Hajduk pozvao svojih nešto više od 6.000 dioničara na skupštinu na kojoj je jedna od točaka dnevnog reda bila i prezentacija financijskih izvještaja. Jedna od mnogih pro forma stvari koje je Hajduk tih godina radio – lažno cijenio vlastite navijače i još manje poštivao dioničare. Zašto? Jer su oni najveći dioničari to vjerojatno postali pritiskom nekoga odozgo ili su imali neke svoje računice oko Starog placa ili nečeg sličnog, a one male koji su davali do 5000 kuna za dionice cijenilo se jednako kao i navijače – dok pjevaju najbolji su na svijetu, a kad postave neko neugodno pitanje onda su huligani koji ne vole svoj klub. Ipak, preoblikovanjem u dioničko društvo dogodio se bitan pomak u radu kluba koje je do tada djelovalo preko blokiranog računa u Hrvatskoj – dioničko društvo djeluje sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. Radi se o prilično uređenom zakonu i prilično definiranim pravilima rada. Iako je Hajduk, jer nije izlistan na burzi, dosta dijelova samog zakona mogao eskivirati – jedno nije mogao: svaki dioničar, pa tako i javnost, mogla je jednom godišnje dobiti financijski izvještaj kluba. Iako to na prvi pogled ne izgleda nešto bitno, jer se marčapija uvijek može sakriti u neku računovodstvenu stavku, u klubu kao što je Hajduk, gdje se poslovalo preko stranih računa, a novac nosio u torbama i čekovima, taj detalj je puno toga promijenio. Pa je tako već 2009. godine i objavom prvih izvještaja navijačima bilo jasno da Hajdukov brod sve više podsjeća na Titanik. Bilo je očito da, iako je godišnji prihod bio jednak rashodu, da je prihod u velikoj mjeri baziran na transferima, a da među rashodima plaće igrača čine prevelik uteg. Također, svakome osim onima koji su vodili klub, bilo je jasno da igrači imaju višegodišnje ugovore, pa tako njihov trošak neće padati tijekom godina, a prihod od transfera je prilično varijabilna stavka, kao i prihod od sponzora koji su bili kraći od nekih ugovora – recimo onih Marijanu Buljatu ili Dariju Jertecu. Nego, odlutao sam kao što su tadašnje uprave lutale u vođenju kluba – vratimo se na bit –financijski izvještaj. Taj prvi put kada smo kao dioničari trebali dobiti isti nazvao sam u klub i tražio ga na uvid. Od strane tajnice kluba gđe Vjeročke Mikulandre bio sam upućen na tadašnjeg odvjetnika i, ironično, predsjednika skupštine Hajduka, Vinka Radovanija koji isprva nije bio oduševljen s idejom da se meni, dioničaru, da na uvid „poslovna tajna“ kao što je revizorski izvještaj. Nisam bio jedini koji je otvorio Zakon o trgovačkim društvima gdje se jasno dalo pročitati kako je pravo dioničara dobiti sve materijale s Glavne skupštine pa tako i navedene izvještaje. Bilo je još par ljudi koji su se na koncu pojavili u kancelarijama na katu po svoj primjerak revizorskog izvještaja. I tako je krenulo. Sramežljivi fotokopirani izvještaj bio je u rukama javnosti spreman na detaljniju analizu i puno lakše praćenje rada kluba, tj. njegove propasti. Zatim je došla 2011. godina i startao je projekt Naš Hajduk. Nadzorni odbor izabran je demokratskim putem, a tako je došao i novi predsjednik uprave. Svi oni koji su se nadali da će taj famozni papir s financijama koji će se predočiti dioničarima biti detaljniji nego inače su se prevarili. Čak je nestala i detaljna razrada koliko koji sponzor donosi novaca – samo je ukupna cifra bila vidljiva?! Razlog – sponzorski iznosi su proglašeni poslovnom tajnom. Ajde, bila su teška vremena – klub se doslovno spašavao od stečaja, nije bilo sumnje da netko dolje radi nešto loše ili netransparentno, pa smo se svi mi, mali dioničari, mogli strpjeti. Uostalom, često je Hajduk bio tema na Gradskom vijeću, a tamo su dolazili zaista detaljni reporti vijećnicima o čijim rukama je ovisio kredit, jamstva i sam projekt Našeg Hajduka. Danas, 2017. godine, kada klub već godinu-dvije pokazuje nezaustavljiv rast, na klupskim stranicama objavljen je financijski izvještaj. I osim revizorskog izvještaja dobili smo prvi put i pristojan izvještaj na 21 stranici u klupskim bojama i s komentarima najbitnijih događaja u klubu u 2016. godini. Posebno veseli što se tu našao i izvještaj o sportskim rezultatima. Znam da ih svi mi znamo i mimo ovog, ali je lijepo vidjeti u izvještaju napravljenog za vlasnike športskog dioničkog društva i malo sporta. I ne mislimo danas ulaziti u detalje što u njemu ima, a što nema. Pitati se zašto ga nema na naslovnici web stranice ili je li trebao izaći ranije, samo jer je danas napravljen najbitniji korak – u klubu su shvatili da detaljan izvještaj o godini iza nas treba napraviti. Sada je „lako“ svake godine tražiti da on bude bolji i temeljitiji.
Bojan Islamović
