obrane lakše je razviti napad. Iako, i Osijek je prilično uzdrman, a i bio pripremljen za 3-5-2, tako da će tek iduće utakmice morati potvrditi Lekinu metamorfozu.
Teško je prognozirati što će se dalje događati. Mnogi su naučili puno toga u ovo kratko vrijeme. Sad treba izvući pametne zaključke i na osnovu ovog iskustva napredovati. Kao struka i kao ljudi. Kako bi Hajduk nakon idućeg prijelaznog roka jurnuo prema tituli i plasmanu u skupine Konferencijske lige. Šteta je što smo prokockali dvije lijepe godine kad je Dinamo bio itekako ranjiv.
Naravno, uvijek je pitanje koliko su pojedini odnosi narušeni i koliko tko ima strpljenja. Sport je kao živi organizam s gomilom novih mogućnosti svaki dan. Zato ga i toliko volimo. Nikad nije dosadno.
