Nakon visokog leta uslijedilo je i bolno prizemljenje. Znali smo da je Varaždin izuzetno kvalitetna ekipa koja igra prilično lijep i lepršav nogomet. Isto tako smo znali da bodovi na njihovom kontu nisu ni izbliza onakvi kakvi bi trebali biti. Dečki su u jako puno utakmica zaslužili bod(ove) koje nisu dobili. I onda im se otvorilo u jednoj utakmici u kojoj su doslovno sve što su otpucali u okvir gola i zabili u mrežu. Iskreno se samo možemo nadati da je ovo jedna dobro plaćena škola jer isti protivnik bijelo-plave očekuje i u osmini finala Kupa. Pošto je Kup ostao ono natjecanje kojem se ove sezone najviše nadamo, nikako ne bi bilo dobro ponoviti ovakvu prezentaciju. Varaždin je u subotu školovao Osijek, a o suđenju ćemo nešto kasnije.
Ponedjeljak je totalno neočekivano bio buran dan u životu prosječnog navijača i simpatizera NK Osijeka. Prvo smo preko medija saznali da ćemo, kako stvari stoje, jednog od najvećih talenata u školi nogometa 16-godišnjeg Dominika Babića tijekom nadolazećeg ljeta doslovno pokloniti Hajduku. Namjerno sam apostrofirao dob toga momka. Cijela priča je sama po sebi malo bizarna jer je dečku menadžer bivši nogometaš Osijeka Jurica Vranješ.
Ono što saznajemo od prilično povjerljivih izvora, a i ono što se već naveliko priča po gradu je da je njegov menadžer imao enormne zahtjeve koje nije prihvatio klub. Na čelu sportske politike kluba je tada bio Nenad Bjelica. Ako u Google samo ubacite imena “Jurica Vranješ – Nenad Bjelica” moći ćete vidjeti pojedine intervjue Vranješa za najčitanije sportske portale na temu sudbine Nenada Bjelice. I dok je na početku balade izjavljivao kako će Osijek biti prvak baš zato što mu je trener Bjelica, naknadno je priča promijenjena (nakon navedenog sastanka). I ne bi tu bilo ništa čudno da Vranješ u posljednjem intervjuu nije izjavio kako ne može vjerovati da je nogomet izgubio svoj prvobitni smisao. Kako se sve počelo vrtjeti oko novca i kako se bivši igrači kluba ne smiju ponašati tako prema svom matičnom klubu, aludirajući na to da Bjelica ne želi otići svojevoljno iz kluba nego čeka otpremninu.
I kako to često biva nije prošlo dugo vremena, a maske su pale. Vranješ je kratko za medije izjavio da ne želi komentirati ništa i da se samo želi pobrinuti za budućnost svog klijenta. Kako je za budućnost i razvoj bilo kojeg mladog nogometaša dobro da se u ovako ranoj fazi njegove karijere već lome koplja po medijima i kako je dobro to što idućih 7-8 mjeseci neće odigrati ni minute u službenim utakmicama, ostaje nam za vidjeti.
I baš kad su se strasti počele smirivati navečer je uslijedila emisija Stadion u kojoj nam je sudački ekspert Mario Strahonja objasnio jedno od sasvim novih nogometnih pravila. Vrlo ružan i pogibeljan start nad Laszlom Kleinheislerom zbog kojeg će on sigurno propustiti derbi protiv Dinama, a vjerojatno i ostatak polusezone Strahonja je prozvao startom za “visoki žuti karton, ali ne i crveni”. Da, dobro ste pročitali. Visoki žuti karton. Pojam kojeg nijedan relevantan medij nije istražio ili barem javno podijelio. Što to točno znači? Postoje li onda i niski žuti kartoni? Ili niski crveni kartoni? Pitanja je mnogo, a čak ni onaj Google s početka priče nije pomogao. Jednostavno čak je i za njega taj pojam potpuno stran i jedini čovjek koji ga je ikada izrekao ostaje – Mario Strahonja.
I dok su se medijski stupci punili o tome je li Dinamo u derbiju protiv Hajduka trebao dobiti jedan, dva ili tri penala ovu situaciju nitko nije spomenuo. Iskreno, ništa čudno. Za sve one koji će sad jedva čekati prokomentirati penal kojeg je Bebek sudio nad Gržanom. Ne, tog penala apsolutno nije bilo i da nije bilo zaleđa sigurno bi bio poništen od strane VAR-a. I ne, eventualni crveni karton nad Laszlom uopće ne poništava činjenicu da je Varaždin bio puno bolji i da je zasluženo pobijedio.
Srećom sutra slijedi derbi protiv Dinama, ekipe koja je najmanje gruba u cijeloj ligi! Vjerovali ili ne u trinaest odigranih susreta zaradili su samo dvanaest žutih kartona, nijedan visoki žuti karton i nijedan crveni karton. Gledajući sve lige petice samo Manchester City ima u prosjeku manje od jednog žutog kartona po utakmici. Pregledao sam još i austrijsku, belgijsku, bugarsku, češku i slovačku ligu, također se nijedan klub ne može pohvaliti takvim fair playom.
Ovo je gotovo sigurno posljednji derbi na Gradskom vrtu, očekuje se prilično dobra posjeta i pojačana emocija od prve do zadnje minute. Ljudima koji su dobar dio svojih života proveli na tribinama voljenog stadiona će ovakvi susreti prilično teško pasti, pogotovo kada se reflektori ugase. Pobjeda u tom derbiju bi cijeli ovaj izrazito loši tjedan pretvorila u fantastični. Zaboravio bi se poraz u Varaždinu, ali ne i ono što čine bivši igrači kluba koji se kunu u ljubav prema njemu, a nakon karijere zaborave gdje je Willsonova ulica osim ako je privatni interes u pitanju. Zaboravio bi se poraz u prošlom kolu. ali ne i cipelarenje od strane eksperata i izvlačenje novih pojmova u suđenju samo kako bi se prikrile greške ljudi u crnom i kako bi se pomelo sve pod tepih.
Ovotjednu kolumnu završavam stihovima legendarne Crvene Jabuke “na oluje navikli smo, nek pjevaju gromovi, ispuni nam želju svijete, na miru nas ostavi…”
Do čitanja!
Dario Radaković
