Privatno vlasništvo je kažu temelj ekonomije, a bez privatnog vlasništva ne postoji slobodno tržište. Ekonomisti nas poučavaju da bez privatnog vlasništva nerazvijene zemlje (ili zemlje u razvoju kako je možda korektnije reći) nikada neće stići one razvijene. Ako sam dobro shvatio neke od uglednih novinara naših tiskovina i radio postaja (posebno onih splitskih) isto bi se moglo reći i za sportske klubove. Nema po njima sreće bez privatnog gazde, koji će valjda svaki mjesec upumpavati novac u svoje vlasništvo. Bez obzira na to što je nogometplus puno puta do sada argumentirano i dosljedno objašnjavao kako stvari stoje u svijetu nogometa i da ključ nije u titularu vlasništva, koliko u odgovornom i savjesnom rukovođenju, ove teze se uvijek i iznova mogu čuti.
Domovina ovakvog pogleda na ekonomiju i vlasništvo sportskih klubova vjerojatno su Sjedinjene Američke Države. Klubovi u američkom sportu su isključivo u privatnom vlasništvu za koji se češće koristi termin franšiza (izuzetak je NFL momčad Green Bay Packersi). Priče iz NBAmdash;a su često dostupne i na ekonomskim stranicama novina ne samo sportskih. Tako čitamo da je prosječna vrijednost franšize 1,1 milijardu dolara, čak 74% više nego 2014. godine, a ugovor o televizijskim pravima za ligu vrijedi, nestvarno visokih, 24 milijarde dolara. Prodaje udjela u franšizama, relokacije istih na nova tržišta govore o zapravo prilično različitom pogledu na sport ili bolje rečeno ekonomiju. Riječ je samo o kompaniji koja ostvaruje profit svom vlasniku, igrom slučaja se radi o djelatnosti sporta. Odnosno u košarci se ostvaruju bolji prinosi nego ulaganjem u primjerice nekretnine, posebno nakon krize 2008. kada se nekretninski mjehur rasprsnuo. Slažem se da su Amerikanci doveli pojam sportskog marketinga do vrhunca, prodaja dresova, suvenira, grickalica u dvoranama… Stvarno sjajni uspjesi i povećanje prihoda za poželjeti. No, što se događa s emotivnom stranom? Ima li ona cijenu? Može li se naš europski vrijednosni sustav, pa ako hoćete i ovaj mediteranski mdash; usporediti s američkim, WASPmdash;ovskim poimanjem? Mogu li Forbesove liste odgovoriti na apsolutno sva pitanja koja sport nosi sa sobom kao ona o identitetu, vjernosti, značenju, simbolu…
Postojao je u SADmdash;u klub koji se zvao Charlotte Hornets, dok sam kao mlađi pratio NBA za njih je igrao onaj mali Muggsy Bogues, koji je sa svojih 160 cm odudarao od svih drugih igrača. Muggsy je nosio broj 1 na dresu i bio svojevrsna zvijezda franšize. Onda je nakon nekog vremena franšiza prodana, novi vlasnik je odlučio premjestiti istu u New Orleans i postali su New Orleans Hornets. Jedno vrime su bili i Oklahoma City Hornets zbog tragičnih događaja povezanih s uraganom Katrina i uništenjima koje je ista prouzročila. Nakon povratka u Louisianu vlasnik želi rebrandirati klub i povezati ga nanovo s lokalnom zajednicom. Ideja mu je promijeniti ime franšize u New Orleans Jazz, jer na obalama Meksičkog zaljeva je domovina jazza. No kako znamo u ligi već postoji Utah Jazz koji je je nekad davno prije bio New Orleans Jazz, ali su se relocirali u Utah zbog tržišta. Ostavljaju ime Jazz i u Salt Lakeu (za njih je igrao poznati dvojac Stockton Malone). Gazda Utah Jazza nije bio previše sklon prodati (vratiti!?) ime Jazz u Lousianu, jer su se Mormoni iz Utaha baš nekako povezali s imenom Jazz te ideja propada. U međuvremenu, dok se ovo sve događalo, Oklahoma City je dobila svoju novu franšizu Oklahoma City Thunder, a u Charlotteu je osnovan i klub koji se zove Charlotte Bobcats.
E sad prvospomenuti New Orleans Hornetsi su se uspjeli konačno dogovoriti, izvršiti rebranding i postali su New Orleans Pelicans, po ptici simbolu te države. Osobno bih, zbog gastronomskih preferencija, odabrao ime New Orleans Oysters,ali to nije bitno. Charlotte Bobcatsi, koji su novi klub isto tako se žele približiti svojim sugrađanima i nazvati se Chalotte Hornets. Vlasnik franšize je Michael Jordan, koji je slavu stekao u Chicago Bullsima. On je morao sad ime Hornets kupiti od NBA lige, jer vlasništvo je svetinja, pa i kad se radi o prodaji imena, identiteta i simbola. I sad su oni od početka sezone 2014./2015. postali Charlotte Hornets, ali drugi Charlotte Hornets, različiti potpuno od Charlotte Hornets s početka ove priče za koje je igrao M. Bouges. Boje, dresovi i logo su slični, ali su pravno to potpuno dvije odvojene franšize.
U međuvremenu su svi ovi klubovi više puta mijenjali dresove, boju istih i grbove.
Dakle Charlotte Hornets nije jednako Charlotte Hornets! Jazz nije s Juga, a bogami ni iz New Orleansa. Jeste shvatili sve!? Pročitajte još jednom prije nego točno odgovorite na pitanja:
Za koga navijaju mladi stanovnici Charlotte, a za koga njihovi roditelji koji su odrastali uz Muggsy Bougesa? Za koga navijaju stariji stanovnici New Orleansa, za koga će navijati njihova djeca?Mislim da su stanovnici Utaha mahom za Jazz. To sam shvatio.
You love this game?
