Čak i u utakmici koja ništa nije odlučivala Hajduk nije stigao do pobjede. Istina, prema bodovima iz posljednjih 5 kola nije bilo istu ni za očekivati. Gorica je osvojila 10, a Hajduk 2, tako da bi se 1-1 moglo gledati i kao veliki uspjeh. Naravno, karikiramo. Godišnji proračun za plaće je 7 puta veći u Hajduku, 14m – 2m. Razmažene bebe je vodila borbena babica koja ne zna voziti kolica ravno po pločniku. Kupovala im je skupe poklone kao da se time mogu mane nadomjestiti. Baš kao odgoj današnjih roditelja.
Treba puno više znanja kojeg Gattuso nažalost nema. Bilo je to odavno vidljivo kad je kroz izjave praktički sam gotovo molio odlazak govoreći kako ne zna kako pomoći momčadi. Nije se dogodilo. Hajduk je tonuo kao kamen. Čak su i minimalne pobjede bile tužne. Po kvartalima je to izgledalo ovako:
1/4: 6 3 0 – 21
2/4: 4 3 2 – 15
3/4: 4 3 2 – 15
4/4: 1 3 3 – 6
Šampionski početak i nastavak kao preživljavanje na slabostima drugih.
Jadan navijački puk je cijelo vrijeme davao podršku vjerujući da će na kraju i ovakav karamboliran Hajduk stići do naslova. Međutim, sport nije takav. Ako si loš, loš si. Nikakvo zazivanje Gospe ili Boga ne može nadoknaditi neznanje. Ma neće te ni sreća pomaziti. Nevjerojatno je da su gledatelji i u Velikoj Gorici zazivali Rina uz pljesak. Valjda to ide s onim kako Hrvati uvijek trebaju ovna predvodnika. A naš ovan ima ovakav rezultat:
Stvarno mislite da tako nečemu treba pljeskati?
Oreščaninov, Dambrauskasov, Pušnikov, Tramezzanijev i Lekin Hajduk bi bili prvaci ove godine koliko je konkurencija bila loša čak i uz svo očajno suđenje u HNL močvari.
Gattuso kao pravi izdanak talijanske škole ima prvu (a i drugu) primisao: OBRANA. Na svakom igraču Hajduka se vidi kako je primarno vratiti balun unatrag. Krovinović i Rakitić će dobro čuvati balun, ali put naprijed je to sporo. Bekovi ako nekad i dobiju dozvolu za put naprijed ukoče kad vide postavljenu obranu. Čak se i Bamba kao pravo krilo vraća do centra i na taj način pokušava okrenuti stranu igre. Na taj način Šego prima balun 20 metara niže nego u Varaždinu pa u Splitu izgleda kao truba. Livaju se može vidjeti samo s dva stopera na leđima. Broj prilika Hajduka u par utakmica zajedno stane na prste jedne ruke.
Nažalost, Bili su upali u tu rupu već na polusezoni i nije se lako izvući. Ne možeš ti u zadnjem kvartalu promijeniti način igre. Tužno je bilo vidjeti kad se jučer prešlo u igru s 3 stopera. Nitko ne zna di goni jer se nije ni uvježbavalo. Rino ne shvaća da igračima ne trebaju materijalni pokloni nego oni u vidu boljih postavki na terenu. Tada bi igrači skupili lovu i njemu kupili automobil za poklon.
Gattusu ostaje samo konstatirati onu smiješnu „bili smo dobri bez baluna“. Kao da vodi Šibenik ili Rudeš. Talijanskom stručnjaku za ovo što je on želio igrati trebaju krila od 40 milijuna eura na kakva je navikao u Napoliju, Milanu ili Marseilleu. Do kraja ovog svog mandata nije uspio shvatiti tu činjenicu.
Međutim, nije Gattuso kriv. Krivi su oni koji su ga doveli. Ta vječna patnja za „stručnjakom od imena“ čime ćeš škapulati sebe od bilo kakve odgovornosti jer si dao ovna predvodnika. Jednostavno ne poznaju psihologiju sporta. U stvarnosti sebi su radili alibi umjesto da su stručno radili za klub. Da ne naglašavamo koliko je to skupo sve bilo.
Igrači su normalno samo sve dublje tonuli. Ionako ograničeni svojim znanjem nisu se mogli vratiti kad je u glavi samo „osiguraj balun“, „vrati ga natrag“. Istra je odličan primjer potpune suprotnosti. Svaki igrač prvo na pameti ima „daj balun iz dva dodira“, „pomakni se naprijed par metara“, „protrči bez baluna“, „uzmi slobodan prostor“. Čak i jučerašnjoj utakici protiv Varaždina u kojoj su mogli i izgubiti. Ne treba napominjati kakav kadar ima Hajduk, a kakav Istra. Sve je do trenera.
Osim smiješne izjave Gattusa jučer smo imali u eteru Uremovića i Iris Livaju. Hajdukov stoper nakon cijele ove očajne sezone reče: Želimo se revanširati Rijeci, znamo koliko je bitna ta utakmica.
Moj Filipe, nakon cijele ove sezone gdje ste bar 15 puta nešto stvarno morali za klub, napaćeni navijački puk i u krajnjem slučaju za sebe, utakmica s Rijekom stvarno nije bitna. Poželjno bi bilo da vas navijači na toj utakmici ni ne vide. Ostanite kući, odmorite se, počnite se pripremati za ono što slijedi u srpnju. Odigrali ste zadnja kola kao da vas je Dinamo plaćao, a kad bi protiv Rijeke dali sve od sebe i grizli teren za nekoga drugoga kao što niste za sebe to bi samo pojačalo dojam. Dakle Filipe, šta ste dali, dali ste. Niste uspjeli. Jedino što možete je probajte bolje iduće sezone.
Navijačima je samo žao Marka Livaje. Tužno je što smo mu napravili. Četiri godine najbolji igrač lige postao je s ovim odronima od trenera i najbolji strijelac Hajduka u HNL-u s 81 golom. Zbog toga je bitan taj status Iris Livaje koji je naknadno izbrisan. Zamislite koliko je teško godinama izlaziti na teren znajući da ako vi nešto ne napravite za taj cilj zbog kojeg ste došli, neće nitko drugi.
Nakon toga zamislite i da je Hajduk imao prave trenere ili suigrače koliko bi tek onda Livaja dao golova i podijelio asistencija. A ovo je njegov nevjerojatan učinak:
Svi ostali pritisci koji se spominju u i oko kluba su dječja igra kakav je na njegovim leđima. A on svojom kvalitetom i to rješava uspješno godinama. Na njegovom leđima su i suparnički stoperi zajedno s HNL sucima. I to nosi. Trpi i skriva koliko može za sveti cilj. A koliki je pritisak govori taj Irisin status. Oprostite Markane i Iris. Tužno je bilo i Gattusovo prozivanje kako maše rukama ili da je Rusin bolji napadač od njega. Boriš se sa svim, odložiš balun na krilo, trčiš u kazneni prostor skakat protiv dva stopera i onda krilo ili bek izgube balun ili centiraju u suprotni aut. I tako desetke puta na utakmici. Hoćeš iskočiti iz svoje kože, otići u svlačionicu i upitati se što meni ovo treba. I to 4 godine.
O samoj utakmici u Velikoj Gorici se nema što napisati što već nije napisano desetke puta. Hajduk dobar bez baluna kao kakav drugoligaš, a spor i trom put naprijed. Jedino se Gattuso još uvijek nada da se iz toga može izroditi nešto. Genijalnost Livaje je opet spasila bar taj jedan bod da sramota ne bude veća.
Uz Livaju tu su još samo navijači vrijedni titule. Gaze kilometre, pružaju punu podršku i kad je težak odron na i oko terena. Nisu zaslužili ovakvo upravljanje i igru.
