Televizijski serviser na klupi reprezentacije dovršeni Maksimir doživljava kao civilizacijsko pitanje. Televizijski komentator proklinje sudbu kletu što ovakva reprezentacija ne igra na pravom stadionu. Televizijski „brend“ koji govori o sebi u trećem licu, a hobi mu je obnašanje funkcije predsjednika HNS-a, moli sve za pomoć, ali prvenstveno državu.
Problematika stadiona može se raščlaniti na tri dijela. Prvo, tko bi točno trebao platiti dovršetak Maksimira? Zar nije previše novca dosad ulupano u rupu bez dna, koja skoro dvadeset godina od početka gradnje nije ni blizu kraja? Očekuje se pomoć države, ali ustvari se prstom upire u lokalnu vlast, te postavlja upit zašto srce, ruke i lopate ne odjekuju Maksimirom? Naravno, lokalna vlast već je rasfučkala previše novaca, ali teško bi takav zaključak došao do primozga naših junaka.
>> Dinamov ‘gradski’ + ‘uskočki’ novac = bolnica, 14 vrtića, 7 škola, stadion…
Naravno, ne radi se ovdje samo o stadionu reprezentacije koja na njemu odigra nekoliko utakmica godišnje, već se između redaka želi legitimirati i dignuti svojevrsni spomenik pljački hrvatskog nogometa koja je krenula monopolizacijom lige, a zatim i Hrvatskog nogometnog saveza od bagre koja vodi Dinamo. Prosječan građanin vulgaris u sebi se priupita jedno: treba li zaista još i lipa iz javnog novca biti proslijeđena u mafijaško leglo?
>> Prestanimo financirati Dinamo!
Drugi dio problematike odnosi se na temu zar je Hrvatska na razini Farskih otoka, Andore, Lihtenštajna, Republike Peščenice, Vatikana, San Marina i Luksemburga pa treba imati samo jedan stadion koji će zadovoljavati osnovne kriterije? Zar je Zagreb dobio koncesiju na nacionalnu reprezentaciju, a Split, Rijeka, Varaždin, Osijek i Pula nemaju infrastrukturu nužnu za odigravanje službenih utakmica? Zar su navedeni gradovi zadovoljni time da im se eventualno baci kakva kost s jednom do dvije kvalifikacijske utakmice ili utješnom nagradom poput rastrčavanja protiv Moldove, San Marina ili Gibraltara? Daleko od očiju, daleko od srca.
Treća problematična točka je jednostavno razumna – što si sami ne napravite stadion? Zar stadion na kojem već vijeke vjekova igra Dinamo, klub koji je „pun ko brod“, a njegovim čelnicima se igrom slučaja sudi za najveću pljačku u povijesti, nije u ovih desetak godina mogao zažbukati i dići ceradu nad imovinom koju ionako on jedini koristi?
>> Financijski izvještaj GNK Dinamo 2016.: Rekordna zarada, rekordno trošenje
Zar Hrvatski nogometni savez, koji stalno trubi da ima osigurana sredstva od FIFA-e, a iste troši na potpune pizdarije nije mogao također ući u investiciju?
>> HNS na PR, intelektualne usluge i “ostale osobe” potrošio skoro 100 milijuna kuna
Na kraju krajeva, svi vrlo dobro znamo domete sposobnih čelnika HNS-a. Koliko puta je već premrzla zagorska ilovača u Tuheljskim Toplicama, a nekoliko puta polagan kamen temeljac; da bi sve završilo kao perfridno mazanje očiju i velikom prevarom? Što se dogodilo s kampom na Sveticama gdje danas pomalo niče džungla?
>> Kamp na Sveticama za krpiguze, hulje i lažljivce
Jadnici koji vode HNS ili im indirektno sufliraju kojekakvi „Savjetnici“ imaju jedinu ulogu – napuniti vlastite džepove. Na kartu emocija i lažne patetike, te narodne ljubavi prema nacionalnoj vrsti žele izmusti koliko se još može, ovaj put preko nacionalnog stadiona i kampa. Uz političko-pravosudno odobravanje, te antagonizacijom naivnog naroda protiv navijačkog pokreta, iza kulisa se trude pokrasti koliko god je to još moguće. Jeziva slika potopljenog nedovršenog Maksimira u subotu zaista je sjajan prikaz u kakvom se stanju nalazi hrvatski nogomet posljednjih četvrt stoljeća. To je Maksimir kakav zaslužuju Drago Ćosić, Čačić Ante i Davor Šuker. To je Maksimir po mjeri poslušne ergele okupljene oko Zdravka Mamića i političkog establišmenta koji je sve to omogućio, i omogućava.
Goran Đulić
