Proaktivan i reaktivan. Nekad je Hajduk bio pionir svega, a danas je kao ameba. Kad je takneš, on se malo pomakne pa opet stane. Konkretno, umjesto da gura sve redom s gotovim planovima o infrastrukturi, pa i projektima, reagira tek nakon što ga se osudi kako ništa ne radi. Najlakše je sjediti, divit se svojoj poziciji i uzimati plaću. Tih 300 plaća. I kukati. Evo, sad su se odlučili za sastanak (?!) kao odgovor na jučerašnju objavu o stadionu u Zagrebu i napad navijača kako ništa ne rade. Sastanak?! Hajduk još ne zna ni što hoće. Zamislite koliko je to daleko od izgradnje.
Inače, ako se sve ostvari po ovoj najavi, Grad Zagreb, Vlada RH i Dinamo rade nešto nezakonito. U Europskoj uniji je zabranjeno javnim novcem financirati profesionalni klub. Za izgradnju tako nečega potrebna je dozvola Europske komisije za projekt. U istoj treba dobro obrazložiti zašto je stadion javni interes, a ne pomoć jednom klubu. Na primjer, isti stadion najmanje 20% vremena mora biti sa svom svojom infrastrukturom dostupan svima. Odnosno, profesionalni klub mora plaćati realnu cijenu najma.
Ako netko prijavi ovo Europskoj komisiji, a projekt stvarno bude ovakav kakav su najavili, Dinamo neće moć isti koristiti na način na koji je prezentirano. Hajdukova šutnja se kupuje ulaganjem u Poljud.
Dakle, radi se o tržišnom natjecanju. Kako svih u nogometu, tako i svega u javnom interesu.
S druge strane, Hajduk ima od 2006. godine u GUP-u “R” zonu do marjanskog tunela. Nitko u Hajduku se time nije bavio. Niti u Gradu Splitu. Vlasništvo zemljišta je 50% gradsko, a 50% privatno. S tim da isto stoji desetljećima neiskorišteno. Zašto? Zbog toga što u GUP-u stoji da se područje mora rješavati cjelovito pa nema pojedinačnih iskakanja. Vlasnici žele prodati već godinama Gradu, ali kako uvijek ima netko tko bi ucjenjivao potrebno je ipak projekt proglasiti strateškim na razini države. Tada svi dobiju realnu cijenu s tržišta, a zemljište se može koristiti bez dugotrajnih sudskih procesa.
Kako Split ima gradonačelnika koji je prilično tašt, a parola mu je “HDZ nas sve mrzi, evo vidite da daju Dinamu, a ne nama”, ništa se ne događa. Dapače Grad Split tapka u mraku. Samo sad ima problem, kako je premijer uspio sve osigurati s Tomaševićem, još ljućim suparnikom. Hajduk je tu kao gore ona spomenuta ameba. Političari ga vozaju po barici vode, lijevo-desno.
Prvo bi kamp u Trogiru pa obnovili Stari Plac s 8.000 gledatelja pa ne-ne, ajmo na Brodaricu s 15.000 pa ne-ne, 20.000. Pa kad ih upozoriš da Hajduk mora zaustavljati pretplate kako ne bi imao rasprodan Poljud dođu na ideju neka bude više od 30.000. Kao na splitskom pazaru. Bez ikakve prometne ili neke druge studije. Praktički bi se sva infrastruktura trebala raditi ponovno, a zbog prostornog ograničenja je tako nešto nemoguće.
Nadalje, nema nikakvog plana financiranja, osim usputno rečenog javno-privatnog partnerstva. Znate li koliko stanova bi netko morao napraviti za stadion vrijedan 200 milijuna eura?! Koliko bi javnog prostora i novca Grad morao pokloniti? I kome? Uostalom, Grad Zagreb je u svojoj studiji zaključio kako takav pothvat nije moguć pa su krenuli na ovu akciju s Vladom RH.
Tko bi rekao da kapital traži zaradu, a ne ljubav prema klubu.
Dakle, jedino rješenje novog stadiona je tamo na TTTS-u i Karepovcu gdje stiže brza cesta pa je dostupnost ulaza i izlaza prilično lagana. Komunalne infrastrukture gotovo da i nema pa je lako graditi koliko je potrebno.
Samo i tada opet dolazimo do toga tko će graditi, a da je zakonito. Jasno je da investitor mora biti Hajduk. Koji eto nema novca za tako nešto. Jednako kao ni Dinamo. Ostaje Grad koji mora poštovati zakone tržišnog natjecanja i naplatiti klubu. I redom, prvo ideja pa planovi pa projekti pa financiranje pa izgradnja, a još sve u okviru strogih pravila.
Dakle, prilično je to kompleksnija stvar od pukog izlaska ispred kamera u vrijeme izbora i mahanja veselom narodu “bit će kruha, igara i stadiona”.
Ali kao smo navikli na drugačije. Narod većinom pije šta god mu gurneš pod nos. Svake izbore stadion jedan. Do sada ih je trebalo biti po 10, u Splitu i u Zagrebu.
