U jučerašnjem predstavljanju Ivana Rakitića i novinari koji su tradicionalno hladni, navikli na sve, trljali su oči u nevjerici. Stoji li stvarno taj sjajni igrač u Hajdukovom Bijelom salonu? Gotovo svi su ga nastojali dotaknuti, čisto da se uvjere. Jednako tako je eruptiralo nekoliko tisuća navijača ispod balkona kad se Ivan pojavio na kratkom predstavljanju.
Ako je Barcelona više od kluba, što je onda Hajduk u ovom slučaju kad jedan od njihovih ponajboljih igrača želi zbog ljubavi i srca završiti karijeru u Splitu? Da, upravo to su njegove riječi, kojima je potvrdio koliko je ovo nenormalan transfer.
Krenimo redom, od financijske strane ugovora. Igrač koji ide za plaću od 15 milijuna eura u Saudijsku Arabiju dolazi u Hajduk. Igrač koji je u svojoj karijeri imao najvišu procijenjenu vrijednost od 70 milijuna eura. Nakon toga uzmimo onu kvalitativnu stranu. Igrač s 438 utakmica u La Ligi, 97 u Ligi prvaka, 28 u Europskoj ligi. Igrač koji je osvojio praktički sve što je mogao, uz sjajnu reprezentativnu karijeru:
I sam Rakitić kaže: „Da mi je netko rekao prije 2-3 mjeseca da ću ovdje doći nasmijao bi se.“
Pri tome je zahvalio svima koji su to omogućili. Predsjedniku kluba, sportskom direktoru, navijačima, svojoj ženi i vjenčanom kumu.
Priča o dolasku Rakitića započela je vjerovali ili ne prije 17 godina, i to gle sudbine, kad na humanitarnom turnir 4 kafića dolazi u Split na poziv Nikole Kalinića. Upoznaje svog budućeg kuma Keta, doživljava sjajnu podršku navijača i osjeća grad. Grad koji je potpuno drugačije diše od svega što je do tada navikao. Zaljubio se u sve to. Vatra je tinjala.
Tvrtka Tommy je izašla u susret osiguravši pojačano sponzorstvo kojim će se pokriti ovaj transfer. I za kraj, ono najbitnije, Raquel dala svoj amen, jednako tako upoznavši Split i ljude tijekom godina dolazaka.
Što Hajduk ovime dobiva? Opet se može pisati o gomilu stvari. Kao prvo spomenimo promidžbu. Nema medija koji nije prenio ovu vijest širom svijeta. Neće u tim naslovnicama završiti ni kad osvoji HNL niti kad se plasira u Ligu prvaka. Ostatak hrvatske lige može o ovome samo sanjati. Ova reklama se mjeri u nevidljivim milijunima eura. Najveća dobit je da sutra Nikola Kalinić ima olakšan posao do kraja prijelaznog roka. Ako u taj klub dolaze Perišić, Gattuso i Rakitić agenti igrača će rado svog pulena tamo plasirati, i uz manje novaca.
Nadalje, ovaj transfer podiže ogroman val optimizma, a optimizam donosi i potrošnju. Dresovi i ostali proizvodi će se prodavati u rekordnim brojkama, a i Tommy će brzo isplatiti svoje ulaganje. Ne bi bilo loše čak da se ta tvrtka proširi i na ugostiteljstvo pa zauzme prsten oko stadiona sa širom i kvalitetnijom ponudom od trenutne koja se tamo nudi. Pretplate su rasprodane, ali će jagma za kartama biti nikad veća.
Ipak, najveći benefit je u sportskom dijelu. Svaki igrač zna da će uz Rakitića napredovati značajno, a i poslana je poruka o ozbiljnosti napada na titulu. Svaki od njih će znati koliko je daleko (ili blizu) od vrhunskog nogometa, a posebno mladi nogometaši.
Istina, Rakitić nije u cvijetu mladosti, ali klasa je vječna. Ukoliko potraje kao Modrić Hajduku se otvara more mogućnosti. Zarade i napretka.
Ostaje samo da mu poželimo probijanje granice od 100 nastupa u Ligi prvaka čemu je preduvjet i titula koja mu nedostaje, ona HNL-a.
U svakom slučaju radi se o transferu, kako Rakitić kaže, u kojem je odluku donijelo srce, ljubav i emocije. A svi znamo koliko je to nenormalno kad se zaljubimo. Čak ni znanstvenici ne mogu objasniti takvo stanje.
Uostalom, ima li boljeg dokaza od zaljubljenosti navijača u Hajduk.
