Prvi krug Prve HNL je gotov, a Osijek u devet utakmica nije uspio napraviti ništa što bi navijače uvjerilo da će ova godina biti uspješnija od prošle. Predzadnje mjesto, dvije pobjede, dvije neriješene utakmice i pet poraza, gol razlika mdash;5 (8:13) statistika je početnog dijela sezone, no ono što još više zabrinjava je igra.
Može li Rukavina izvući momčad iz sivila?
Nakon prošlogodišnjeg ostanka u ligi pod vodstvom trenera Tomislava Rukavine, ovog ljeta se očekivao iskorak i u igri i u rezultatu. Ono što je prošle godine bilo isključivo oslanjanje na kontre i prekide trebalo je bar donekle postati igra koja će stvarati prilike iz posjeda kroz smislene akcije, uigrana kretanja bez lopte i okomito napadanje “po zemlji”. No, to je izostalo, ono što smo vidjeli bila je još lošija verzija prošlosezonske igre, preslika Jurčićevog “kontroliranog rizika”, jer ni prekidi više nisu jaka strana u igri Osječana. Ono što je ostalo je igra puna bezidejnosti i nelogičnih odluka trenera koji se uporno drži svojih načela. U nekoj drugoj situaciji to bi bilo pohvalno, no ovdje to izgleda kao “tjeranje inata” po cijenu svega, a to ne može dobro završiti.
Dojam je da Rukavina i kod kuće i u gostima igra “na x”, kao da je 0:0 dobar rezultat u svakoj situaciji. Takav mentalitet zasigurno ne motivira igrače, a istovremeno i ljuti i frustrira navijače koji su se takvog pristupa već nagledali. Stalne promjene trenera kratkoročno mogu šokirati ekipu i donijeti nekoliko bodova, no dugoročno to nije pametna ideja, ali kako bi trener “zaslužio” vrijeme, nekog pomaka na bolje mora biti, koliko god on spor bio. No, to se ne događa; igra Osijeka već nekoliko sezona svodi se na napadanje s desne strane koja je, bez obzira na dolaske i odlaske igrača, uvijek bila jaka. U sredini bi uvijek bio napadač koji je bolji u igri glavom nego nogom, sada je to Josip Barišić, a napadi se uglavnom svode na davanje lopti Tomislavu Šorši ili Nikoli Matasu koji ga onda centaršutevima pokušavaju pronaći. Ovakva izrazito jednolična igra ne ulijeva nadu da će do kraja prvenstva biti bolje, dapače.
Također, igrači koji su igrali zapaženu ulogu prošle sezone, poput Mile Škorića i Tomislava Šorše, izgledaju loše i nemotivirano, a upravo je zadaća trenera iz svakog igrača izvući najviše. No, igrač koji najviše razočarava je Hrvoje Kurtović, zadnji vezni koji svojim paničnim rješenjima, iracionalnim šutevima i gubljenjem lopte blizu svom golu nimalo ne ulijeva sigurnost ostatku ekipe, s obzirom na to kako se radi o vrlo odgovornoj ulozi i poziciji na terenu. S obzirom na to da su svi igrači koji su tu poziciju mogli odigrati (Marko Lešković, Domagoj Pušić) prodani, što se pokazalo vrlo promišljenim potezom, ostaje pitanje tko bi ga zamijenio i postoji li takav u sadašnjoj ekipi. Ipak, postoje i neki koje se mora pohvaliti, a to su Matas koji je zasigurno jedan od najboljih desnih bočnih u Prvoj HNL, zatim Josip Mišić koji iz utakmice u utakmicu svojim potezima pokazuje kako ima ogroman potencijal, a Matej Jonjić je na stoperu sve sigurniji i čak je počeo i zabijati (dva gola dosada).
Ako ne mogu starosjedioci, mogu li pojačanja probuditi momčad?
Ovoljetna “pojačanja” zasad su samo prinove mdash; Davor Špehar je igrao malo, a kad je igrao to je bilo nezadovoljavajuće, blago rečeno. Ivan Baraban i Jasmin Mešanović (unatoč promašajima) su standardni i nisu odigrali loše, ali nisu ni pokazali da kvalitetom odskaču od ostatka ekipe. Zadnji koji je stigao, Nermin Jamak, s nekoliko je poteza pokazao kako bi mogao biti pojačanje, ali još je rano govoriti jer je odigrao samo jednu utakmicu. Filip Lončarić je također odigrao jednu utakmicu i pokazao je određenu sigurnost, obranio je ono što je morao, ali ništa više od toga. Jurica Pranjić nije igrao. Ono što je zanimljivo u vezi nekih novih igrača je pitanje njihova dolaska u Osijek mdash; Jamak je bio na probi u Poljskoj, točnije u Gorniku Z., no pregovori su zapeli jer se Željezničar i Gornik nisu mogli dogovoriti o odšteti. Nedugo zatim, Jamak potpisuje za Osijek koji je u, već je dobro poznato, katastrofalnoj financijskoj situaciji i u postupku predstečajne nagodbe. Ona ne teče onako kako su u osječkom prvoligašu zamislili te je uprava kluba zatražila produženje roka za dogovor s vjerovnicima za 30 dana, a opširnije o tome možete pročitatiovdje.
Još jedna zanimljivost je i odlazak Ivice Kuleševića (sportski direktor) i Ive Vranješa (trener u omladinskoj školi) iz kluba. Službeno, otišli su zbog predstečajne nagodbe i smanjivanja troškova, o čemu je klub izdao priopćenje za javnost, no neslužbeno, ogriješili su se o nedavno uvedeni klupski kodeks zbog suradnje s menadžerima i drugim klubovima.
Hoće li izvedbe na terenu ostati u drugom planu?
Sve u svemu, dojam je da u sadašnjoj ekipi NK Osijeka postoji potencijal za puno više nego što sada pružaju. Osijek kao grad i njegovi građani žele i zaslužuju klub na koji će biti ponosni, mjesto koje vodi u Europu i ravnopravnu borbu s najboljima. Kako sada stvari stoje, nastavak prvenstva mogao bi (opet) donijeti velike promjene u Osijeku, prvenstveno na financijskom planu mdash; očekuje se rasplet predstečajne nagodbe koji će odrediti sudbinu kluba. Narednih nekoliko mjeseci za klub će biti “sad ili nikad”, a u međuvremenu nam ne ostaje drugo nego nadati se pozitivnom raspletu. Na terenu stvari i dalje teku kao i dosad, vremena za poboljšati dojam ima, možda već na gostovanju kod Lokomotive.
P.M.
