Prije nego što započnemo s analizom, valjalo bi se prisjetiti derbija odigranog prije samo nešto više od mjesec dana i kako je sudac Dario Bel nakon odsuđene utakmice dobio pohvale cjelokupne sportske javnosti za svoj rad tijekom devedeset poljudskih minuta.
Osječki arbitar je tada iznenadio kriterijem, puštanjem da se igra razvije, pa iako su ga igrači obje momčadi pogledavali u čudu, čak nevjerici, brzo su se navikli na kriterij koji je Bel tada odlučio pustiti.
A sam početak mu i nije bio lagan, Hajduk je nošen publikom krenuo vrlo agresivno, prvih dvadesetak minuta pritiskajući Dinamo, no Bel je beskompromisno zauzeo kriterij koji nije mijenjao do samog kraja susreta.
Da ne pričamo bez veze, izdvojili smo na početku par duela koje Bel nije okarakterizirao prekršajima, i par duela koje je pak Pajač odlučio okarakterizirati prekršajima.
Dario Bel
Igor Pajač
Već na prvi pogled očita je razlika u kriteriju.
Jedna od ključnih zadaća suca na terenu jest štititi igru i igrače. Ako sudac pusti razvoj igre, imamo pretpostavku za bolji nogomet, bolju utakmicu i u konačnici zbog toga ljudi i plaćaju ulaznice ili pretplatu nekom od tv providera, da uživaju u nogometu.
A sad krenimo s analizom.
Već na samom startu utakmice Pajač pokazuje da nije baš u istoj. U 25. sekundi, Mikanović mu u izvođenju ubacivanja krade dobrih 15-20 metara, igrači Dinama svjesni gdje je lopta izašla, jasno mu to daju do znanja, ali Pajač je u svom filmu.
U trećoj minuti Emreli je prije nego će biti izveden udarac iz kuta, zalegao na travnjak, zbog bezazlenog dodira po ramenu od strane Kalinića. Ono što je ovdje potrebno naglasiti, pomoć se azerbajdžanskom reprezentativcu ukazivala pune tri minute, i to na samom terenu, iako pravila jasno propisuju kada je nužna brza i hitna intervencija na terenu. Ovo je postao modus operandi čitavu utakmicu. Postavlja se pitanje je li Hajduk osigurao nosače ili vozilo za pomoć iznošenja igrača s travnjaka? Ili je Pajaču odgovaralo ubijati ritam utakmice? To samo on zna.
Da se igrači znaju služiti svakakvim ‘trikovima iz knjige’, pokazao je Teophile u sedmoj minuti, kad mu je Mikanović htio još jednom prodati štos s početka utakmice, koji je od strane Pajača prošao nekažnjeno, pa da se slično ne bi ponovilo, iskusno je loptu bacio u teren za igru. Za ovo ga je Pajač nagradio usmenom opomenom.
Pajač se još ugrijava na radnu temperaturu utakmice, pa je na jasno vidljiv Kalinićev blok na ispucavanje Livakovića, lopte koja je otišla van granica igrališta, prvo pokazao na ubacivanje za Hajduk, da bi isto promijenio na Kalinićevo priznanje da je on zadnji igrao loptom.
U 19. minuti imamo situaciju koja je podigla tenzije na tribinama, gdje jedan duel Vukovića i Ademija, obostrani prekršaj (Ademi drži Vukovića za tijelo, ovaj njega za dres), nakon što igrač Hajduka izlazi kao pobjednik iz njega, i otvara se lijepa mogućnost proboja Dinamove obrane, Pajač presuđuje u korist gostiju iz Zagreba. Zbog reakcije na Pajačevu odluku opomenu je zasluzio Vuković, a nije ju dobio.
Ubrzo imamo spornu situaciju u kaznenom prostru Dinama, koja i nije sporna. Dodir lopte i ruke Ristovskog nije kažnjiv.
Sudar glavama Melnjaka i Lauritsena završava zavojima na obje glave. Opravdani prekid i ukazivanje pomoći na terenu. Ovo je jedan od trenutaka kad je dozvoljeno ukazivanje pomoći unutar granica igrališta. Prekid je trajao četiri minute.
Kako se nakupilo toliko sudačke nadoknade u prvom poluvremenu pokazuju i sljedeći primjeri u 29., 31. i 39. minuti, tijekom kojih je samo Petkovićev i Elezov sudar glavama bio u skladu s napucima, koji govore o ukazivanju pomoći u terenu za igru.
Da Pajaču nije dosta sjeckanje igre kroz nepotrebne prekršaje, pokazuje u dva navrata kad izričito traži da se prekršaj izvede sa samog mjesta na kojem je napravljen. Prvo ne dozvoljava brzo izvođenje Krovinovića, gdje mu Emreli smeta pri istom, lopta ipak dolazi do Livaje, no čuje se Pajačeva zviždaljka i Livaja je zbog svoje reakcije trebao bit opomenut, ali nije. Zašto?
Niti pola minute kasnije slična situacija, samo je ovaj put prekršaj izveden čak pet metara iza mjesta prekršaja, no ponovo Pajač zaustavlja igru.
Bespotrebno je na centru inzistirati na točnom mjestu prekršaja, jedino ako nije “ukradeno” značajno prostora, a još apsurdnije je inzistirati na mjestu prekršaja, ako je on izveden pet metara iza tog mjesta. Napomenimo da je u oba navrata prekinuta napadačka situacija na nepostavljenu obranu.
Iako se mnogima nadoknada učinila pravednom, ona to nije bila. Pajač je svojim suđenjem “ukrao” 12 i pol minuta utakmice, a nadoknadio samo 10.
Po završetku poluvremena , mnogima su bili upitnici u glavi, što smo mi to upravo gledali? Nogomet? Ne!
Uz ovakvo ubijanje ritma utakmce, sjeckanje igre na sve moguće načine, nogomet se tu nije mogao igrati. Kome (ako ikome) od ljutih protivnika na terenu odgovara takav narativ suđenja, procijenite sami.
Nastavak je u 50. minuti donio i prvu opomenu, potpuno opravdano požutio je Teophile. Nakon čak 18 prekršaja u prvom poluvremenu, ovo i je bio prvi malo grublji start na utakmici. U derbiju koji nosi težinu utakmice za naslov prvaka.
Uskoro je mogao požutjeti i Oršić nakon sprječavanja kontre Krovinovića, ali nije.
Svega minutu poslije Pajač je ponovo izložen salvama zvižduka s tribina, na dobro puštenu prednost Dinama, lopta dolazi do Ademija, koji čisto i neometano krivo predaje loptu, no Pajač je odlučio vratiti prekršaj. Zašto? Ademi je neforsirano predao loptu i tu se prednost više ne vraća.
Još se nisu stišali ni ti zvižduci, evo Pajača opet u nepotrebnom zaustavljanju igre, kad svira opravdano zaleđe Ademija, no Hajduk tad već ima posjed i kreće u svoj napad, ponovo na nepostavljenu obranu.
Ovakve stvari se rijetko viđaju i na niželigaškim utakmicama, sad je li to Pajačevo neznanje ili nešto drugo, opet ostavljamo vama na procjenu.
Da Pajač zna pustiti prednost pokazao je u 56. minuti, kad Mišić nakon igrane lopte udara Vukovića po nogama. Očekivali smo u prvom prekidu opomenu za stasitog Osječanina, nismo je vidjeli.
Treba napomenuti da je u kratkom periodu od 4-5 minuta, Krovinović pretrpio četiri prekršaja, neki su svirani, negdje je bila puštena prednost. Rekli smo u uvodu da je zadatak suca štiti igru i igrače.
Nakon tih prekršaja u kratkom vremenu Pajač je trebao kazniti Emrelija opomenom, ponovo prekršaj nakon predane lopte, ali nije.
Hajduk je poveo u 63. minuti i Kalinić je opravdano opomenut zbog skidanja dresa.
Utakmica je time dobila novu dimenziju, prijetilo je da bi moglo eskalirati, pogotovo nakon prekršaja Vukovića nad Oršićem, koji je u pokušaju da se oslobodi Vukovićevog držanja za dres, opalio istog laktom u glavu. Obojica su tu zaslužili po opomenu, ali ni ovaj put Pajač ne vadi karton iz džepa.
Tri minute kasnije, prvi pomoćni krivo označava Kalinićevo igranje rukom, naime njega nije bilo. Rame je još uvijek rame, a ne ruka.
U nastojanju da izjednači Dinamo je preselio igru na Hajdukovu polovicu, u jednom od napada Šutalo je atraktivno škaricama htio pogoditi loptu. Pogodio je Elezovu glavu. Prekršaj, ali nema opmene?
Agresivnost domaćih igrača na svaku loptu, i u svakom duelu nije prestajala, pa je i Vuković (i zbog prijašnjih grijeha) mogao biti zapisan u Pajačev notes, nakon što se u jednom duelu objesio na Petkovića.
Sporni detalj za one koji vole plavu boju odigrao se u 76. minuti, kad je Kalinić na centru točno ispred Dinamove klupe ušao u duel s Bočkajem koji pada kao pokošen. Izostanak reakcije trenera ‘Plavih’, cijele klupe i svih Dinamovih igrača na terenu, govori sve, odnosno koliko je uvjerljiv bio Bočkajev pokušaj iznude Kalinićevog drugog žutog kartona.
‘Pokušaj iznude vol. 2’, ovaj put kaznenog udarca, ni to nije prošlo, ali ostaje nejasno zašto Špikić nije dobio zasluženu kaznu.
Lovrencsics neće uspjeti ubaciti loptu u teren, ali dojma smo da ona nije ni ušla, pa se ubacivanje za Hajduk trebalo ponoviti, a ne ga dodijeliti protivničkoj momčadi. Ostavljamo na procjenu pomoćnom sucu ako je smatrao da je ubacivanje izvršeno nepravilno, onda je njegova odluka ispravna.
Do kraja će još opravdano požutjeti Livaja, i Hajdukov vratar Kalinić, ali i ovaj puta Pajačeva matematika u nadoknadi nije dobra. Na dodanih šest, trebao je produžiti bar još dvije minute.
Pajač je u pripremi utakmice znao da pred sobom ima izuzetno tešku utakmicu. Derbi koji nosi težinu borbe za naslov prvaka države. Od početka nije trebao imati težak zadatak, utakmica od strane igrača nije bila gruba, prljava, kakvi derbiji znaju biti. Sam je nametnuo takav alibi kriterij koji će izmrcvariti svaki pokušaj igranja nogometa, pogotovo u prvom poluvremenu.
Činio je ponekad gotovo početničke greške, želimo vjerovati da mu je to bio samo takav dan. Može li se bolje? Tako mi Bela, može.
