Search
Close this search box.

Mi i oni, nekad i danas

17.8.2005., Poljud. Zagrijavanje gleda 30 000 ljudi. Protivnički golman izvodi čuda s loptom, njegova momčad pleše sambu dok igra. Split je živio za taj dan. S čuvenom prijateljskom utakmicom protiv Brazila mogao se mjeriti valjda još samo papin dolazak i Ivaniševićevo osvajanje Wimbledona. Hrvatska u uigranoj formaciji koju su znale i ptice na grani: Butina, Tomas, Robert Kovač, Šimunić, Srna, Niko Kovač, Tudor, Babić, Kranjčar, Klasnić, Olić. Brazil bez tada najrazvikanije zvijezde, Ronaldinha, no u sastavu koji izaziva strahopoštovanje: Dida, Luacute;cio, Juan, Roberto Carlos, Cafu, Emerson, Ricardinho, Zeacute; Roberto, Kakaacute;, Ronaldo, Adriano.

Nakon naše početne nervoze uslijedilo je atraktivno nadigravanje, uz bljeskove kapetana Nike Nećeš Proći Kovača, neumoran inat Ivice Olića i pravovremeno natrčavanje Nike Kranjčara na loptu koja se od odbila od stative i učas vratila u gol za 1:0. Na Poljudu erupcija oduševljenja, vodstvo protiv peterostrukih svjetskih prvaka plus gol splitskoga ljubimca – nije moglo bolje. No Brazilci si ni u revijalnoj utakmici nisu htjeli dopustiti poraz. Nakon Tudorova prekršaja nekoliko metara izvan šesnaesterca, Ricardinho je plasirao loptu u same rašlje našega gola i postavio konačnih 1:1. Razloga za tugovanje nije bilo: htjeli smo spektakl – dobili smo ga, a rezultat je ionako bio u drugom planu.

Međutim, godinu dana poslije sraz s Brazilom odigrao je prevažnu ulogu na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Formacije su bile tek neznatno izmijenjene: Pletikosa, Šimić, Robert Kovač, Šimunić, Srna, Tudor, Kranjčar, Niko Kovač, Babić, Pršo i Klasnić, a na njihovoj strani Dida, Cafu, Luacute;cio, Juan, Roberto Carlos, Kakaacute;, Emerson, Zeacute; Roberto, Ronaldinho, Adriano i Ronaldo.

Ni u Berlinu nevjerojatna navijačka podrška nije izostala, Lijepa naša ponosno se orila na stadionu koji je okupio 72.000 ljudi, izbornik Cico Kranjčar jedva je susprezao suze. Počelo je dominacijom Brazila i izvrsnim Pletikosinim intervencijama na projektile Roberta Carlosa i Ricardinha, a uzvratili su Olić i Kranjčar, no gol je ostao netaknut. Nakon pola sata igre robusni je Adriano načeo ozljedu Nike Kovača koja ga je u 41. minuti udaljila s terena. Nedugo potom Klasnić je izgubio loptu, a Kakaacute; pored Tudora i Kranjčara opalio iz daljine i pogodio za 1:0. U drugom smo poluvremenu imali i posjed lopte, i više šansi, i ono što se zove sportska nesreća: dan kad se svi tvoji udarci lijepe za ruke protivničkoga golmana. Nije pomoglo ni Babićevo podvaljivanje lopte kroz noge Luacute;ciju, ni neprolaznost pored Roberta Kovača, ni Kranjčarovi lažnjaci, ni Srnine i Pršine kombinacije, ni utrčavanje navijačkog Klasnića u teren, ni neosporna želja i htijenje. Ta nas je utakmica, pokazat će se kasnije, mogla izvući. Remiji s Japanom i Australijom potvrdili su da smo za doma spremni.

12.6.2014. u Sao Paulu opet se sastajemo s Brazilcima, treći službeni ili četvrti neslužbeni put, jer vrijedi spomenuti prijateljsku utakmicu iz 1996. (koja se igrala u Manausu gdje nas 18.6. u Amazonia Areni čeka okršaj s Kamerunom) u kojoj su briljirali Rapaić i Runje te je naša mlada reprezentacija protiv najbolje selekcije Brazila izborila 1:1. Činjenica je da nas dosad nijednom nisu nadigrali, no radilo se o bitno drugačijim sastavima i motivima pred utakmice. Iz formacije Ceacute;sar, Alves, Luiz, Silva, Marcelo, Gustavo, Willian, Paulinho, Hulk, Neymar i Fred mediji kao najveću opasnost apostrofiraju Barcelonina napadača Neymara, a neiskustvo na SP-u nije nužno nedostatak.

S druge strane, mi smo već standardno hendikepirani nedostatkom kvalitetnoga ljevaka, prvo nakon ozljede jedinog prirodnog lijevog beka Strinića, a od nesretne (ne)prijateljske utakmice s Australijom i pouzdane zamjene na koju se računalo – Pranjića. Bespredmetno je i govoriti koliko bi prevagu u napadu donio Mandžukić. Od vjerojatne jedanaestorke Pletikosa, Srna, Ćorluka, Shildenfeld, Vrsaljko, Rakitić, Modrić, Perišić, Kovačić, Olić i Jelavić mnogo se očekuje. Srna mora biti ono što je nekad bio izbornik Niko Kovač, lavlje srce i vođa, od Olića se očekuje najbolja predstava ikad, a Modrićeva besprijekorna sezona u Realu daje nam za pravo nadati se sličnim bravurama u Brazilu.

Navijačka euforija? Manja nego prije. Mnogo se toga izdogađalo, od promjena na čelu HNS-a do petljanja istoga s nečastivima u HNL-u, ignoriranje navijača u gradovima s ukletim stadionima čije magične trave vlastitim igračima podmeću noge, pa do glupog i glupljeg gubitka Kranjčara i Šimunića, sad i Pranjića.

Možda će hrvatska srca jače zakucati čim počne šušur u gradovima, šahovnice na dresovima, pivo u potocima i devedesetominutno ujedinjenje umornih, zahtjevnih i isposvađanih Hrvata. Možda će igra naše reprezentacije opet biti na čast i ponos cijeloj naciji. Možda će natjerati i one uvrijeđene i indiferentne da opet postanu navijači, a ne pasivni promatrači. Kako god bilo, o prve tri utakmice ovisi koliko će čarolija trajati.

Magdalena Mrčela


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter