Gomila nepismenih i zlonamjernih novinara, “neovisnih analitičara”, ginekologa, “navijača” i “legendi” u stanju je preko noći, riječima i komentarima, srušiti nečiji višemjesečni rad i trud.
Da, García nije idealan trener. Da jest, nikada ne bi bio u Hajduku. Ni Vučević nije idealan sportski direktor – da jest, probleme bi rješavao brže i pametnije.
Ni Bilić nije idealan predsjednik – da jest, klubom bi se upravljalo znatno lakše.
Drugim riječima, Hajduk je skup nesavršenosti. I svi oni, pojedinačno, jednog će dana napustiti klub. To nije upitno.
Svaki rad mora biti podložan kritici, ali se pritom nikada ne smiju zaboraviti dobre stvari. Na primjer, u 20 kola Gattuso i García imaju jednak učinak – po 37 bodova. Razlika je u tome što je igra Urugvajca osjetno bolja, a ono najvažnije: afirmacija mladih igrača je ogromna.
U našoj ekonomiji upravo su oni, uz vjerne navijače, ti koji hrane klub.
Šego – kod Gattusa osuđen na klupu, zvižduke i propadanje, vjerojatno i poklanjanje nekom turskom drugoligašu – danas je prvi strijelac i asistent, te potencijalno velika zarada klubu. Isti oni “pametnjakovići” koji danas tjeraju Garcíju tada su govorili da Šego “nema pojma”.
Pukštas – kod Gattusa šikaniran, zapostavljen, srozane tržišne vrijednosti – sada je u velikom povratku. Gladniji baluna nego ikad, nalik svojim najboljim danima, i vrlo vjerojatno nova velika prodaja. I za njega se govorilo da “nema pojma”.
Sigur – slično kao Pukštas.
Mlačić – prodan za više od 5 milijuna eura s bonusima nakon samo jedne polusezone.
Skelin – vrlo slična priča, s potencijalno još boljom cijenom.
Krovinović je bolji, Šarlija bolji nego ikad, Hrgović standardan, Hodak nova mlada nada.
Ne postoji igrač koji nije napredovao. Almena je sjajan, Rebić je u odnosu na dolazak bio odličan, pa malo pao nakon pauze.
Jedini ozbiljan problem ostaje Livaja.
Da, ta pauza je uvijek kobna za “kuginu kuću”. Ono što okružuje klub toliko je zatrovano da nije čudo što snažno utječe na momčad kada nema utakmica. Ljudi se bave glupostima, opterećuju se stvarima koje su u stvarnosti nebitne. I uvijek se krene loše.
Šteta. Klub još uvijek nije dovoljno jak, ali ni dovoljno pametan da shvati kako su ova tri tvrdoglavca trebala zajedno izaći pred medije i zaustaviti sve priče. Pokazati jedinstvo – upravo onda kad je najteže. Unatoč svemu što ih okružuje. Očito je, ni volje nema.
Zato se Gattusu za tragediju prošle sezone davalo more kredita i pljeska. Patnja za “ovnom predvodnikom”, koji to u stvarnosti nije, poznata je hrvatska boljka. Ne samo u nogometu.
Da, García vrlo lako može dobiti otkaz ako izgubi od Slavena, jer mu je klupa već dobrano namazana mašću. Sve podsjeća na slučaj Dambrauskasa. A ono “godina stabilizacije” kao da nikad nije spomenuto. Pravi sportski direktor bi zaštitio trenera usprkos nesuglasicama.
Vratimo se utakmici.
Stiže Slaven Belupo. Hajduk je bez ozlijeđenih Šege, Almene i Durdova. Gosti dolaze bez Šute, Agbekporna i Jagušića, ali s osmijehom na licu zbog silnih milijuna u blagajni.
Bilima nasušno treba pobjeda kako bi se stvari vratile u normalu, a lešinari natrag u svoje pećine.
Kako će funkcionirati presing bez Šege?
Obrana je već igrala bez Mlačića – je li vrijeme za utakmicu bez glupih pogrešaka? Mogu li krila poletjeti bez Almene? Hoće li preciznost konačno biti na razini? Što je s glavom na početku utakmica?
Puno je pitanja. Odgovore ćemo dobiti u sljedećih devedeset i nešto minuta.
Čak će se i nebo konačno smilovati. Kiše neće biti, a temperatura ide i do 15°C.
