Search
Close this search box.

Kakav Hajduk počinje sezonu?

Nakon sportski traumatičnog proljeća na Poljudu su se odlučili na rez, i igrački i stručni. Tako je klupu preuzeo Damir Burić, dobro znano ime iole starijim pratiteljima splitskog nogometa još iz dresa Crvenih s trave Parka mladeži, čovjek koji je ime izgradio, što kao igrač, što kao trener, ne glavni, u Njemačkoj. Toliko je reputaciju stekao da je završio i u stožeru mlade njemačke reprezentacije, a iza sebe ima rad u nekoliko bundesligaša. Prvi dojmovi su izuzetno pozitivni, što je u Hajduku i inače slučaj s mnogo stvari kojima se konačno pristupi maksimalno ozbiljno i profesionalno. Već sada se vidi da je Burić, inače prva želja Gorana Vučevića za trenera Hajduka, Bijelima donio mnogo toga. Polako se stvara ono što je najbitnije za jednu momčad da je krasi, a to je samopoštovanje. Ono se može postići samo velikom količinom kvalitetnog rada i uloženog truda. Među igračima se potencira stvaranje dobrog, prijateljskog ozračja, treninzi su pomno planirani. Sve se snima i analizira, kako rad same ekipe, tako i svi protivnici. S igračima Burić jako puno priča, što je vrlo važno kad se zna da se radi o iznimno mladoj momčadi. Angažirani su i stručni asistenti, prije svega oni zaduženi za odgovarajuću fizičku pripremu mdash; profesor Tomljanović sa svojim timom ljudi koji kvantificiraju svaku akciju Hajdukovih nogometaša. Ma, kad podvučete crtu, lijepo je znati da trener Hajduka umjesto udisanja lokalnih kavanskih dimova razmjenjuje mišljenje s takvim stručnjacima kao što je Jogi Low, aktualni svjetski prvak.Vrlo je zanimljiv i Burićev medijski nastup kojim se dosada kontinuirano fokusira na pozitivu, te u svakoj nevolji traži priliku, štiteći ugled i interese kluba, nikad ne tražeći opravdanja.

Na terenu Hajduk se koristi 4mdash;2mdash;3mdash;1 formacijom, koja se po potrebi lako transformira u 4mdash;3mdash;3. Namjera je očigledna: fokusirati se na razvoj mladih igrača i same igre. Najbolje to oslikavaju baš Burićeve riječi tijekom jednog od njegovih zadnjih medijskih istupa kada je pokušavao objasniti korelaciju mladosti svoje ekipe i postizanja najbolje napadačke pozicije za završnicu kroz prizmu brze igre i kontrole. Jer, prema tri pripremne utakmice i dosadašnjim treninzima, jasno je da je cilj igrati što brže sa što manje dodira, ali po travi. Linije moraju biti blizu, igrači surađivati, defenzivno biti agresivni i hitri. Iako nastupi Bijelih na pripremama nisu bili toliko blistavi koliko to strastveni navijači u svojoj gorućoj želji sebi predstavljaju, ima dobrih vijesti. A najbolja je da Hajduk izgleda kao ekipa koja zna što želi i kako do toga doći.

Pogledajmo malo kadar kojim Burić raspolaže.

Na pripremama je bilo 26 nogometaša.

Vratari: Kalinić, Stipica, Grbić

Srednji braniči: Milović, Nižić, Bilyi, Franić

Bočni braniči: Mikanović, J. Bašić, Tudor, Pejić

Zadnji vezni: Caktaš, Balić, T. Bašić, Juranović, Sušić

Ofenzivni vezni, krila: Roguljić, Maloku, Mujan, Radchenko, Vlašić, Bencun, Mastelić

Napadači: Zoa, Maglica, Kiš

Zbog ozljeda odnosno rekonvalescencije nije bilo Tomića i Milevskog. Svakog dana se očekuje potpis Jeffersona, brazilskog zadnjeg veznog igrača koji bi ovoj ekipi svojim defenzivnim kvalitetama donio neophodan balans, a glavni i zapravo jedini preostali cilj na tržištu je dovesti lijevog beka. Naveliko se šuška kako je s Hrvojem Milićem, barem kako sad stvari stoje, sve dogovoreno, samo se čeka da povremeni reprezentativac dobije papire putem arbitražnog spora kojeg je pokrenuo usljed neisplate plaća u Rusiji. I odmah valja reći da bi Milić bio sjajno rješenje.

Na vratarskoj poziciji jasno je da je Kalinić nepriskosnoveni broj jedan. Poprilično je jasno i to da Tomić, makar zasada, nije u planu prve ekipe, te je gotovo sigurno da će završiti ili na vratima B momčadi, te figurirati kao Hajdukov vratarski failmdash;safe mdash; treći golman, ili na posudbi negdje gdje će dobiti minute u višem rangu natjecanja. Ono što nije jasno jest pozicija drugog vratara. Realnije je očekivati da to bude Stipica, a da Grbić, kao projicirani broj jedan nakon Kalinićeva odlaska, također ode na posudbu, i to sigurno u prvu ligu gdje će dobiti minutažu i nastaviti se razvijati.

Mikanović je zasada u laganoj prednosti na poziciji desnog braniča u odnosu na Josipa Bašića kojemu je, čini se, definitivno predodređeno “spuštanje” s krilne na bekovsku poziciju. Po potrebi ovo mjesto vrlo lako može pokriti Tudor. Splićani pod ugovorom i dalje imaju i Ivu Tomaša koji će očito ponovo putem jedne od posudbi, možda čak i u drugu momčad.

Na lijevoj strani Bijeli imaju problem. Tudor je sjajno odigrao proljeće, ali na desnom krilu, a ne lijevom beku, što nije njegova prirodna pozicija tim više što se radi o dešnjaku. Onaj prirodni lijevi branič, Marko Pejić zasada je u drugom planu, iako je zaslužio priliku, posebice nakon vrlo solidnog, jedinog nastupa u bijelom dresu protiv Lokosa u Zagrebu na proljeće. Rekli bismo da Tudor igra ne zato što Pejić nije dobar, već zato što je Tudor toliko pokazao dosada. Svejedno, nijedan ne bi imao prednost pred Milićem. Valja notirati i prisutnost Ivana Jakova Vasilja, pitanje je kojim će on travnjacima šprintati lijevom stranom. Neka posudba ili druga ekipa?

Na stoperu prva tri izbora su jasna: Milović je, o čemu svjedoči i kapetanska traka koju je dobio izravno od Burića, siguran izbor, a za drugo mjesto bore se Nižić i Bilyi. Splićanin je u laganoj prednosti čisto zbog Ukrajinčeve ozljede zbog koje je ovaj propustio dio priprema. Iako Nižićeve kvalitete polako otkriva sve širi sloj navijača splitskog velikana, Bilyi je doveden da bude kvaliteta više u odnosu na ono što Hajduk trenutno ima na ovoj poziciji. Nije riješeno pitanje četvrtog stopera. Ili možda jest? Je li to definitivno Domagoj Franić? Što je s Bosančićem koji je pripreme propustio kako bi maturirao? A s Lorencom Šimićem koji se vratio iz Goverle bez posebne koristi? Ili s Davidom Domejem, standardnim austrijskim mladim reprezentativcem? U kojoj fazi oporavka je onaj kojemu se ne tako davno predviđala najbolja karijera od svih Hajdukovih stopera nove generacije mdash; Zvone Milić? Usprkos tri provjerene opcije na stoperu, neophodno je da Bijeli razviju makar jednog od navedenih mladića u pouzdanu opciju za prvi sastav. Makar jednog.

Burić se po svemu sudeći odlučio za formaciju s dva zadnja vezna igrača. Za to mjesto konkurira 5 igrača, a ako bismo dodali i Jeffersona, onda čak 6. S tim da bi baš Brazilac trebao biti siguran budući nijedan od Hajdukovih nogometaša ne nudi karakteristike na ovoj poziciji kakve on nudi mdash; one defenzivne. Tek Toma Bašić koji je zasad ipak u drugom planu. Mnogo je više onih koje se da zadužiti za kreaciju iz ove dublje pozicije. Jedan od poteza koji je i obilježio pripreme bio je postavljanje Andrije Balića na ovu poziciju na kojoj je Andrija protiv Rieda bio jako dobar, čak bismo rekli i mdash; prirodan. Njegov nogomet je onaj brzine razmišljanja i donošenja ispravnih odluka u najkraćem mogućem vremenu. Sve to, zahvaljujući svom talentu i vještini Balić može. Kad imaš takvog igrača u ekipi onda je logično da želiš da lopta bude što više u njegovim nogama i da baš on bude taj koji će usmjeravati ekipu i slati je kamo želi. Vrlo važno za Bijele bi bilo da Sušić i Caktaš, dva sad već senatora, vrate svoju pravu formu. Caktaš je već pokazao znakove konkretnog oporavka, a Sušića je nažalost sad pokosila ozljeda. Mijo može donijeti organizaciju u napad, a Sušić konačno rješenje. I na koncu jedan vrlo zanimljiv igrač mdash; Josip Juranović, mladić vrlo solidne vještine, iznimno izdržljiv, živ i zahvalan igrač kojega se može koristiti na doslovno svim pozicijama u veznom redu. Teško je očekivati da će za svih ovih 5, potencijalno šest igrača biti mjesta u ekipi. Nečiji transfer ili neka posudba mogli bi biti rješenje. Da ni ne spominjemo da Hajduk u svojim redovima ima i Ismara Hairlahovića, još jednog darovitog vezista koji se zadnjih mjeseci malo zagubio. Nadajmo se će i njemu Burić pomoći da pronađe put. Bit će jako zanimljivo pratiti koliko često će se Burić odlučivati na postavke s dva zapravo ofenzivno orijentirana zadnja vezna igrača, a koliko će koristiti rečenog Brazilca, pod uvjetom da dotični uopće potpiše.

Malo više prema naprijed, na ofenzivnom veznom i krilu gužva gotovo jednaka prethodnoj. Svaki igrač ovdje ima svoju priču. Roguljić je sigurno veliki potencijal. Pitanje je na koji način ga realizirati mdash; igrom uz aut liniju ili u sredini terena? Povučenije ili isturenije? Ako uz aut liniju, da li kao krilo ili veznog igrača? Valja dodati i to da njegov dolazak uistinu nema neke logike ni smisla ako ga Hajduk na kraju sezone ne planira otkupiti. Maloku se vratio iz mrtvih i grabi novu šansu. Igrač je to koji ima itekakav potencijal sa svojom igrom stvaranja viška, brzinom, hitrinom, motorikom. Baš bi bila šteta da je onako lako i jeftino otišao. Vratio se i razmetni sin mdash; Tonći Mujan kojemu bi, očito je sad, bilo mnogo bolje da je ostao i razvijao se planski u bijelom dresu. I on traži novu šansu. Ugodno iznenađenje je Artem Radchenko mdash; vrlo vrlo interesantan igrač, jak na lopti, uvijek u kombinaciji s nekim, ima tu sposobnost nametnuti se u igri. Posebna priča je Marko Bencun. Onaj njegov lagani, dugi korak i sjajna kontrola lopte kojima lakoćom može stvoriti višak i dalje daju za pravo nadati se da može i mnogo bolje od dosad pokazanog. Milevskij zna sve, samo je pitanje koliko želi i koliko će moći. Vlašić je svakim danom sve moćniji, nevjerojatno potentan igrač za jednog sedamnaestogodišnjaka, odluke i rješenja su sve bolja i točnija, sve više pravovremena, talent nikad i nije bio upitan. I konačno tu je i vrijedni, mladi Ivan Mastelić koji čeka svoju priliku. Kao i na poziciji zadnjeg veznog, i ovdje je jasno da će biti ili transfera ili posudbi. Tim više što svoju priliku čeka još jedan klinac, Kosovar Arlind Basha. Detalj vrijedan pažnje je i način na koji će ovi igrači biti raspoređeni, tko će lijevo, tko desno, tko u sredinu. Hoće li se koristiti dešnjake lijevo i obrnuto, ili će se pribjeći tradicionalnom receptu mdash; dešnjak desno, ljevak lijevo. Koliko će cilj bočnim igračima biti širiti igru, a koliko će imati upute ubadati s boka u sredinu, rušiti zonu i stvarati višak.

Za mjesto vođe navale kandidiraju Kamerunac Zoa, Maglica i Kiš. Dojam je da se nametnuo tamnoputi afrički napadač. Maglica pokazuje i dalje svoje vrline i mane, a Kiš strpljivo čeka. Pitanje je gdje će Prskalo.

Kada se podvuče crtu jasno je da je apsolutni prioritet riješiti pitanje lijevog braniča. Kvalitetnog igrača poput Milića isplati se čekati koliko treba, uostalom ne dovodi ga se za jednu ili dvije utakmice već na duži period. Mnogo bolje je na taj način dobiti prokušanu kvalitetu, nego na brzinu uzeti mačka u vreći.

Drugo mdash; treba finalizirati Jeffersona i nadati se da je on pravo rješenje za defenzivnu komponentu igre veznog reda. Slično, ovo u vezi nadanja, važi i za Biloga, u smislu da donese zadnjoj liniji klasu više.

I konačno, nakon što se svi oporave i nadamo se, završe još ta dva spomenuta transfera, brojka igrača će se popeti na 30, možda i više ako se u obzir uzme i još poneki od stopera. Izuzetno će biti važno osigurati svim ovim mladim igračima, kojih u prvoj momčadi Hajduka valjda nikad nije bilo ovoliko, najbolje moguće uvjete za dalji razvoj. Hajduk nije toliko bogat da bi se olako mogao odreći ijednog klinca s potencijalom da postane ozbiljan igrač.

Što baš i ne vrijedi za neke starije igrače za koje je struka zajedno s vodstvom kluba procijenila da se više ne uklapaju u sportsku strategiju kluba, pa tako vlasnici dvaju među najizdašnijih ugovora u klubu, Maloča i Mezga čekaju rješenje svog statusa. Otpisani su i traže novi klub i Tomičić i Džoni.

Teško se prisjetiti kad je Hajduk imao ovoliko posve mladih igrača u svojoj ekipi. A posebice se teško sjetiti kad je Hajduk imao ovoliku koncentraciju talenta na raspolaganju. Je li Burić pravi čovjek da ih razvija i vodi? Vrijeme će pokazati, sigurno je samo to da su svi prvi pokazatelji nedvojbeno obećavajući. Ono o čemu treba svakako voditi računa jest mdash; vrijeme. Za sve, pa tako i za razvoj i igre i igrača neophodno je vrijeme. I ma koliko Hajdukovi navijači bili tanki sa strpljenjem, ništa se u postulatima nogometne igre neće promijeniti samo zato što bi se njima tako htjelo. A ovoliko ovako darovitih igrača i ovako zanimljivog trenera bilo bi uistinu šteta samo tako “potrošiti”.

Roko Kaliterna


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter