Nažalost, u ovoj pauzi smo još jednom svjedoci slabe organiziranosti PR službe kluba. Naravno, ne mora biti do njih, jednostavno im ruke mogu biti vezane od strane nadređenih. Takve primjere gotovo stalno gledamo, bez obzira tko je predsjednik.
Brbić i Jakobušić su bili najočitiji primjer. Bez obzira koliko se tuklo po Hajduku, PR obrana bi se rijetko aktivirala. Međutim, kad bi se dotaklo predsjednika, ne bi prošlo ni par sati, a tekst bi se raširio širom digitalne platforme.
I ne samo to, često smo bili svjedoci kako bi PR određivali novinari koji bi usko bili vezani s dotičnima. Naravno, uz izmjenu dobara. Točnije, ekskluziva iz kluba. I nije se biralo medije po “dobroti” pisanja, dapače, i oni najomraženiji među navijačima su bili dobri. Bit je samo zaštiti lik i djelo. A klub? Kakav klub, ja sam klub.
Sada smo svjedoci ogromnog novog blata koje stiže iz kluba. Prvo su predsjednik i sportski direktor izašli u javnost s tragičnim intervjuima kako se Hajduk neće boriti za prvo mjesto i ne baš lijepoj financijskoj situaciji zbog koje neće biti pojačanja.
Takvi javni istupi unutar prijelaznog roka su na razini dječjeg vrtića, a ne ozbiljnih poslovnih ljudi. Naravno, trebalo se prati ispred Gattusa kojem su pojačanja obećana.
Nakon toga trener na medijskoj konferenciji daje novu izjavu u kojoj gotovo posprdno govori kako sad ipak ima novaca pa može računati na neka pojačanja.
Kad ista ne dolaze imamo novu “bombu” kako Nadzorni odbor nije dopustio te poslove. Sa svih strana odjednom tekstovi koji prebacuju krivnju sa sportskog direktora na nadzornike. Kojima je usput posao paziti najprije na sigurnost poslovanja kluba.
U prošlom mandatu su zaustavili Jakobušića kad je bez prodaje Vuškovića htio u opasnu kupnju. Tek kad se taj prvi dio realizirao, dopuštena je daljnja potrošnja. A sada se vidi i koliko je taj dio bio na granici teškog rizika iako se uvjeravalo u suprotno.
Najbolja obrana od ovakvih priča i pričica je transparentnost rada. Odnosno, preuzimanje odgovornosti. Nažalost, nema nijednoga. Uz sve to, PR kluba ne radi ništa u kontroliranju štete.
Smiješne su bile priče ovog prijelaznog roka gdje bi Hajduk išao pričati oko transfera Miereza, Šotičeka ili sad najnovije Selahija. Gdje bi se skoro sve dogovorilo dok nisu počele priče o novcu?! Pa valjda bi se o novcu trebalo prvo pričati. Tko bi rekao da za svakog od njih treba platiti tri milijuna eura? Ili da treba platiti milijun eura plaće za Bašića ili Mlakara. Za igrače koji dolaze na posudbu i nemaš sutra ništa od njih. Ili primjer Biuka koji je medijski dobar jer je naše dite, ali jednako tako, plaćaš oživljavanje njegove karijere. Točnije, ideš u lov na ono što je najlakše jer nemaš gotova rješenja koja klubu dugoročno donose novac. Ulažeš u igrače koji su pod tvojim ugovorom.
I onda Nadzorni odbor kriv što nisu došli.
Dakle, za mir u kući potrebno je jasno izaći s informacijama zatečenog i trenutnog financijskog stanja. Ljudi u klubu moraju puno bolje komunicirati između sebe kako bi se znali budžeti i okviri prije poslova, a ne se čuditi kad dođe do završnih pregovora. Novoizabrani nemaju što kukati već raditi najbolje u trenutnim okvirima. Ako im je preteško, jednostavno se zahvale.
Gotovo je groteskno kako su se odradila ova tri mjeseca. Dovodimo skupog trenera i njegov stožer, obećavajući mu pojačanja za koje nemamo novca jer nam je sve ovisilo o prodaji Pukštasa ili Sigura. I sada smo u situaciji da on ima to što ima, nije razvojni trener pa gledamo Kalika na poziciji krila. Priličan broj mladih sjedi na klupi, nismo ih dali na posudbe, a trener im ne može svima dati minute igranja. Osim toga, moraju biti tu kako bi imali igrače za puni trening ili da uskoče u slučaju kakvog niza ozljeda. Tipa Hrgović na desnog beka.
Rezultat je i dobar s obzirom na sve što se događalo, i lošim odlukama gotovo svih u klubu, a igrali smo protiv klubova s neusporedivo lošijim budžetima. Samo slušamo stalne poštapalice o “tradicionalno neugodnim protivnicima”.
Zaključimo, sramotno je kako se proturaju informacije novinarima kao da ratuju dvije frakcije u političkoj stranci. Saberite se ljudi. Hajduk je preozbiljan klub s ogromnim navijačkim pukom koji očekuje profesionalan odnos na svim razinama. Od terena do predsjednika. I da se klub štiti. Klub, a ne lik i djelo pojedinca.
Nažalost, ovo se sve događa u 2024. godini. Čak 13 godina od početka Našeg Hajduka. Valjda smo ove probleme morali svladati. Dobar dio ljudi je sudjelovao u izradi strategije kluba pa nije valjda da će morati pisati i pojedinačne operativne planove onima koji su plaćeni za to. Od PR-a, sportske politike, financija do gradnje infrastrukture.
Dakle, uozbiljite se i idemo u sanaciju štete.
