Nogomet je kao jedan od sportova, doduše danas najpopularniji na svijetu, tek jedna, kako često volimo reći, najvažnija, ali ipak sporedna stvar. Međutim, nikako ne treba zanemariti golemu društvenu moć koju nogomet kao takav ima, pa onda, logično, taj isti nogomet predstavlja i zrcalo društvenog momenta u kojem egzistira. Upravo budući je toliko važan, ma koliko ga etiketirali sporednim, nogomet je zapravo neprocjenjiva sociološka paradigma društvenog stanja uma. Nogomet, isto tako, u 21. stoljeću više nije samo igra, to je nedvojbeno i golemi biznis. A kako bi biznis cvjetao, bitan pridruženi čimbenik postaju, među ostalim i mediji. Oni su uvijek tamo gdje se vrti veliki novac. Posebice kad je gazda najtiražnijeg hrvatskog dnevnika uredno u službi jednog gazde jednog kluba. Ta veza je čak i službena (vlasnik EPH je član Izvršnog odbora GNK Dinamo mdash;op. a), nije samo produkt nečijih zaključaka, često proizvoljnih. Stoga je posebno zanimljivo proanalizirati kako se u hrvatskom nogometu svjesno kreira javno mnijenje po nečijim željama i ciljevima. Jasno da je nogomet samo jedan reprezentant ovakvog modusa funkcioniranja medija i usmjeravanja društvenog mišljenja. Ima i drugih segmenata naše društvene stvarnosti, i važnijih, a da nisu “sporedni”, poimanje kojih se trasira na ovakav klonovskomdash;borgovski način.
Dakle, otvorite li temu hrvatski nogomet na portalu Jutarnjeg lista, dočekat će vas niz naslova koje nepogrešivo veže ista nit vodilja.
> HAJDUK BEZ VRŠAJEVIĆA, MILEVSKIJ BEZ DESETKE.
> PRIBOJAVAM SE SINDROMA KRANJČAR. DJELUJE USPORENO. ( Andrija Balić, op. a. )
> DINASTIJA KOJA ČUVA DINAMO VEĆ 80 GODINA. OTVORENIH SAM USTA SLUŠAO NJIHOVE PRIČE. BILI SU UVJERENI DA BI HARALI EUROPOM!
>TRENER HAJDUKA: MA KOJA EUFORIJA? BILO BI ŽALOSNO DA NISMO NAPRAVILI TO ŠTO SMO NAPRAVILI!
> ZDRAVKO MAMIĆ I TV VODITELJ ZAPALILI STUDIO HITOM MITRA MIRIĆA: “NE MOŽE NAM NI’KO NIŠTA, JAČI SMO OD SUDBINE!”
> GOLČINOM FERNANDESA DO POBJEDE!
> MAMIĆ SE OBRUŠIO NA NIKU KOVAČA: “TI VIŠE NISI MOJ PRIJATELJ! MOJ BRAT JE KUM TVOM DJETETU, ALI VIŠE NEMAŠ MOJU PODRŠKU!”
> VJERAN MODRIMA:”DRAGO MI JE ČUTI ZA KLUBOVE KOJI SE VRTE, ALI JA SAM VOJNIK DINAMA.”
> HAJDUKOV PREOKRET: BIJELI SE SPAŠAVALI PROTIV TREĆELIGAŠA, RIJEKA UVJERLJIVA
> PRAVNI DRIBLING: DINAMO IZIGRAO PRAVILO O POSUDBI NA KOJEM JE INZISTIRAO HAJDUK
> HARANGA PROTIV PLETIKOSE: NI LEGENDI KLUBA NE DOZVOLJAVA SE PRIMJEDBA NA USTROJ HAJDUKA
…
Nije teško prokljuviti zajednički nazivnik, zar ne? Hajduk gubi igrače, nema kvalitetu, uništava talente, jedva ostvaruje što bi trebalo biti normalno, svaku naznaku euforije treba zatrti u korijenu, ta sam Hajdukov trener tako kaže! Isto tako Hajduk se spašava, vodi ga “ulica”, šutira svoje legende, a u suštini je slabašan i svaku bitku s Dinamom i van terena gubi.
S druge strane Dinamo ima slavnu prošlost i duboku navijačku tradiciju, gazda je jači i od sudbine, drži lekcije izborniku hrvatske reprezentacije, nadigrava Hajduk i van terena, Dinamo pobjeđuje golčinama i njegovi talenti žele samo plavi dres za koji ih klub, pardon mdash; gazda, bez greške redovito vezuje.
Ako samo malo zagrebemo, posebno je zanimljivo napraviti paralelu odnosa dotičnog medija spram potencijalno velikim transferima dva navedena kluba.
Dinamo:PONUDA KOJA ĆE IZUTI IZ CIPELA!
BAYERN U LOVU NA DINAMOVE DRAGULJE: ZA MLADI DVOJAC SPREMNI POTROŠITI 20 MILIJUNA EURA!
Bayern ima problema s ozljedom Riberya, pa želi Pjacu. Gazda je, naravno, već odbio par primamljivih ponuda. Njemci znaju da on ima dobre igrače. No, ne želi Bayern samo Pjacu, nego i mdash; Šimunovića! I to jer Bayernovi stoperi prečesto padaju na leđa. Pjaca je novi Bayernov zlatni dečko, idealan igrač za Bavarce, te ne čudi što se za njega i Šimunovićaspominje odšteta od 20 milijuna eura.
Nije to bilo dovoljno, očito stvari nisu išle po željama, pa je trebalo “podebljati” priču koji dan kasnije. Idemo:
Pjaca je kopija Bokšića i Mihajlović inzistira na njemu. Taj transfer je megaprojekt koji Milan treba vratiti na stare staze. Ponuda iznosi između 15 i 20 milijuna eura. Pjaca je najpotentniji europski napadač. Inače, ako se pitate, kako sad Milan, pa zar nije Pjaca bio novi Bayernov zlatni dečko, idealan igrač za njih, zamjena za Riberya? Eee, to je zato što zločesti Pep ne voli Balkance, pa je odbio transfer iako je Sammer, inače sportski direktor, inzistirao. A nema im bolje zamjene za Riberya. I nije to sve! Jer, Milan želi i darovitog stopera Soldu, što i ne čudi budući se Dinamova škola brzo prilagodila zahtjevima tržišta, pa štanca stopere. K’o novine. A ako ste se zabrinuli za Šimunovićevu sudbinu, ne treba. Nakon što se ispriječio zli Guardiola, javili su se mudri ljudi iz Borussije Monchengladbach i pokazali jasni interes.
A sad idemo malo na slučaj Andrije Balića kroz prizmu dotičnog medija iz pera splitskog “barda”:PRIBOJAVAM SE SINDROMA KRANJČAR. DJELUJE USPORENO
Balić je pao u drugi plan. Pripreme mu teško padaju. Ostao je u sjeni Ante Roguljića koji se vratio kući u Hajduka (u kojem nikad nije ni bio, op. a.) obzirom da je tamo u Austriji bio na putu da zariba. Pa jasno! Zar ste sumnjali u to? Možda ste mislili da je u Hajduk došao umješnošću Hajdukovih čelnih ljudi ili zato što je vidio dobru priliku za razvoj, ili možda naprosto stoga što voli i navija za mdash; Hajduk? Ne budite naivni, objasnit će vama bard. Pa ide dalje: o Balićevu potencijalu svi govore u hvalospjevima, ali tu se radi isključivo(?!) o njegovom osjećaju za gol, o načinu igre, shvaćanju nogometa, dok su do izražaja došle neke manjkavosti, u prvom redu fizička priprema, njegova neotpornost na duel igru(?!). Pa tek onda ide najsmješniji dio: iako hvali Andrijin način i shvaćanje igre, virtuoznost i brzu predaju lopte, a kao glavni nedostatak navodi fizikalije i duel igre, poentira time da mu Balić djeluje mdash; usporeno! Mladić kojega je trener i vratio dublje u polje kako bi svojim pregledom i vještinom organizirao igru odigravajući iz 1 ili 2 dodira, što se lijepo vidjelo na utakmici protiv Domžala. Uostalom, upravo su iznenađujuće dobra duel igra za dijete koje je tek bilo napunilo 17 godina, uz moć odigravanja iz 1mdash;2 dodira i bili Balićevi glavni aduti, uz golove, u njegovim proljetnim predstavama. Međutim, neki to ili ne žele vidjeti, ili naprosto ne znaju vidjeti.
Uglavnom, da rezimiramo: Pjaca je najpotentniji euro napadač, čovjek koji uskače u Riberyjeve kopačke, novi zlatni dečko Bayerna, pa potom Milanov megaprojekt za povratak na stare staze za 15mdash;20 milijuna eura, dok je Balić, inače više od dvije godine mlađi, usporen i nema duel igru, a ponude se više ni ne spominju.
Čak ako ovakvu medijsku strategiju kojom se svjesno kreira mišljenje ljudi o navedenim klubovima, pa sukladno tome, sutradan, utječe i na njihovo poslovanje ponajprije na tržištu mladih igrača, i nekako stisnuta nosa i glave okrenute u stranu s izrazom gađenja apsolviramo, iako se nikad ne pomirimo s njom, postoje još gori i, u konačnici, i mnogo opasniji primjeri. Tekst pod naslovom PRAVNI DRIBLING: DINAMO IZIGRAO PRAVILO O POSUDBI NA KOJEM JE INZISTIRAO HAJDUK donosi otvoreno priznanje prljavih igara na relaciji Maksimirmdash;Kajzerica, ali i, što i jest ono šokantno mdash; pravdanje gazdina eklatantnog zaobilaženja pravila i kršenja uvjeta natjecanja:
“Naravno da je upitna moralnost tog čina, no ima li Dinamo izbora? Oni su lsquo;otokrsquo; za sebe u HNLmdash;u, a njihova akademija je svjetlosnim godinama udaljena od konkurencije. Ne samo u Hrvatskoj već i u regiji. Samim time pojavljuje se problem s inflacijom igrača koje u Maksimiru izbacuju kao na tvorničkoj traci. Da je Dinamo dao trojicu u Slaven Belupo, pa dvojicu u Inter iz Zaprešića te dvojicu u Osijek, odnosno Istru iz Pule, a to su sve sredine u kojima bi mladi igrači Dinama imali status pojačanja, onda bi se opet pričalo o širenju utjecaja Zdravka Mamića na ostatak HNLmdash;a. Ili bi se Dinamo trebao odreći svojih talenata? Ili je možda najbolje da ih pošalje na Poljud pa da svi budu sretni, a Hajduk postane konkurentan?”
Nema siroti Dinamo izbori doli da se služi čime se već služi. Pa tko vam je kriv što vi nemate takvog gazdu? Dakle, ne samo što se opravdava evidentno lomljenje svakog vida poštenog natjecanja preko koljena, nego se još optužuje one koji se usuđuju ukazati na to?!
No, ne iznenađuje to. Iako već mjesecima upozoravamo kako dvije trećine IOmdash;a HNSmdash;a tamo djelujući krše zakon, umjesto da se isti primijeni i situacija razriješi, dobili smo nove slučajeve u likovima predsjednika NK Osijek i predsjednika HKSmdash;a.
Stoga uopće ne čudi da ministar u vladi Republike Hrvatske, gospodin Vedran Mornar, mrtav hladan dovodi u pitanje pridržavanje zakona pod svaku cijenu?! Drug Tito, zakoni i plot, deja vu. Kaže Mornar:
mdash; Kad bi se doslovce primjenjivao Zakon o sportu, onda bi hrvatski sport preko noći ostao bez mnogih vrijednih sportskih djelatnika koji su istodobno i ministri, župani, gradonačelnici ili saborski zastupnici.
E, i? Ma jebeš zakon…
Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja u svijetu u kojoj se navijači i sportski zaljubljenici bore za sport inzistirajući na poštivanju zakona, dok ga oni koji vode sport i oni koji su odgovorni za samo postavljanje i provođenje tih zakonskih podloga svjesno mdash; krše.
Gospodo, sijete vjetar, a žetva se bliži.
