Iz tjedna u tjedan prilikom najave utakmica Hajduka provlači se pitanje Dinama. Naravno, naivni Leko odgovara na ta „usputna“ pitanja koja uvijek završe u naslovu kao hrana klikovima. Posebno što njegova komunikacije ide prema stravičnom podcjenjivanju Hajduka. Kako drugačije objasniti izjavu o Dinamu kao drugom planetu i premaloj razlici u bodovima. Ne, nije to „pila naopako“ nego užasno srozavanje svog kluba i igrača. Uostalom i svoga rada.
Pisao sam već o tome kako HNL-a ne bi bilo bez Hajduka. Točnije, bio bi toliko nebitan i dosadan pa bi i sama tvornica talenata presušila. Samim time i medija, ulaganja i na kraju zarade samog HNS-a.
Rijeka i Osijek su, kako je potvrdila kazna UEFA-e, u financijskim problemima, ali o njima nećete čitati senzacionalne naslove. A i oni koji budu obično su vezani uz Hajduk. Kad bi Nejašmić i Caktaš odigrali dobro nije se pisalo radi njih ili Osijeka već trljanja nosa Hajduku. Slično kao i s Markom Brkljačom. Dinamove utakmice je kod nekonkurentnog Hajduka posjećivalo doslovno samo dvjestotinjak najvjernijih navijača. Tek dolaskom Livaje i približavanjem na tablici stigla je i veća posjeta.
Hajduk je vojska navijača. „Klikaju“ lijepe i ružne stvari o Hajduku.
Sve u svjetskom marketingu se vrti oko proizvoda. Imaš nešto što traže mase. Oko proizvoda skupljaju se sponzori koji sebe reklamiraju. Oni guraju druge. Mediji zarađuju, klubovi zarađuju. Kotač novca se okreće. Jednako tako, Hajduk treba drugima za prodati nogomet. Ne napuni nitko od gostujućih navijača Poljud već je suprotno.
Dakle, Hajduk je po tom pitanju dovoljan sam sebi. Uvelike je održiv i bez ogromnih transfera. I Dinamo bi mogao biti jednog dana kad potpuna demokracija zakuca na njihova vrata. Trenutno im navijači vode jednu bitku koja je poprilično različita od one Našeg Hajduka. Postupno kljucaju oči beštiji koja je uništila hrvatski nogomet i pritom zatvaraju oči na još uvijek prisutne Mamićeve jatake koji su u klubu… Nije valjda Barišić bio dobar sve ove godine. S druge strane su digli transparent KOLAPS, rugajući se navijačima Hajduka koji su ostvarili nezamislivo u svjetskim razmjerima. I sad je vaga, pošteni Barišić i nepošteni Naš Hajduk. U višegodišnjoj potlačenosti ispod Mamićeve čizme pogube se kriteriji pa se hvataju mrvice. Ali, i to je način borbe.
I zbog svega navedenoga navijači Hajduka i službene osobe ne bi trebali biti kao oni. Neka vode bitke na svoj način. Apsolutno nas ne treba zanimati što se tamo događa. A kamoli sebe srozavati ružnim usporedbama. Leko je morao isto već davno naučiti. I izbjegavati odgovore na takva pitanja.
HAJDUK – ISTRA 1961
Što se tiče današnje utakmice s Istrom 1961 situacija je poprilično drugačija u odnosu na onu prethodnu gdje smo doživjeli katastrofalan poraz. Lekina lutanja su smanjena, momčad se stabilizirala, pokazala napredak i pobjeđivala. Osijek je nadigran, kod Slavena je nedostajalo brzine, Šibenik je odrađen uz prilično solidnu pokretljivost i kombinatoriku, uz neke dječje bolesti pri kraju.
Hajduk se pronašao u sustavu 4-2-3-1 koji se zna pretvoriti u 4-4-2 iskakanjem Benrahouija naprijed. Melnjak je praktički treći stoper u samom začetku napada uz povremene izmjene mjesta s Krovinovićem koji je spušten za stabilnu organizaciju izlaska iz obrane. Livajino plutanje između linija i izvlačenje (posebno na lijevi bok) daje ogromnu raznovrsnost put naprijed koju sve više koriste ulascima Mlakar i Pukštas. Brz prijenos baluna osigurava Benrahoui, Mikanović daje širinu i dubinu a Vušković i Ferro sigurnost. I odjednom, Hajduk postaje odlično posložen, za razliku od nereda koji je vladao u svim linijama do prije neki tjedan. Istina, i sada se događaju greške, ali ih je sve manje.
S druge strane Istra voli igrati balun. Voli posjed. Garcia gaji lijep nogomet s kombinatorikom i treba mu skinuti kapu što radi iz sezonu u sezonu. I u pobjedi nad Hajdukom 3-0 imali su veći posjed.
Zbog svega toga bit će zanimljivo vidjeti kako će se Hajduku sada postaviti. U Puli smo bili nestrpljivi, spori, daleko od igrača. Sve to treba ispraviti. Najavljivati Istru kao „tradicionalno neugodnog protivnika“ je prilično izlizano. Proglasimo onda cijelu ligu takvom, čisto da izbjegnemo ponavljanje. Istra je klub kojeg Hajduk mora dobiti. Izaći na teren i pokazati koliko više vrijedimo na svakoj poziciji. Bez podcjenjivanja protivnika i lažne skromnosti. Prilično jednostavno. Uostalom, u zadnjih šest utakmica izgubili su od Rijeke, Gorice i Slavena, odigrali neriješeno s Lokomotivom i Šibenikom, i dobili Dinamo.
Izađite, odigrajte i pobijedite.
