Goran Antonijević u ovotjednom je podcastu “h+” ugostio voditelja Akademije HNK Hajduk Split Krešimira Gojuna, koji je tu funkciju preuzeo u kolovozu 2016. godine.
>> h+ #11 – gost Krešimir Gojun
U zanimljivom 90-minutnom razgovoru 45-godišnji Zagrepčanin se dotaknuo mnogih aktualnih i konkretnih tema, ali je govorio i o općenitom funkcioniranju nogometne škole splitskog kluba kao i temeljnim vrijednostima svog rada.
Na pitanje voditelja o odlasku predsjednika Ivana Kosa koji ga je i doveo u Hajduk, te stoga i njegovom možebitnom odlasku iz kluba, odnosno postoji li neki problem u njegovom ostanku ako to bude želja novog čelnog čovjeka, Gojun je odgovorio:
– “Nemam apsolutno nikakav problem. Profesionalac sam. Pokušavam raditi svoj posao savjesno, odgovorno i najbolje što mogu. Klub će biti taj koji će u konačnici donijeti odluku. Što se tiče mog odnosa s predsjednikom Kosom mogu samo reći da je bio perfektan. Najbolji od svih (op.a. predsjednika) koje sam imao u zadnjih 20 godina. Imao sam puno povjerenje, imao sam autonomiju i mogao sam kreirati nešto za što sam smatrao da je ispravno. Imao sam punu podršku u tome.”
O osobnim ambicijama i vidi li se u budućnosti kao sportski direktor ili trener Hajduka je odgovorio:
– “U ovom poslu je jako nezahvalno prognozirati što bi se moglo dogoditi. Što sam rekao za igrače vrijedi i za nas koji radimo s njima. Često puta vam se otvori neka situacija i pruži vam se šansa da radite nešto što će vam biti dodatan motiv i izazov. Imam ambiciju raditi u nogometu. Prije svega imam ambiciju završiti UEFA Pro licencu gdje mi je ostala još iduća sezona da steknem pravo na diplomu. Čvrsto stojim na zemlji. Znam gdje mi je mjesto. Započeo sam nešto u Akademiji HNK Hajduk i ne namjeravam to tako lako pustiti. Mislim da mogu dosta sebe dati u to. Hoće li u nekom trenutku netko procijeniti tko mora procijeniti takve stvari – to ne znam. Onda sjednete i promislite. Isto tako kad sam dolazio u Hajduku mislio sam nakon prva dva intervjua da me zovu da budem trener. Tek u trećem razgovoru mi je predsjednik rekao da su donijeli odluku i da bi volio da me vidi na poziciji gdje sam danas. Čim sam to prihvatio dobio sam jako puno informacija od ljudi koji su u nogometu da neću izdržati ni šest mjeseci. Evo tu sam dvije godine, namjeravam mandat, koji je 2+2 godine, odraditi do kraja. Sada novi predsjednik i Nadzorni odbor moraju podvući crtu i reći jesu oni zadovoljni mojim radom. Ako jesu onda ćemo vjerojatno produživati ugovor. U principu vam na taj način volim razmišljati i funkcionirati. Što će biti sutra, hoće li mi doći ponuda za nešto drugo raditi, pokazati će vrijeme. Prvo škola pa onda sve po redu…”
Diplomirani kineziolog se osvrnuo i na medijske natpise da su treneri koje je doveo u školu dinamovci:
– “To je glupa fama. U Hrvatskoj imate stotine tvrtki gdje recimo diplomirani ekomonisti mogu raditi i zarađivati plaću. Na kraju krajeva i Hajduk je bio u krizi i znam vam puno trenera koji su i mene zvali dok sam bio u Saudijskoj Arabiji i molili za pomoć da im se možda nađe neki angažman ili nešto slično. Nitko nije rekao da sam jednog trenera iz Splita (op.a. Teo Pirija) pozvao u Saudijsku Arabiju. Ljudi moraju shvatiti da u Hrvatskoj mi koji radimo ovaj posao imamo jako sužen izbor. Imamo tri-četiri kluba gdje možemo raditi. Jako mi je drago da se Osijek diže u svakom smislu. Smatram da je to dobro za konkurentnost i općenito. Nogomet se igra zbog publike i zbog ljudi pa mi je drago i da se drugi klubovi bude. Možemo raditi u Hajduku, Dinamu, Rijeci, Osijeku, a vjerujte mi u drugim klubovima je to čisto preživljavanje. Sa sigurnošću mogu tvrditi da svi ljudi koji su došli su prije svega moralni i mi smo ovdje došli uspjeti, napraviti posao. Svjestan sam toga da ćemo na tom putu imati poteškoća. Znam gdje smo došli, kakva je sredina u pitanju, ništa ne mislim negativno, ali znam da će nam u pojedinim trenucima biti teško. Imamo nekakvo iskustvo pa ćemo ga sa svim svojim znanjem usmjeriti da ta priča uspije.”
Gojun je prokomentirao i najavu možebitnog dolaska pojedinih igrača Dinama (spominju se Dario Špikić i Jurica Pršir) te preokret u vidu da mlađi nogometaši sve češće kao prvi izbor vide Hajduk:
– “Istina je da razgovoramo s puno igrača iz dosta klubova. Smatram da u Hajduk mogu doći samo najbolji. Nije mi bitno je li igrač dolazi iz Rijeke, Dinama… drago mi je da igrači koji imaju jednu kvalitetu, pa i njihovi roditelji, prepoznaju da se ovdje događa nešto pozitivno i prepoznaju da je ova sredina dobra i kvalitetna za daljnji razvoj njihove djece. To vam govorim iz iskustva jer često puta, pa gotovo i uvijek, kad pričamo o Akademiji sam taj koji vodi razgovore na tom nivou. U početku je bila situacija 30/70% u negativni završetak razgovora, a sad je ta situacija suprotna. To mi je satisfakcija i pokazatelj da se stvari mijenjaju na bolje.”
O ulozi roditelja u nogometnom razvoja djeteta je rekao:
– “Bit ću iskren. Smatram da je uloga roditelja najbitnija u razvoju mladog nogometaša. Mogao bih pola sata pričati zašto je to tako. Vjerujte mi, svi igrači koje sam trenirao i koji danas igraju ozbiljan profesionalni nogomet su imali krasan kućni odgoj. Od Marka Pjace čiji su roditelji perfektni, razumni, skromni, od malog Halilovića čiji je otac bio poznati bivši nogometaš… Znate kad ta djeca uđu u krizu, kad dođu u nekakve godine i kad upadnu u pubertet kako se teško čupati, a mi smo ti koji najmanje vremena provode s njima. Vjerujte mi, često puta je uloga roditelja presudna u njihovom razvoju i hoće li on otići u pozitivnom ili negativnom smjeru. Možete imati gen, biti talentirani pa i predodređeni za nešto, ali talent nije dovoljan. Jedan od bitijih faktora je karakter i glava tog dječaka te odgoj o kojem smo pričali.”
Gojun se osvrnuo i na odnos s Hrvatskim nogometnim savezom, organizaciju sustava te sastanak koji je nedavno na Poljudu održao s glavnim instruktorom i tehničkim direktorom svih mlađih selekcija saveza Sretenom Ćukom:
– “Neću reći da sustav ne funkcionira, ali je vrlo loš. Imali smo dva sastanka i zaista sam tom prilikom rekao što mislim. Smatram da u HNS-u rade podobni ljudi, a nikako oni koji su spremni svoja leđa podmetnuti i mijenjati neke stvari. Zašto je to tako? Vjerojatno jer se svi boje otkaza. Ima i kvalitetnog kadra koji bi mogao nešto pozitivno napraviti, međutim tamo stvari čak uopće ne funkcioniraju. Nama se to jako odražava na rad u nogometnoj školi jer nositelji kvalitete su Dinamo i Hajduk, a sutra će to vjerojatno biti i Osijek te Rijeka. Ipak, trenutno su nositelji kvalitete isključivo Dinamo i Hajduk, da se netko drugi ne uvrijedi, a svi ostali participiraju s manjim brojem igrača. Prošle godine smo imali velikih problema s ozljedama (op.a. nakon reprezentativnih akcija) pa u proces oporavka opet klub treba ulagati. Sustav ne da ne funkcionira nego možda čak i ne postoji. Kad su u pitanju starije uzrasne kategorije logično bi bilo da su izbornici profesionalci. Mislim da gospodin Gračan i Jarni imaju ugovore, a nisam siguran da od U17 selekcije pa na niže imamo profesionalce. Bilo bi logično da izbornici obilaze klubove koji su nositelji kvalitete, da razgovaraju s trenerima, da borave tjedan dana ili duže kad odluče da je najbolji trenutak u klubu i da tako daju na važnosti tim igračima, da igrači vide da ih se prati. Dobijemo samo popis igrača koji su pozvani, kriteriji ne postoje. Banalan je primjer iz prošle godine kad smo bili domaćin U17 Europskog prvenstva. Jedan naš vezni igrač (2000. godište) koji je bio najbolji strijelac lige uopće nije dobio poziv, a krilni igrač koji je do prvenstva stalno bio u udarnih 11 reprezentacije također nije dobio poziv. Na spisku se počeli pojavljivati igrači koji do tada uopće nisu sudjelovali u okupljanjima tako da ima jako loših stvari koji se događaju. Vjerojatno ima upliva raznih ljudi sa strane, menadžera, koji guraju igrače koji objektivno tamo ne bi trebali biti. Sve ovo što nam se događa u omladinskim selekcijama nije slučajno. S U15 smo sad bili deseti na turniru u Italiji što je po meni poražavajuće. Sad kvalifikacije nismo prošli sa U17, a prošle godine smo na EP kao domaćin bili zadnji. To nam je svima upozorenje i pljuska. Jednostavno neki ljudi koji su odgovorni za to žmire i ne žele preuzeti odgovornost, a oni koji bi eventualno nešto i mogli napraviti su očito tamo u strahu i ne mogu ništa napraviti. Volio bih da naši igrači kroz rad s nama, s ljudima koji u njih ulažu jako puno energije i znanja, steknu povjerenje i shvate da nije samo reprezentacija koja je bitna nego da je tu i klub prvenstveno ispred svega u njihovom razvoju. Reprezentacija je šlag na torti. Meni je reprezentacija svetinja i kad igra uvijek ću navijati za svoju reprezentaciju, daleko od toga, ne pričam o tome nego o stvarima koje se događaju u čitavom tom sustavu. To je jedini način na koji možete toj djeci dati do znanja da kad i dožive neka razočarenja to nije kraj svijeta. Kad smo nedavno bili na U17 kvalifikacijama za EP na Kantridi sreo sam skauta Manchester Cityja koji živi u Rijeci i prati sve igrače. Kad s njim razgovarate i pitate ga je li pri donošenju odluke i vrednovanju igrača gledaju isključivo kroz reprezentaciju on kaže da nije takav slučaj nego da se ide toliko daleko da prate ne samo utakmice klubova nego čak i treninge. Tako da igrači moraju shvatiti da jedini izlog nije reprezentacija. Nažalost djelujemo u sustavu koji je više nepravedan nego pravedan, ali postoji tu i klub kroz koji se mogu afirmirati i doći do svog cilja.”
Što je voditelj Hajdukove Akademije Krešimir Gojun još rekao o svom trenerskom putu, radu u bivšim klubovima, uspjesima i igračima koje je trenirao, edukaciji, odgoju i individualnom radu, ulaganjima i popratnim službama, organizaciji rada, suradnji s prvom momčadi te s drugim klubovima, skautingu i budućim planovima te uzorima pogledajte u jedanaestoj epizodi podcasta “h+”.
