Nakon ustoličenja Ante Čačića na mjesto izbornika reprezentacije, što je izazvalo gnjev i onih preostalih navijača reprezentacije, na mjesto jednog od pomoćnika izabran je Ante Miše, bivši igrač Hajduka, što nije baš dočekano s oduševljenjem u Splitu, iz rekli bi, razumljivih razloga. Upravo zato, odlučli smo na intervju s novim pomoćnikom Čačića.
N+: Što vam u ovom trenutku znači angažman u Reprezentaciji?
AM: Čast je biti trener u reprezentaciji, nisam se razmišljao ni sekundu kada mi je ponuđeno. Nadam se da ću svojim znanjem i sugestijama pomoći izborniku te da ćemo ostvariti cilj, a to je plasman na Europsko prvenstvo. U stožeru sigurno neću biti lutka i kolegi Čačiću samo klimati glavom, nema šanse. Reći ću svoje mišljenje, kao i drugi pomoćni trener, a na kraju će Ante donositi konačne odluke. Biti ću pravi pomoćni trener i desna ruka izborniku.
N+: Zašto su baš vas izabrali, tko vas je nazvao i kako su tekli razgovori?
AM: Bio sam iznenađen da mene zove gospodin Čačić, ali prihvatio sam poziv objeručke. Da ne vjerujem u sebe rekao bih Čačiću da nisam taj, ali vjerujem u svoje znanje i rad. Imam 10 godina iskustva kao trener, većinom kao glavni, pomoćnik sam bio samo Goranu Vučeviću u Hajduku.
N+: Dio navijača Hajduka smatra vaš angažman u HNS-u “izdajom”. Kako to komentirate, bojite li se da će vam to pokvariti status kakav imate među njima?
AM: Razmišljao sam dugo o tome. Onda gledam da su prije mene tu bili Vulić, Štimac, Asanović, Bokšić, Bilić… znači sve igračke veličine kao i mnogo igrača i doktora i nikad nitko nije okarakteriziran kao “izdajnik”. Dio odgovora leži i u ozračju koje je stvoreno oko Reprezentacije, HNS-a i HNL-a. Ja idem tamo kao profesionalac, kao trener jer to mi je zanimanje, a Reprezentacija je velika stvar u karijeri. Svo svoje iskustvo i znanje ću staviti u službu Reprezentacije. Međutim, nismo svi isti, svi imaju pravo na mišljenje. Moja želja je da ozračje oko Reprezentacije bude puno bolje i da svi pomognu oko toga, od igrača do navijača.
N+: Što mislite o budućim kolegama u stožeru, Anti Čačiću i Josipu Šimuniću?
AM: Ante Čačić je trener od 1991., ima ogromno iskustvo i dosta uspjeha gdje god je radio. Ima puno više iskustva nego sva tri svoja prethodnika koji za razliku od njega imaju velik igrački opus iza sebe. Što se toga tiče sigurno ima sve reference za biti izbornik. Josip Šimunić ima impresivnu igračku karijeru iza sebe obilježenu sa godinama igranja za Hrvatsku ali je na kraju napravio jedan nepromišljen potez što ga je koštalo završetka karijere. Međutim, on je odslužio svoju kaznu, vjerujem da je izvukao pouke, upisao je trenersku akademiju i zaslužuje priliku.
N+: Percepcija javnosti je da stožer neće samostalno donositi svoje odluke. Komentar?
AM: Iz ovoga što znam o Anti Čačiću, što sam saznao od kolega trenera i igrača koje je vodio, iznimno je inteligentan i uvijek je bio samostalan u svojim odlukama pa vjerujem da će biti i sada. Ja ću njemu kao pomoćnik uvijek reći svoje mišljenje, a onda će on donositi konačne odluke.
N+: Gledajući u prošlost, bi li nešto drugačije napravili u odnosu na Kovača za utakmice protiv Azerbejdžana i Norveške?
AM: Mislim da smo pogriješili u utakmicama protiv tih protivnika, posebno Azerbejdžana. Trebalo je izaći malo hrabrije i ofenzivnije u taj susret, ići u rizik jer kvaliteta je debelo na našoj strani i tako bi riješili protivnika. Kasnija utakmica protiv Norveške je samo odraz te utakmice i situacije unutar momčadi. Vjerujem da ćemo pružati bolje igre nego do sada, da ćemo ostvariti pobjede u nadolazeće dvije utakmice i ostvariti direktan plasman ako nas posluže drugi rezultati.
N+: Ima li u HNL-u potencijalnih reprezentativaca? Možete li navesti nekoliko imena?
AM: Ima sigurno zanimljivih igrača. Primjerice Močinić iz Rijeke, Caktaš iz Hajduka, Pjaca je već etabliran. Ima tu još igrača, posebno u mladoj reprezentaciji koja će se pratiti, poput Pašalića koji igra na visokom nivou.
N+: Svjesni ste situacije u Savezu i problema između čelnih ljudi i navijača? Da velik broj navijača bojkotira Reprezentaciju?
AM: Naravno da sam svjestan situacije, ali igrači i sportski djelatnici trebaju biti izuzeti od toga, ti problemi se trebaju srediti na nekim drugim instancama.
N+: Rekli ste nedavno da onaj kome Reprezentacija nije svetinja taj nije Hrvat. Što to znači?
AM: Nisam tako mislio, nespretno sam se izrazio i izuzeto je iz konteksta. To sigurno ne mislim. Ono što sam ja mislio je da bi bilo lijepo da svi navijamo za Hrvatsku, bilo nogomet, vaterpolo ili rukomet. Na žalost danas je takva situacija i ima ljudi koji bojkotiraju Reprezentaciju. Ja ih u potpunosti razumijem mada bi volio da je obrnuto.
N+: Gdje se sve trebaju igrati utakmice Reprezentacije?
AM:U cijeloj Hrvatskoj naravno, gdje god postoje uvjeti, to je ipak nacionalna vrsta.
N+: Vratimo se još malo vama.Kakvo je vaše dosadašnje iskustvo kao trenera, gdje ste se školovali i radite li dalje na usavršavanju?
AM: Diplomirao sam 2004. na Kineziloškom fakultetu u Zagrebu i tu sam dobio PRO licencu u nacionalnim okvirima, 2009. sam dobio Uefa PRO licencu. Pratio sam svoj bivši klub Vittese, treninge Basela, St. Galena i Grasshoppersa. Idem, gledam, pratim i pokušavam se usavršavati. Ipak, najveća razlika između nas i inozemstva je u kvaliteti samih igrača, a pogotovo uvjeta za treniranje. Tamo su uvjeti svemirski u odnosu na ovdje. Kod nas je loša atmosfera oko nogometa pa je teško raditi. Ja sam možda prerano “dobio” Hajduk prvi put. Odradio sam nakon Gorana Vučevića 6 kola odlično, tu sam mu zahvalan jer me on zvao da mu asistiram, ali mi je žao što netko nakon toga nije došao za trenera. Tada je nastupila euforija, oborili smo rekord, a teško je odoliti pozivu Hajduka i ostao sam. Inače je Hajduka teško odbiti, to je moj klub kojem sam uvijek na raspolaganju, bez ikakvog uvaljivanja. Uvijek sam na dispoziciji za razgovor i pomoć.
N+: Kakvo je vaše mišljenje o trenerskoj struci u Hrvatskoj i ima li tu potencijala za neke nove Biliće?
AM: Imamo sigurno talentiranih trenera. Tu je primjerice Kopić koji je u Zagrebu radio odlične stvari, a sad u Slaven Belupu nastavlja isto. Studiozan je i dobar trener, pred njim je svijetla budućnost. Da li će netko biti novi Bilić, vrlo teško. Slaven ima igračku karizmu, reprezentativnu povijest i još se dokazao kao trener
N+: Posljednji derbi Hajduka i Dinama ostavio je za sobom mnoge repove zbog katastrofalnog suđenja Brune Marića, a o utakmici već danima bruji sportska javnost.Kako komentirate stanje na terenu i jesu li vas događaji podsjetili na 2009. godinu?
AM: Naravno da sam gledao. Utakmica je bila dobra, dinamična, u kojoj je Hajduk bio bolji i trebao pobijediti. Jedan od glavnih razloga zašto nije pobijedio je suđenje Bruna Marića. Osim nekoliko vrlo dobrih prilika, Hajduk je imao u prvom poluvremenu čisti jedanaesterac koji nije dosuđen, a na kraju je utakmica završila ogromnom pogreškom suca koji je svirao nepostojeći jedanaesterac za Dinamo koji na našu sreću nije iskorišten jer ne znam kako bi su odvilo da je. Klasični sudački previdi, nevjerojatni. Mislim da Hajduk u ovom trenutku igra dobar nogomet, da trener Burić radi dobar posao i žao mi je što nije pobijedio. Naravno da me podsjetilo na 2009., igrali smo finale kupa gdje smo na Maksimiru sa dva isključena igrača izgubili 3:0, u uzvratu smo to preokrenuli, ali na žalost nismo uspjeli osvojiti trofej. Neke usporedbe postoje ali tada smo mislim bili još drastičnije oštećeni.
N+: Što najviše pamtite iz igračke i trenerske karijere, neke događaje koji su vam posebno ostali u sjećanju?
AM: Pamtim debi za prvu momčad Hajduka 1984. kada sam protiv Dinama iz Moskve pozvan da budem rezerva. Pamtim moj prvi trofej s Hajdukom 1987. kada smo osvojili kup obranama Varvodića, tu feštu i povratak kući. Također zadnji kup Jugoslavije, po meni najveći trofej Hajduka u povijesti, protiv Crvene Zvezde kada je Bokšić zabio gol pred naša dva navijača na stadionu. Odigrali smo strašnu utakmicu protiv budućeg europskog prvaka i zasluženo pobijedili. Posebno je bilo i prvo prvenstvo Hrvatske. A tek prvenstvo 2001. pod Zoranom Vulićem gdje smo imali sve: momčad, atmosferu, igru… Igrali smo zadnju utakmicu u Varaždinu kao da smo igrali u Splitu. Kao trener pamtim veliku pobjedu 2:0 protiv jakog Dinama 2009., jednostavno nisu imali šanse. Finale kupa kada smo pobijedili 3:0 istog tog Dinama je ostavila gorak okus jer nismo uspjeli preokrenuti ono što je napravio sudac prve utakmice. Pamtim također kada je jedno malo Dugopolje osvojilo titulu prvaka u drugoj ligi. To je čak bilo i puno teže nego sa Hajdukom biti drugi u ono vrijeme. Na žalost tada iz nekog razloga nismo ušli u prvu ligu.
Miro Živković
