KRONIKA S ISTOKA #04: Pelin i med

Foto: NK Osijek

Polusezona iza Osijeka bila je naizmjence protkana lošim i dobrim izdanjima. Početak je bio užasan i totalno neočekivan. Period između 24. srpnja i 20. kolovoza je jedan od lošijih u klupskoj povijesti. Redali su se porazi i neuspjesi kao na traci. Ponajviše je naravno bolio onaj od kazahstanskog Kizližara koji je bio katastrofalan, a rane od tog ispadanja će vjerojatno zacijeliti tek kad konačno ostvarimo nekakav europski iskorak.

Iz sezone u sezonu, od dolaska mađarskih vlasnika, kao da kružimo u jednom ogromnom kružnom toku s tri izlaza. Prvi izlaz bi bio europski iskorak, pri čemu mislim na grupnu fazu bilo kojeg natjecanja. Drugi izlaz bi bio osvajanje Rabuzinovog sunca, a treći osvajanje prvenstva. Na početku svake sezone držimo fige da je baš to “ta” sezona u kojoj ćemo izaći barem na jednom od navedena tri izlaza. No konstantno ostajemo u kružnom toku, tu i tamo upalimo žmigavac i čini se da ćemo konačno napraviti nešto veliko, no ipak se na kraju to izjalovi i nastavimo starim uhodanim tempom vrteći se u krug.

Tako smo i u ovu sezonu ušli s jednakim očekivanjima. Zapravo ne toliko očekivanjima koliko nadanjima. No, dva od tri izlaza su nam se već zatvorila i ostao je samo jedan – podizanje Rabuzinovog sunca! Ok, reći će neki da prvenstvo još nije gotovo, ali prednost Dinama je već 11 bodova uz njihovu utakmicu manje stoga trebamo ovaj put biti realni i reći da bi u ovoj sezoni , što se prvenstva tiče, doseg drugog mjesta bio odličan.

Dobili smo trenera kojeg je na samom početku njegovog mandata malo tko priželjkivao. Činilo se kao da se taktički i vizualno neće puno toga promjeniti, da ćemo ostati ponajprije defenzivna ekipa koja će igrati na gol manje umjesto na gol više. Prevarili smo se! Došli smo do toga da sada ogromna većina navijača Osijeka želi ostanak Pomsa na duže staze. Momčad igra ponajprije lijepo za oko što je bijelo-plavom puku izrazito bitno. Neki od igrača, ponajprije poput Mije Caktaša , Marina Leovca ili Ramona Miereza djeluju preporođeno. Ponajbolja paralela se može ocrtati u činjenici da nam je prošle sezone najbolji strijelac bio Mihael Žaper s pet golovaM a ove sezone, nakon tek sedamnaest kola, imamo Belju koji je zabio osam golova, Caktaša koji je zabio sedam i Laszla koji je zabio šest. Doslovno momčad torpedira sa svih strana i svi su postali prijetnja za suparničke obrane.

Ono što je ispred nas je polusezona u kojoj sigurno selimo na novi stadion – Pampas. Kada točno? To još nitko ne zna i svi se boje pretpostaviti. Ono što se trenutno čini najrealnijom opcijom, barem među navijačkom populacijom, ali i među ljudima koji su nešto bliži klubu – je proljeće – ožujak ili travanj. Vrlo teška, gotovo nevjerojatna, se čini priča koju su pojedini mediji već javno progurali da je pobjeda protiv Dinama bila posljednja utakmica bijelo-plavih na Gradskom vrtu i da ćemo Rijeku u siječnju dočekati na Pampasu. Iz prve ruke mogu reći da je zapravo malo kojem navijaču i bitno da se ta selidba obavi što prije. Dapače svi bi htjeli jedan pravi oproštaj od Gradskog vrta u kojem znamo da je to taj dan i da se baš danas igra posljednja službena utakmica NK Osijeka na tom stadionu. Slatke brige su to. Brige kakve iskreno želim i ostalim navijačima bilo kojeg kluba u HNL-u.

Bila je ovo polusezona koja je imala sve u sebi. Od katastrofalnog početka u kojem smo kao zadnja momčad lige dočekali splitski Hajduk pa do fantastičnog niza koji je okrunjen pobjedom protiv Dinama na Gradskom vrtu. Baš jedna tipična polusezona u kojoj pobjediš prvaka, ali i primiš sasvim nenadano četiri komada od Varaždina. Polusezona protkana naboljim, ali i najgorim emocijama, ying i yang, pelin i med!

Ispred nas je sigurno polusezona koju ćemo pamtiti do kraja života! Možda ne zbog rezultata, možda ne zbog nekih ogromnih pojačanja, ali sigurno zbog Pampasa. Kada bi ju recimo okrunili i podizanjem Rabuzinovog sunca, pa čak da priča bude bolja – i na samom novom stadionu. E, to bi bio onaj pravi hoolywoodski scenarij s ekstremnim happy endom! Inače topla preporuka za kraj, stižu hladni dani u kojima će biti više slobodnog vremena koje ćete provoditi u kući. Dokumentarni serijal Copa 90 na Youtubeu naziva “Once in a lifetime” je nešto što morate pogledati. Priča o klubovima koji desetljećima nisu osvajali apsolutno ništa.. Sve do tog jednog dana.. Jednog finala.. Jednog trofeja.. Pravo dokumentarno remek djelo!

I kad gledaš to shvatiš… Možda je naš “Once in a lifetime” scenarij zacrtan negdje gore. I možda će baš biti u svibnju iduće godine. Tko zna, no lijepo je maštati, zar ne?

Do čitanja!

Dario Radaković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter