2 milijuna kuna, gubici, iznimno niska vrijednost bilance, negativna vrijednost kapitala, obveze veće od godišnjeg prihoda.
No, ipak…Igor Bišćan i talentirani mladići “otresli” su drugoligašku konkurenciju i uvjerljivo se plasirali u 1. HNL. Respektabilan uspjeh koji pokazuje da se ponekad s malo resursa može postići puno uspjeha.
Račun prihoda i rashoda pokazat će nam točno s koliko novaca raspolažu i koliko troše kroz posljednje tri godine.
Kao što je spomenuto u uvodu, prihod NK Rudeš kreće se oko 2 milijuna kuna (u 2016. godini ostvareno je 2,2 milijuna kuna). 40% tog iznosa (900.000 kn) generirano je iz donacija poduzeća i građana, preko pola milijuna kuna su članarine, dok je Grad Zagreb donirao 430.000 kn. To je nešto više nego 2015. godine, no osjetno manje nego 2014. kada je Bandić bio široke ruke isplativši 1,8 milijuna kuna.
Jasno je kako s ovom razinom prihoda nije moguće plaćati profesionalnu momčad. Već samo redovno poslovanje (plaće radnika i trenera, režijski troškovi i ostalo) postaje teško pokriti i zato vidimo negativan poslovni rezultat.
2014. godinu je klub uspio završiti s pozitivnom nulom, no u naredne dvije ostvaren je relativno visok gubitak. Gotovo milijun kuna gubitka u 2016. godini je malen iznos za svjetske nogometne prilike, ali predstavlja ozbiljan problem kada znamo da je to više od 40% ukupnih prihoda kluba.
Naravno, generiranje gubitaka negativno se odražava i na vrijednost bilance.
Ukupna vrijednost imovine smanjila se s 550.000 kn 2014. na svega 240.000 kn 2016. godine. Klub nema ozbiljniju dugotrajnu imovinu u vlasništvu, dok je financijska imovina nešto veća. Pozitivno je što novac čini najveći udio aktive bilance (više od 40%), no kad ga stavimo u stvaran odnos s troškovima, vidimo kako taj iznos nije dovoljan za pokriti mjesečne troškove poslovanja.
Pad vrijednosti bilance direktna je posljedica ostvarivanja gubitaka, odnosno financiranja poslovanja iz tuđih izvora (laički rečeno – “na dug”). NK Rudeš za svoga postojanja nije stvorio viškove prihoda, nego je ostvario ukupni manjak od 3 milijuna kuna. U takvom slučaju (negativna vrijednost vlastitih izvora/kapitala), novac morate namaknuti iz drugih izvora, kao što su krediti i zajmovi. Vidimo da klub sve više ovisi o posuđenom novcu (2,3 milijuna kuna na kraju 2016. godine). Zanimljivo bi bilo vidjeti koja kreditna institucija je odobrila isplatu kredita (i na temelju kojih financijskih pokazatelja i garancija), no nažalost ti podaci nisu javno dostupni.
Jasno, kada imate toliki manjak vlastitih izvora i tolike obveze, pokazatelji likvidnosti i zaduženosti daju užasne vrijednosti. Odnos financijske imovine i obveza za rashode poslovanja pao je s 1,3 u 2014. godini na izrazito niskih 0,17 u prošloj godini. To znači da klub iz tekuće imovine može pokriti tek 17 lipa na 1 kunu tekućih obveza. Također, koeficijent zaduženosti (pokazuje omjer ukupnih obveza i ukupne imovine, morao bi biti manji od 0,5) strmoglavo raste i doseže vrijednost veću od 13, što znači da su obveze 13 puta veće od ukupne vrijednosti imovine kluba.
Iz navedenih brojki i pokazatelja vidi se zabrinjavajući trend i upitna održivost poslovanja. Problem je što se teško financirao nivo druge lige, a sada se pred klub postavlja izazov igranja i financiranja 1. lige. Koliko god to bio povijestan trenutak za NK Rudeš, toliko je i zahtjevan.
Čini se da vodstvo kluba shvaća limite i potrebu za jačanjem svojih kapaciteta, bilo stručnih, bilo financijskih. U tom pogledu, ugovorili su suradnju s poznatim španjolskim klubom Deportivo Alaves kroz koju će razmjenjivati znanja i iskustva, a očito i ljudske resurse. Konkretni potezi već su odrađeni, Rudeš je dobio trenera, a uskoro bi trbali stići i igrači iz Španjolske. Koliki iskorak će to donijeti Rudešu, pokazat će naredna sezona.
Također, Grupa Baskonia-Alaves će osigurati i nužno potrebnu financijsku “injekciju” zagrebačkom klubu, kako bi se omogućio normalan i stabilan rad.
U svakom slučaju, ako klub već nema samostalnu moć da osigura pristojan budžet za stvaranje momčadi i poslovanje na prvoligaškom nivou, onda svakako veseli što nisu postali “filijala” nekog domaćeg kluba iz istog ranga natjecanja, nego su se okrenuli inozemnom tržištu i privukli ulagače.
Hrvatskom nogometu bi definitivno dobro došao stabilan klub s idejom i planom. Može li NK Rudeš to postati?
Ivan Prekratić
