OČEKIVANJA
Unatoč jako lošim predstavama u kvalifikacijama, Meksiko će, kao i uvijek, tražiti prolazak među 16 najboljih. Uspjeh je to koji im polazi za nogom već 5 prvenstava u nizu, počevši od 1994.godine. Tradicionalno bodreni armijom navijača, te velikim nacionalnim nabojem, dugi niz godina predstavljaju jednu od udarnih snaga koje dolaze s američkih kontinenata. Već po običaju, kostur ekipe čine igrači iz domaće lige, pojačani sa 6 “Europljana”, stoga se igrači itekako dobro poznaju. Vrlo su homogena skupina, te uz činjenicu da im odgovaraju klimatski uvjeti, s razlogom se od njih traži isključivo prolazak u nokaut-fazu.
OPĆENITO
Kvalifikacije za ovo prvenstvo ostat će upamćene kao jedne od najgorih do sada. Tek 2 pobjede u 10 utakmica, negativna gol-razlika uz samo 7 zabijenih golova, samo su neka od obilježja njihovog trnovitog puta do Brazila. Ključan je bio pogodak Raula Jimeneza, 23-godišnjeg napadača Americe, koji je u 81.minuti u ekstazu bacio 90 tisuća gledatelja na legendarnoj Azteci, osiguravši time 2-1 pobjedu protiv izravnog konkurenta Paname. Šokovima tu nije bio kraj, jer je Meksiko u posljednjem kolu izgubio kod Kostarike, te je Panama domaćom pobjedom protiv SAD-a mogla osigurati put u dodatne kvalifikacije. I bili su blizu, jer je SAD tek u sudačkoj nadoknadi dvama pogocima preokrenuo gubitak od 2-1 te time spasio susjede. Cijenu loših kvalifikacija platila su čak 3 trenera. Prvo je nakon 3 godine smijenjen Jose Manuel de la Torre. Poraz od SAD-a presudio je Luisu Fernandu Tenu, dok su zadnja 2 kola bila ujedno i jedine dvije utakmice pod vodstvog Victora Vuceticha, meksičkog trenera hrvatskog podrijetla. Klupu je uoči dodatnih kvalifikacija protiv Novog Zelanda preuzeo Manuel Herrera, te polučio sjajne rezultate. S ukupnih 9-3 u dvije utakmice pomeo je Novozelanđane, dok je u 9 utakmice otkako je preuzeo kormilo reprezentacije doživio samo 1 poraz.
Na ovom prvenstvu očekuju nastavak uspješnog niza. Naime, na zadnjih 6 prvenstava na kojima su nastupili, prošli su grupnu fazu. Jedino prvenstvo koje su u tom periodu propustili bilo je ono u Italiji 1990.godine. Tada su kažnjeni zabranom nastupa od strane FIFA-e jer su u kvalifikacijama za U-19 SP 1989.godine koristili igrače izvan dobnog limita. Najveće uspjehe u povijesti ostvarili su na prvenstvima 1970. i 1986.godine, kada su zaustavljeni u četvrtfinalima.
Devetorstruki su osvajači Gold cupa, aktualni su olimpijski pobjednici, te bilježe 2 poraza u finalima Copa Americe. Kao jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti ističe se osvajanje Kupa Konfederacija 1999.godine. Kup se održao upravo u Meksiku, a do titule ih je vodila legenda meksičkog nogometa, Cuauhtemoc Blanco.
TRENER
Na klupi sjedi već spomenuti, 46-godišnji Manuel Herrera, bivši meksički reprezentativac (14 nastupa). Solidnu igračku karijeru proveo je u 4 meksička kluba, najviše traga ostavivši u Atlanteu i Nezi. Kao trener najveći je uspjeh ostvario 2013.godine osvajanjem Clausure s Americom. Prije Americe vodio je još nekoliko meksičkih klubova, no bez takvog uspjeha. Preuzimanje Meksika njegov je posao karijere, te su pred njega stavljena velika očekivanja. Popularnog nadimka “uš”, Herrera je prvotno trebao biti samo “vatrogasac” za susrete s Novim Zelandom, no nakon sjajnih partija čelnici saveza pružili su mu puno povjerenje. U dosadašnjih 10 susreta doživio je 2 poraza, s 1-0 u nedavnim prijateljskim utakmicama poraženi su protiv Bosne i Hercegovine te Portugala. Za očekivati je da će na prvenstvu forsirati taktiku 3-5-2 koju je primjenjivao u Americi te u dosadašnjim utakmicama na klupi Meksika.
NAJISTAKNUTIJI IGRAČI
Kao glavne napadačke vedete ističu se Javier “Chicarito” Hernandez i Giovanni dos Santos. I dok je Giovanni jedan od glavnih razloga odlične sezone Villareala, iza Chicarita je loša sezona u Manchester Unitedu. No u reprezentaciji Meksika izrazito je motiviran i ubojit. Sa samo 26 godina već je došao do 3.mjesta na vječnoj ljestvici strijelaca s 35 golova, te je pitanje vremena kada će prestići vodeći dvojac, Blanca i Borgettija. Napadačku konkurenciju zaoštravaju Oribe Peralta i Raul Jimenez, napadački tandem Americe. Dosta je neizvjesno za koji će se napadački dvojac odlučiti Herrera, pošto je često rotirao i nije iskristalizirao dvojac koji će biti startni.
Konce igre u veznoj liniji drži novo otkriće Porta, Hector Herrera. Bitan dio momčadi je i Andres Guardado, brzo i opasno krilo iza kojeg je slaba polusezona u Bayeru.
U obrani i dalje caruje legendarni Rafa Marquez, jedan od miljenika navijača, koji je neupitan član udarnih 11, neovisno o formaciji.
IGRAČI KOJI NEDOSTAJU
Težak udarac Meksiko je doživio na nedavnoj pripremnoj utakmici protiv Ekvadora kada je Luis Montes, pouzdan veznjak te siguran član udarnih 11, doživio lom noge. Osim njega vezni red osakaćen je i ozljedom Juana Carlosa Medine, no on nije bio toliko značajan kao Montes.
Osim njih, na ovom prvenstvu nećemo gledati i neka veteranska lica na koja smo navikli na prošlim prvenstvima. Poziv izbornika nisu dobili Omar Bravo, Fernando Arce te Gerrardo Torrado. Nijedan od njih nije dobio poziv u mandatu Herrere, stoga je jasno da se Meksiko sve više okreće mlađim snagama.
VJEROJATNI SASTAV (3-5-2)
Corona (Cruz Azul) – Rodriguez (Cruz Azul), Marquez (Leon), Moreno (Espanyol) – Layun (America), Guardado (Bayer), Herrera (Porto), Vasquez (Leon), Aguilar (America) – Hernandez (Man.United), Dos Santos (Villareal)
FIFA ranking: 20. (nikad lošije plasirani od 33.mjesta)
Nastupi na SP: 15/20 (6.uzastopni nastup)
Najznačajniji nastup na SP: četvrtfinale (1970. te 1986.godine)
Ivan Mušlek
