Louis Van Gaal, jedan od najpoznatijih nizozemskih trenera svih vremena, rekao je jednom da ne može utjecati na to kako se navijači osjećaju. Bilo je to prilikom njegovog angažmana na klupi slavnog Manchester Uniteda, razdoblja kojeg će svaki pristalica Crvenih Vragova nastojati što prije zaboraviti. “Ne mogu promijeniti to kako se navijači osjećaju. Mogu jedino raditi mnogo, zajedno s mojim igračima, da poboljšamo našu igru i to je ono što i radim.” Louis nije želio prihvatiti da posljedice njegovog rada, igra cijele momčadi, posljedično i rezultati koje postižu utječu na raspoloženje tisuća navijača i to u zemlji gdje je 25% ispitanih navijača istaknulo da je nogomet jedna od najvažnijih stvari u životu.
Uspjeh vlastitog kluba stvara osjećaje sreće, dobrog raspoloženja i kolektivne euforije, dok negativni rezultati itekako mogu donijeti suprotan učinak. Ne ulazeći u Van Gaalova opravdanja i racionalizaciju vlastite situacije ne postoji bolji dokaz za univerzalnu potvrdu navedene tvrdnje od emotivnog vrtuljka, koji je Hajduk u stanju prirediti svojim navijačima. Od izgubljene i propale sezone, katastrofičnih naslova i ravnodušnosti pa do zadovoljstva i sreće bilo je potrebno samo mjesec dana. Mjesec dana napretka u igri, mjesec dana efikasnosti i mjesec dana pobjeda. U tako malo vremena raspoloženje tisuća se promijenilo u potpunosti, a jedan od najzaslužnijih za to je Katalonac Carrillo. Trener koji nam je vratio vjeru u nogomet, ali i još važnije, koji nam je vratio zaboravljenu radost nogometa. Naravno da nije sve savršeno i da još ima prostora za napredak. Igru kakvu je ekipa pružila protiv Osijeka treba nastaviti prikazivati u kontinuitetu kako bi ovaj osjećaj među navijačkim pukom potrajao što duže. Prošlotjedna predstava, ili ako hoćete rapsodija na nogometnom travnjaku, dokaz je i da konačno imamo trenera koji očito ima sposobnost podignuti kvalitetu igre, radom doći do željenih postavki.
Što će i kako biti na Rujevici protiv Rijeke, koja je definitivno ozbiljnija i organiziranija momčad od Osijeka, ne možemo znati. Hoće li se Bili (ovog puta crveno-plavi) uspjeti nametnuti na travnjaku ili će domaćinu prepustiti inicijativu? Može li Majstor s mora odlučiti prvenstvo u ovoj šprinterskoj završnici nije nas briga. Hajduk igra i mora igrati samo za sebe, usprkos probuđenoj ljubavi ZG medija prema splitskom klubu. Ekipa je prepuna samopouzdanja, što u svakom sportu može imati presudnu važnost. I koliko god se nadali prekidu predugog posta u susretima sa Riječanima, bez obzira na konačni ishod napokon se možemo radovati utakmicama splitske momčadi. Posljednje pobjede definitivno su imale katarzični učinak na navijače naviknute na beskrajni stres i patnju, a pobjeda nad klubom, koji je uvijek znao spremno stati u zaštitu Mamićevih interesa u HNS-u, ili zabiti glavu duboko u pijesak, bila bi najbolja nagrada tisućama članova. Ali i poruka onima koji nisu vjerovali da je ovakav model uopće moguć.
Prodaja Hajduka je nešto što nema alternativu u modernom nogometnom svijetu
U tjednu između Osijeka i Rijeke, tih dvaju simbola „jednogazdaškog“ pristupa u domaćem nogometu, još smo jednom svjedočili ispadu Hajdukovca prema „voljenom klubu“ i socios modelu. Nije to bio ovog puta Pudar, koji muku muči u trećeligaškom Zadru ili neki egzaltirani novinar. Veliki igrač, jedan od najvoljenijih Hajdukovaca 90-ih, onaj kojemu smo se divili sasuo je drvlje i kamenje prema Poljudu. Sporan nije njegov drugačiji pogled na model upravljanja klubom, ali dok očekujemo čarobni veteranski prah koji će nas vinuti u neslućene visine, ne možemo se oteti dojmu da je riječ o samo još jednom u nizu bivših igrača koji je u konfliktu osobnih (ili interesa vlastitog djeteta) s onim klupskim. Kako to da Boris nije mogao igrati u Interu iz Milana, klubu poznatom upravo po jednom gazdi, a koji posljednjih godina tavori u osrednjosti? Izgleda da za dokaz o idolima koji vas razočaraju nakon svršetka karijere ne treba ići daleko..
Na stranu svi veteranski ispadi i eskapade, okrećemo se prvenstvu i susretu s Riječanima, koji su već pripremili slavlje. Utakmicu će zahvaljujući Anti Kulušiću i njegovom pomalo nadrealnom ždrijebu suditi Zebec. Kako reče jedan kolega u redakciji: “Opet su kinder jaja odlučila da Zebec sudi najjaču utakmicu, ta kinder jaja stvarno slušaju”. Sudac, čija kuglica u ždrijebu ima neobičnu tendenciju da često završi u ruci povjerenika za suđenje kada su derbiji kola u pitanju, u ovoj je sezoni sudio 10 HNL susreta, od toga redom: Hajduk – Dinamo (2.kolo), Osijek – Rijeka (3.kolo), Dinamo – Osijek (8.kolo), Hajduk – Dinamo (20.kolo), Osijek – Rijeka (21.kolo), Hajduk – Rijeka (24.kolo) i Rijeka – Dinamo (27.kolo). Jedini nederbiji na kojima je Mario Zebec ove sezone fućkao bili su Inter – Cibalia i Inter – Split, te Dinamo – Inter. Bez ulaženja u kvalitete i sposobnosti suca Zebeca, svakako je zgodno vidjeti koliko čovjeka kinder jaja ‘ljube’…
Edo Zdravković
