Znate li što vežeMartina Luthera Kinga,Francesca AguilaraiHNK Hajduk Split?
Pravo biranja. Moć glasa koji se čuje i kada se stopi s ostalima takvim tvori volju emocije koja ište bolje i više za sve. Ili u našem konkretnom slučaju mdash; za Hajduk.
Pravo glasa seže u prošlost više od dvije tisuće godina što sa sigurnošću znamo, moguće i dalje od toga, a u našoj sredini ćete i dan danas, u 21. stoljeću lako naći one kojima demokratski izbori i nisu “baš nešto” kao mehanizam biranja vodstva kluba. Drugi idu korak dalje, pa se koriste već podosta izlizanim floskulama, valjda u impotenciji svoje kreacije, kako “ulica vodi klub”. Nikome od njih, dakako, ne pada na pamet to isto provaliti kada se govori o parlamentarnim izborima. Tada, ma kako lošim stanjem u zemlji izbori rezultirali, nećete nikoga čuti kako zagovara da se vratimo u ne tako davno doba kada se u našoj zemlji nije biralo, jer se nije moglo. Nikoga neće čuti kako lupeta o tome da ulica vodi državu.
Potpuno je točno da nijedan, pa ni ovaj način funkcioniranja nije savršen, naprotiv, itekako ima manjkavosti, no, kako jeWinston Churchilldavno citirao nepoznatog nekoga mdash;demokracija je najgori oblik vladavine, izuzev svih ostalih. Frustrirajuće je niti 30 godina nakon što je ova zemlja zbacila sa sebe okove jednoumlja slušati kritike prava slobodnog izbora, tim više što su se na primjeru Hajduka i sami rezultati takvog modela u iznimno kratkom vremenu pokazali uspješnima, spasonosnima čak.
Nego, da se vratim na čovjeka čije ime sam na početku teksta spomenuo mdash;Francesc Aguilarje jedan od kreatora katalonskog, pa i španjolskog mnijenja posredstvom svojih tekstova u El Mundo Deportivu (EMD), vodećem katalonskom sportskom dnevniku. EMD u Barceloni vam dođe kao da Split ima svoje Sportske novosti. A bliže se izbori i u Barci, zakazani su svega dva tjedna iza ovih naših, hajdučkih. Pazite što Aguilar piše o njima:
“…član Barce mora biti svjestan važnosti svog glasa. Ovoga puta, nakon druge triplete, mnogo je više u igri od pukog nogometnog aspekta kluba. Barca treba sve moguće glasove.”
Dakle, niti 20 dana nakon što je taj klub potvrdio svoju apsolutnu dominaciju u svjetskom nogometu, jedno od vodećih sportskih pera grada sva tri velika trofeja stavlja u drugi plan onkraj važnosti izbora koji slijede, jer zna da uspjeh postoji danas i sutra ga nema, jer se nogomet igra dalje za nove titule, a jedini temelj uspjeha u kontinuitetu jest kvalitetno vodstvo, ideja i vizija. Da i ne govorimo o stvarima koje su bitnije od samih sportskih rezultata. A sve to se dobiva na izborima. Jer izbori su odraz naših težnji i čežnji, ogledalo naše zrelosti i mudrosti, posebice kada nisu zadojeni jeftinim politikanstvima kako to nažalost biva na našoj političkoj sceni. Možda smo upravo zbog loših iskustava s te razine sebi dopustili da zaboravimo na važnost onog glasa koji se može i mora čuti. Možda, no to nije nikakvo opravdanje. Uostalom, nekima ne da opciju izbora ne pada na pamet dovoditi u pitanje, nego traže mogućnosti kako dodatno u proces odlučivanja i rada uključiti samu bazu sustava mdash; one koji biraju.Aguilarponovo:
“…Barca mora tražiti mehanizme kroz koje će članovi na dnevnoj bazi biti prisutni, da se važne odluke ne donose po sistemu delegiranja, a bez pristanka članova.”
Iznimno je važno da sebi osvijestimo da smo važni MI, da izbori postoje zbog NAS, da shvatimo kako se stvari realno mijenjaju kada se tih tisuće glasova stopi u jedan koji odlučuje. Sam Hajduk danas, kad ga usporedite s onom verzijom prije modela Našeg Hajduka, ne može biti bolji dokaz te teze. U izborima leži prilika, ali i odgovornost.
Naši životi počinju završavati kada počnemo šutjeti o važnim stvarima.
Martin Luther King
I zato, izađi i odlučuj!
