Search
Close this search box.

Kad je prodaja neizbježna

Mnogo se u zadnje vrijeme priča o velikanu španjolskog i europskog nogometa, uglednoj Valenciji, no, nažalost, ne u toliko dobrom svjetlu koliko su na to navikli površni pratitelji zbivanja u ovom lijepom sportu. Dok smo nekad slušali o finalima euro-kupova, borbi za najviše plasmane u La Ligi te otporu Madridu i Barceloni kao centrima nogometa u Španjolskoj, već nekoliko se godina klub iz grada na Turiji spominje samo po uspješnim prodajama najvećih zvijezda, te neprekidnom i pomalo depresivnom nazadovanju u poretku najvećih klubova Starog kontinenta. Gdje je sve zapelo, i što to priječi Šišmiše da dohvate visine koje im bez sumnje pripadaju? Na oba pitanja odgovor je jednostavan, bolan i pomalo očekivan – novac.

Od vrha do dna

Valencijin dug potječe još iz prvih godina ovog stoljeća (premda je klub u dugovima bio još i davnih osamdesetih), koje neki opisuju kao i najuspješnije razdoblje u cijeloj njezinoj povijesti. Naime, nakon dvostrukog neuspjeha u finalu Lige prvaka, napravljen je financijski plan koji je bio veoma ambiciozan, no pomalo i nerealan za klub koji (suočimo se s istinom) nikad neće biti na globalnoj razini Real Madridaili Barcelone. Dug je iz sezone u sezonu rastao, a šlag na tortu bio je predsjednik Juan Soler i njegov plan o izgradnji novog stadiona u 2007., toliko spominjane ‘Nove Mestalle’. 75 000 mjesta, na 12 etaža te 89 000 kvadratnih metara, s planiranim dovršetkom 2012. Cijena? Pravi sitniš, ‘samo’ 320 milijuna euro;. Financirat će se prodajom starog stadiona te zemljišta, ili nas je barem tako uvjeravao Soler.

320 milijuna euro;, s kojima je dug kluba iznosio vrtoglavih 547 milijuna u istoj valuti. Naravno, nakon što građevinska tvrtka Bertoliacute;n nije dobila dvije rate obećane isplate, radovi su trenutačno prestali – a bilo je to samo godinu dana kasnije. Tako je Nou Mestalla postala simbol, simbol jednog promašaja, sustavnog zanemarivanja obveza, uživanja u trenutnim uspjesima bez brige za budućnost, te se poput sjene nadvila nad samu dušu svih navijača Valencije, prijeteći zagušiti život ovog velikog kluba.

Prodaja igrača

No, klub je preživio. Predsjednik Llorente, koji je zamijenio Solera, obećao je investitore i kupce za stari stadion, no ispostavilo se da je imao samo – figu u džepu. Ipak, odbio je prodati najbolje klupske igrače (poput Silve i Ville, govoreći da je sanacija duga od preko pet stotina milijuna eura s prodajom od trideset milijuna “poput krpanja rupe na brodu limenim tanjurićem”, te da će se dug lakše vratiti klupskim uspjesima te dizanjem vrijednosti istih igrača prije neminovne prodaje. Donekle je strategija i funkcionirala, dug se smanjivao, igrači su stvarali ime prije odlaska, klub je živio i nije ugašen (čak ni kažnjen zbog napuštanja građevinskog zemljišta, što je kažnjiv prekršaj u Španjolskoj, od toga se Valencia izvukla u maniri najluđih mafijaških filmova, plativši minimalac četvorici radnika da svakog dana dolaze na zemljište i sastavljaju ili rastavljaju skele cijelo radno vrijeme!).

Rezultati su, nakon svega, ipak počeli patiti i bilo je jasno da nastavljanjem strategije klub čeka stagnacija ili nazadovanje, a stadion postaje tek puki plod mašte. Stoga se krenulo u konkretizaciju rješenja, pod novim predsjednikom Salvom.

Nova era s Bankijom

Klub je početkom prošle godine za sanaciju duga digao kredit u konglomeratu banaka Bankia, a jamstvo za taj kredit dala im je gradska uprava. Klub je bio dužan pronaći investitore koji će uložiti u dovršetak stadiona i jamčiti budući uspjeh i financiranje, uz otplatu duga Bankiji. No, dogodio se problem.
Kako sam već i pisao, pod prijetnjom Europske komisije, sud u Valenciji proglasio je jamstvo grada za kredit kluba nevažećim. Značilo je to da bi Bankia mogla činiti s klubom što hoće (oni su odmah najavili prodaju po vlastitim uvjetima), i otvorilo je sezonu očajnog lova na sponzore za predsjednika Salva. Konzultirao je KPMG, pronašao je neke investitore koji su bili voljni uložiti u klub u budućnosti, no Bankia je zahtijevala hitan povrat novca za koji više nisu imali jamstvo, jer su i sami dugovali ogromne novce EU.

Salvo je tražio investitore sve do 26. prosinca 2013., kad je javno optužio KPMG da igraju ulogu ‘dvostrukog agenta’ odnosno da sabotiraju moguće investitore kako bi izašli u susret Bankiji. Također, zbog nesnosnih i netransparentnih iznosa koje je Bankia iznosila kao dugovanje, najavio je okupljanje navijača na Mestalli 24. siječnja.
Koliko god su ga svi, od gradske uprave, skupštine kluba i predstavnika Bankije, pokušavali od toga odgovoriti, do okupljanja je ipak došlo.

Asamblea informativa

Na Mestallu su došli svi pretplatnici, članovi kluba, dioničari te mnogo ostalih navijača. U spektaklu koji je uslijedio, predsjednik Salvo je u suzama govorio da se klub ne može preuzeti uz mržnju prema navijačima, te da prodaja nije rješenje.Oni mogu prodati dug“, govorio je, misleći na Bankiju, “ali ne mogu prodati dionice, jer ih nemaju. Ili neka prodaju svoj dug drugima, ili, ako žele konačno prodati klub, idemo na sud gdje će oni tražiti povrat duga, ili gdje ćemo se konačno dogovoriti. Ne možete kupiti 95 godina ljubavi i vjernosti kao što biste kupili stroj za kobasice.” Nakon toga, redom se obratio odsutnim predstavnicima gradske uprave, klupske skupštine te Bankije: “Ako želite prodati klub, dođite ovdje. Ovo je Valencia, mi smo vlasnici.

Zapravo, predsjednik je time objavio spartanski rat svim nabrojanima. Zašto? Pa, gradska uprava trenutno ima dva cilja – riješiti se jamstva za dug zauvijek (trenutno je ono u stupnju žalbe na regionalnom sudu); i izgubiti što manje glasova čineći to. Pozivajući klub da izbjegne bezuvjetnu prodaju, Salvo se zapravo nada da će jamstvo ipak opstati. Što se Bankije tiče, oni moraju srediti svoje vlastite dugove i čeznu za hitnom prodajom.

Što se tiče sadašnje uprave, većinski vlasnik kluba je trenutno tzv. Fundacioacute;n Valencia, koju kontrolira grad, odnosno Generalitat de Valencia (gradska uprava). Spomenuti dug prema Bankiji iznosi 306 milijuna euro;, i on se ne može pretvoriti u dionice (kod nas tako rado viđeno), jer nitko ne jamči za njega, dakle tek bi potencijalni kupac mogao otplatiti dug tako da Bankiji preda vlasnički udio, ili bi mogao, saniravši dug, steći pravo na dionice.

Dogovor

Prvih nekoliko dana nakon Salvova spektakla vladalo je zatišje. Bankia je ignorirala sve (premda su neki navijači šarali njezine poslovnice grafitima), Fundacioacute;n je šutjela. Tada se, ipak, odjednom oglasila priopćenjem, nakon sastanka gradske uprave 3. veljače:
Došli smo, nakon rasprave s vodstvom kluba, do konstruktivnog rješenja. Od sada, Fundacioacute;n Valencia će voditi prodaju dionica. Skoro svi su glasali za. Napravit ćemo zajedničko tijelo u kojem će biti predstavnici kluba, Bankije, gradske uprave i KPMG-a, te će ono imati vremena do 24. veljače da razmotri sve ponude. Pri prodaji kluba poštovat će se kriteriji i principi koje to tijelo donese, u skladu s uvjetima Bankije.
Kad se odabere pobjednik, sazvat ćemo generalnu skupštinu svih dioničara da čujemo njihovo mišljenje o procesu.
Očekujemo da Bankia prihvati naše uvjete. Trebali smo ovo učiniti i ranije, jer ionako prodajemo nešto što je naše. Ne očekujemo probleme s Bankijom.

Vrlo snažno priopćenje, a opet puno kompromisa. Vrlo je bitna gradacija između dva ukošena dijela – jer od prodaje duga kojim je prijetila Bankia, došli smo preko prodaje dionica koje će nadzirati zajedničko tijelo, do konačne prodaje kluba pod istim takvim uvjetima. Bankia je prihvatila ovaj dogovor (naravno, jer sad je Grad odlučio poduprijeti klub, pa im ništa drugo nije ni preostalo), a ovo je značilo da se proces prodaje ubrzava, da u njemu sudjeluju svi zajedno, i da se konačno može napraviti ‘valjana’ ponuda.

Bilo je putem još nedaća, jer Fundacioacute;n Valencia iznijela je svoje prijedloge za uvjete prodaje, koje su čelnici Bankije smatrali ‘uvredljivima’ i odmah iznijeli deset točaka u kojima se ne slažu. Tu je zapelo, jer u upravi kluba žele zadržati veliku količinu svojih prava (predsjednikov pravo na veto određenih odluka, određenu količinu građana grada koji moraju sudjelovati u upravi, članska prava), dok koncern smatra da će takvi uvjeti odbiti ulagače i tako usporiti proces prodaje.

Na sjednici kluba 16. veljače došlo je do ‘konačnog obračuna’. Trajalo je četiri sata, i svim članovima bilo je jasno da moraju ili doći do kompromisa s Bankijom, ili dati ostavke. Uzaludno je Amadeo Salvo vikao i molio da se kompromis ne prihvaća i da se uvjeti prodaje, ako će do nje doći, ostave u rukama članova kluba – između herojskog mučeništva i sudjelovanju u kreiranju uvjeta prodaje izglasano je, nakon duge i iscrpne sjednice, ovo drugo.

Prodaja kluba

Što je, dakle, s prodajom? Uvjeti su, koliko god bili krhki, konačno kreirani, i šuškalo se da su primljene ponajprije tri ponude – iz Rusije, UAE, te ponuda biznismena Petera Lima iz Singapura, no predsjednik Salvo pronašao je nove investitore te je rok produžen do 1. travnja. Toga dana objavljeno je, na olakšanje navijača koje su neki mediji uvjeravali da nije zaprimljena nijedna valjana ponuda (što bi značilo prepuštanje kluba Bankiji ili bankrot), da je u klub stiglo sedam ponuda koje udovoljavaju uvjetima natječaja, a po propozicijama komisija koja odlučuje o prodaji (a sastoji se od četiri čovjeka; po jednog iz kluba, Fundacioacute;na, Bankie i KPMG-a) sada ima maksimalno tri tjedna da odluči koje ponude definitivno ispunjavaju sve uvjete natječaja i proslijedi ih na glasovanje generalnoj skupštini dioničara.

Sedam kandidata

Prema nagađanjima i informacijama koje su procurile u javnost, kandidati za kupovinu Valencije su:

GEM – Global Emerging Markets (SAD)
Američka kompanija koja je već ranije nudila kupovinu dionica kluba, u suradnji s predsjednikom Llorenteom. Plan im je pokriti dug i investirati u transfere, uz osnivanje kluba-filijale u Sjedinjenim Državama.

Cerebrus Capital Management (SAD)
Kompanija koja surađuje s Bankijom već duži niz godina, i koja redovito biva zainteresiranom stranom u procesima prodaje duga njezinih dužnika.

Unique Premier 54 Limited (UK)
Konzorcij kompanija iz triju arapskih zemalja koji su ponudu plasirali kroz podružnicu u Londonu. Financijski najizdašnija ponuda i jedan od najvećih favorita, no šuška se da su u ovu ponudu stavljeni i određeni uvjeti, nepoznati javnosti.

Zolotaya Zvezda (RUSIJA)
Rusku kompaniju vodi Mikhail Bosco koji živi u Španjolskoj i bavi se biznisom s nekretninama. O njegovoj mogućoj kupnji kluba govorilo se još pred četiri godine.

Peter Lim (SINGAPUR)
Malo iznenađenje, jer su svi mislili da se Lim povukao iz procesa kupnje, no ipak je plasirao ponudu, koju predsjednik Salvo opisuje kao “jednu od pet najvećih nogometnih poslova u povijesti”.

Wang Jianlin (KINA)
Mnogi nisu vjerovali da će “najbogatiji čovjek u Kini” biti zainteresiran za kupovinu Valencije, no službena ponuda je poslana, i pretpostavlja se da se izdašnošću može mjeriti s ponudom Arapa. Wang već ima veze s Valencijom i dogovarao je s njom transfere kineskih igrača, kao i s Villarrealom te Atleacute;ticom.

Nepoznata sedma ponuda, za koju se pretpostavlja da je biznismen Mario Alvarado iz Kostarike.
Pretpostavlja se da je sedmu ponudu, čije informacije još nisu iscurile u javnost, poslao biznismen Mario Alvarado iz Kostarike, premda neki tvrde da je riječ o drugoj ponudi iz arapskih zemalja.

Bilo kako bilo, pred nama su tri tjedna napetosti i odlučivanja, pri čemu nitko ne zavidi komisiji koja mora evaluirati ponude, odlučiti koje su dovoljno dobre da jamče opstanak i uspjehe kluba po tri kriterija (financijskom, socijalnom, sportskom) te ih potom plasirati skupštini na glasovanje. Tri tjedna koja će obilježiti povijest kluba su otpočela.

Victoacute;rio Querido Viuda


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter