Hajduka. Među borcima kao da kruži samo jedna poruka:“Narodni Hajduk mora pasti!”.
Prava medijska ofenziva povela se posljednjih dana od strane medija i osoba koji su protiv modela narodnog Hajduka. Na meti nije ni trener ni igrači, ne piše se ni o taktici. Htijući valjda dokazati da je za ispadanje od Maccabija i poraze u prvenstvu kriv trenutni model upravljanja klubom, otpočela je poznata i dobro uhodana praksa. Dok pojedinci hvale i ističu “Mamićev model” upravljanja klubom (donosi rezultat, proizvodi mlade igrače i nema financijskih problema!), s naslovnica nam se serviraju promašene usporedbe s rivalom iz Zagreba, čija je zarada čak 14 puta veća od Hajdukove. Brojke na prvu uistinu izgledaju zastrašujuće, skoro kao i poruka koju se pokušava plasirati.
No je li doista sve tako kako nam predstavljaju?
Dinamo je sasvim sigurno prodao igrače za veliki novac, no hoće li klub iz Maksimirske 128 i vidjeti sav taj novac veliko je pitanje. I dok DORH i USKOK vode postupak protiv Savjetnika želeći dokazati da su milijuni iz transfera umjesto na računu kluba i dosad izvlačeni na privatne račune, čime je oštećen ne samo Dinamo, već i državni proračun, dio medija i dalje nasuvjerava u fantastične mogućnosti i sposobnost gospodara domaćeg nogometa, koji poput pravog alkemičara i kamen pretvara u zlato. Financijsku situaciju u Dinamu analizirali smo već na našim stranicama , a putove novca pokušao je rasvijetliti Aleksandar Holiga prije koji dan i priča djeluje doista puno ozbiljnije od one koja nam se uporno nameće. No logična pitanja ovdje nikad nisu bila najvažnija. Fama oko najuspješnijeg hrvatskog menadžera je stvarana predugo da bi je ta nekakva logika opovrgnula. Nije ovdje toliko sporna ni činjenica da Hajduk ne prodaje igrače za pretjerano visoke iznose, oni su uistinu tek mali koračić naprijed. No kada se u naslov stavi sintagma “narodni Hajduk” kao antiteza super uspješnom trgovcu iz Maksimirske poruka je sasvim jasna: Narodnom Hajduku nema spasa! Treba nam Mamić!
Ni to ne bi bilo previše sporno da takve poruke ne odašilje medijski partner splitskog starca. Ugovornim odnosom vezan partner, koji ne haje previše za susjeda s Poljuda i njegovu dugu cestu. Nema tome dugo da je poznati splitski bard s istih stranica izražavao dobrodošlicu nepoznatom američkom odvjetniku, koji je iskazao nejasnu i prilično suspektnu namjeru kupovine kluba s Poljuda. Welcome Mr.Glover, vrištali su naslovi doslovno i nedvosmisleno, bez ikakvih kriterija. Koliko je bio ozbiljan američki ulagač svjedoči i slučaj Istre, koja je imala “sreću” da postane druga meta Amerikanca. Čak ni to nije bilo dovoljno, s istog su nas mjesta potom uvjeravali da je gradski rival Split po svemu ispred Hajduka, osim eto po navijačima. Kako stvari sad stoje Crveni su ipak postali tek još jedan satelit klub velikog šefa, usputna stanica za talentiranu djecu Dalmacije na putu prema Zagrebu.
Ne, različito mišljenje stvarno nije problem, čak ni ono koje u pitanje dovodi model, ako je riječ o ozbiljnom i argumentiranom pisanju. No kada se umjesto ozbiljnim analizama prednost daje fabriciranim pričama o ulagačima iz Čilea, izmišljenim šeicima ili nam se pod nos gura “Mamićev model” cijela stvar dobiva sasvim drugačije značenje. Čovjek se mora zapitati o motivima kada se Mamićevo poslovanje slavi kao uspješno i poželjno.
Nije to ništa čudno za Split i njegov maćehinski, često destruktivan odnos prema svom najvećem simbolu. Konačno ne tako davno smo za predsjednika imali čovjeka, koji je klub htio odvesti u stečaj. Kakvi su onda stvarni motivi medijskog partnera i njegovog odnosa prema susjedu s Poljuda? Parafrazirajući navijački transparent – čekali su kiks da udare još jače. Tekstovi i naslovi, koji potenciraju paniku ili propast, tekstovi koji svako malo potenciraju problem navijača, a kao uzor nude Mamićev Dinamo! Čudnu udrugu građana, u koju se teško učlaniti, a još teže ostvariti svoja članska prava. Udrugu građana, koju vodi Savjetnik otvoreno se rugajući cijeloj državi i njenom sustavu. Udrugu građana koju je osmislio i oblikovao sadašnji vlasnik Slobodne i bliski suradnik sadašnje garniture Dinama. Slučajnost kažete? Sjetimo se samo izmišljene priče o huliganima iz navijačkih redova, koji su natjerali Rakitića u bijeg, koja je stršala s naslovnica.
Projekt “socios” kluba od početka je trn u oku mnogima. U našem društvu je riječ o avangardi, nečemu što odudara od dominantnih obrazaca ponašanja, odudara od paradigme “gazde”, koji će doći i riješiti sve naše probleme. Znakovito je da napadi dolaze i od onih koji baštine časno ime Dalmacije, od vlastitog poslovnog partnera.
Je li stiglo vrijeme da i klub revidira vlastiti odnos prema tim i takvim partnerima?
Edo Zdravković
