U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. Univerzalno pravilo, koje je unatoč svojoj izlizanosti i danas dobra nit vodilja tjera me da izbjegnem previše pisanja o prošlom derbiju. Ionako sam godinama pisao da će doći vrijeme kad će naša sustavnost i elementarna činjenica da smo Dobro koje se bori protiv Zla dovesti do toga da ih pobjeđujemo. I dopustit ćete mi jednu stvar, da budem malo zloban, i dosta ljudski i osobno, kao prase u blatu, uživam u kmečanju, cmoljenju i kreveljenju mordorske medijske buljumente. Usta Sauronova iskrivila su se u agoniji i frfljaju.
Ali pustimo njih, neka patu. Osvrnimo se na 25 tisuća privremenih luđaka. Privremenih ne zato što će ih ludilo pustiti, nego što će ta brojka u danima, tjednima i mjesecima koji nadolaze narasti za peteroznamenkasti broj ljudi. Teško je u ovom moralno erodiranom društvu i pojmiti što ova brojka znači. Koliko je svaki taj pojedinačni čovjek koji nosi člansku pokazatelj da ipak postoji ta masa nespremna biti uobičajeni protagonist dnevne doze gluposti i nepravde u ovoj državi. Koliko smo svi mi pokazatelj da postoji pokret otpora. Bit ću iskren, dovoljno sam aljkav da znam zaboravit ili zagubiti osobnu ili zdravstvenu iskaznicu. Kvragu, čak i njezinu hrvatsku visost bankovnu karticu znam zametnuti. Samo uvijek na istom mjestu u malo izraubanom novčaniku stalno i neupitno stoje dvije članske HNK Hajduk Split. Aktualna i ona iz 2011. godine. Jedna preko puta druge svaki put kad otvorim novčanik tu su da mi uliju povjerenje i nadu kako će na kraju Dobro pobjediti. I pri tome uopće ne mislim samo na nogomet.
Pričali smo sinoć na piću kako jednostavno postoje ljudi koji ne shvaćaju navijače, a pogotovo njihovo žrtvovanje za klub, a u ovom slučaju i za društvo. I tako će biti, uvijek ima onih koji ne shvaćaju. A oni koji shvaćaju znati će da fantomska udruga Naše sveučilište ne bi dopustilo nakaradne izbore za rektora. Fantomska udruga Naš povjerenik ne bi dopustila da povjerenici paze prvo na džepove svojih prijatelja pa tek onda na sve drugo. Fantomska udruga Naš konzul ne bi dopustila da u najvažniju državu svijeta ode netko neelokventan na jeziku te države te slabo školovan. Udruga Naše smetlište ne bi na čelno mjesto postavljala šofere. Bile bi te udruge regulatori i čuvari demokracije. Imali bi u društvo ono što mi u Hajduku već imamo.
Kontra mraku, kontra sili. Impozantno je kako ta sintagma prati Hajduk kroz povijest. Iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, iz stoljeća u stoljeće, stalno se pojavljuje potreba za te kontre. Ovih privremenih 25.000 luđaka garant je da će taj smjer ostati isti. Uostalom, da je laganije, ne bi bilo zanimljivo.
Stanislav Mamić Piksi
