Search
Close this search box.

Kad se hajdučka unučad složi, bakina se sreća množi

Foto: Naš Hajduk

Budući da mnogim hajdučkim fanaticima već godinama ne treba ideja kada nekome žele dati kvalitetan poklon – jer znaju da ljepšeg poklona od mjesta u Parku nema – tako su i unuci bake Marije Lozić skupili potreban iznos da njezino ime Za sva vrimena ostane uz Hajduk.

Baka Marija je navršila 77 godina i nalazi se u Parku zajedno s tisućama najvjernijih navijača. S nekima od njih je nazočila posljednjoj svečanosti.

– Bila je malo nervozna nakon što su počela prozivanja donatora na binu, sve dok nije čula svoje ime i prezime vjerovala je da se radi o još jednoj šali koju smo joj priuštili, prepričavaju njezini unuci.

Kažu kako je za sve zapravo “kriv” stric.

– On je taj koji je došao na ideju da to bude poklon baki od unuka za njezin rođendan koji je bio 1. rujna, taman nekoliko dana nakon nakon posljednje svečanosti u Parku. Sudjelovala je sva bakina unučad, tri unuka i dvije unuke od kojih najmlađa ima 10 godina i, poput bake, također je članica Hajduka. Inače, nismo iz Splita pa smo baku trebali nekako nasamariti da ide u grad s nama, na što je pristala nakon što smo joj rekli da ode upoznati dečka od najstarije joj unuke, otkrivaju unuci način na koji su uspjeli sve držati u tajnosti, da bude iznenađenje.

A što na sve kaže baka Marija?

– Ništa nisam znala, ali iznenađenje mi je bilo baš lijepo. Hajduk mi je sve, volim ga cijeli život i još ne mogu vjerovati što se dogodilo. Posebno mi je drago što je sve krenulo od obitelji i unučadi, stvarno poseban poklon kojeg ću pamtiti zauvijek, s radošću govori baka.

U jeseni života baka emotivno proživljava sve što se događa s voljenim joj klubom.

– Dok Hajduk vodi, ja utakmicu gledam s mirom. Ali kad je derbi ili kad gubimo u nekoj utakmici, ja onda gasim TV. Ne mogu to gledati, moram čuvati živce, prepričava baka kako izgleda gledanje utakmice.

S radošću se prisjetila trenutaka iz svog putovanja s Hajdukom.

– Hajduk pratim cijeli život, ali 1968., s 23 godine sam kao trudnica boravila u starom rodilištu preko puta Starog Hajdukovog te sam s prozora gledala prvu utakmicu uživo. Ne sjećam se protivnika, ali znam da smo pobijedili. Kasnije kroz sedamdesete sam odlazila na Plac te bi se penjala na stabla kako bi gledala utakmice. Jednom sam prilikom od oduševljenja i zaboravila da stojim na stablu i pala s njega slaveći gol. Sjećam se i izgradnje novog stadiona prije njegova otvorenja, kao i proslave stotog rođendana na kojoj sam bila, s ponosom će baka Marija.

Svi oni koji žele nekome od najmilijih pokloniti ime u Parku to mogu učiniti na https://nashajduk.hr/za-sva-vrimena/.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter