U najavi utakmice Šibenika i Hajduka samo jedna tema dominira, hoće li igrati Livaja. Ne treba posebno naglašavati koliko znači Hajduku, na terenu, ali i van njega. Jednostavno, on je taj zupčanik koji je nedostajao za ubrzati rad cijelog kluba.
Ma i više, cijeli HNL je pokrenuo. Hajduk je konkurentniji, Dinamo je morao dodati gasa. Time je čak i uspavane suparničke navijače probudio. Odjednom je i njihova posjeta višestruko skočila. Istovremeno novinarima bliskim Dinamu je trn u oku. Pokušavaju na sve načine omalovažiti njegovu kvalitetu i ogroman utjecaj.
I gotovo svako kolo dobiju šamar asistencijom, golom, sjajnim potezom, trkom djece po terenima za autogramom. I uzalud se napinju u svojim tekstovima jer ima ono što nitko nema. Karizmu. Stav. Karizmu i stav prave zvijezde. Bio bi najbolji i da nije najbolji.
Uostalom dvostruka titula najboljeg igrača dovoljno govori. Poziv u reprezentaciju, gol na Svjetskom prvenstvu, brojne marketinške akcije, djeca ga obožavaju. Pa čak i Gvardiol. Jer Livaja je takav lik. Za obožavanje.
E sad dolazimo do Hajdukova problema.
Gostovanje u Šibeniku i mi strepimo. Ne igramo s Real Madridom već s predzadnjim na tablici. Momčadi koja je dala samo 18 golova i ima mizerne četiri pobjede. Vade se dobri rezultati (pobjeda na Dinamom, remi u Osijeku), novi/stari trener koji je donio bitne promjene.
Ma čekaj. Zar stvarno?
Zar stvarno sastav Hajduka, bez Livaje, koji je vrijedniji financijski i igrački od domaćina nekoliko puta ide tako tamo? Sa strepnjom što će biti?
Da, stvarno, je. Uostalom dva poraza od Šibenika bez Livaje dovoljno govore.
Ni Leko nije uspio stvoriti igru u kojoj će Hajduk biti taj s prepoznatljivim, dominantnim utjecajem na terenu. Čak ni s Livajom na terenu, a kamoli bez njega.
Leko je svojim dolaskom naglasio jednu želju: “Ovaj sustav s tri iza radim zbog toga da ne ovisimo toliko o Livaji. Mnogi mi govore kako je bolje da se zabijem iza i igram na njega.”.
I nije uspio. Toliko nije uspio da mu je i posao visio. Sada se okrenuo toj stabilizaciji sustava od iza. Ajmo dobiti bez primljenog gola. I to je dobro. Moraš se okrenuti ako ne ide. Trebao je i ranije.
Međutim, opet ostaje očito u Hajduku posebno mukotrpan posao stvaranja igre. I Slaven je to pokazao. Bitna je samo razlika u voljnom momentu.
Na jučerašnjoj konferenciji za novinare Leko je izrekao jednu misao koju mnogi igrači ne prepoznaju. Fanatičnu podršku koju sad imaju na Poljudu velika većina njih više nikad nigdje neće imati. Uostalom, on im najbolje sa svojim iskustvom može to prenijeti.
I posebno je naglasio: “Ja da motiviram igrače? Pa ako ne shvaćaju gdje igraju i koliki je motiv svaka minuta u ovom dresu onda im nitko ne može pomoći.”. Živa istina.
Ostaje ipak igra. Motiv da. Želja da. Borbenost da. Ali ostaje igra. Tajming. Razmišljanje. Pozicioniranje. Brzina. Pravi pas u pravo vrijeme. Nesebičnost.
I sve to bez Livaje. Jer nije ova momčad Hajduka mutava. Može i mora bolje.
Jednostavno mora.
