Par dana nakon europskog Superkupa gdje su se sastali prošlosezonski pobjednici Lige prvaka (Real Madrid) i Europske lige (Manchester United), koji se ove godine igrao u Makedoniji, donosimo vam priču iz Skoplja. Trebalo je proći neko vrijeme da nam se slegnu dojmovi iz makedonske prijestolnice. Osim toga, vaši najdraži novinari volonteri su na godišnjem, pa se i tekstovi pišu malo sporije.
Redakcija Nogometplusa odlučila je poslati u ekspediciju na dalek put četiri svoja piskarala. Trud, prolivene suze i znoj kroz cijelu godinu došli su na naplatu. Kocka je bačena i probrano društvo krenulo je prema Makedoniji, točnije Skoplju.
Da bi bilo što zanimljivije, jedan novinar je krenuo iz Budve dok su ostala trojica pojačana s još jednim prijateljem krenuli iz Zagreba. Dogovoreni polazak bio je u 4.00. Krmeljavih očiju i puni elana krenusmo na putešestviju. Prva postaja-neka benzinska u Ivanjoj Reci, zaustavljanje zbog susreta sa službenim fan klubom Manchester Uniteda iz Hrvatske. Na slici „Unitedovaca“ vidi se i navijač Real Madrida na propisanoj udaljenosti kako ne bi bio kontaminiran mitovima i legendama o Sir Alexu Fergusonu.
Nakon fotografiranja čekao nas je put od 826 kilometara na autoputu nekadašnjeg „bratstva i jedinstva“. O našim cestama ne treba puno govoriti, svi smo upoznati s vrhunskom kvalitetom međutim ugodno iznenađenje dogodilo se nakon prolaska Beograda s obzirom da nitko od četveročlane posade u autu nije bio južnije od glavnog grada Srbije. Uz nekoliko kraćih prekida zbog radova, probijanja tunela i vijadukata (Alek Vučić je naumio riješiti se kompleksa sjajnih hrvatskih autocesta), autoput Beograd-Skoplje pokazao se kao vrlo ugodan i zanimljiv s jako dobrim cestama i, s obzirom na naše cijene, smiješnim putarinama i drumarinama na čije su nastavila i makedonska patarina. Na granici Srbije i Makedonije, standardno kraće čekanje, no, s obzirom na blizinu od svega četrdesetak kilometara glavnog grada Makedonije od granice, nije bila veća frka. Stigosmo u 12:30 u Skoplje. Uz pauze, tankanja i čekanja na granici jasno vam je kako smo imali sjajnog šofera Nikolu (od milja zvanog Barichello) i turbo prolazno vrijeme.
Što ćemo, kako ćemo – nakon smještaja u hostelu krenulo je turističko razgledavanje grada i dogodio se šok. Kao što postoji austrijski Minimundus u kojem su umanjene replike atrakcija velikih svjetskih destinacija, tako i Skoplje izgleda, ali suprotnim smjerom. Kao ogroman Disneyland antičkog vremena odnosno – „Kerum susreće Bandića“ razvoj grada. Kičasta arhitektura, neplanski građeno, poistovjećivanje grčkih mitova s današnjom Makedonijom i zasigurno ogromna količina love suludo ulupana u nepotrebne zgradurine i kipove dižu želudac domicilnom stanovništvu, a kamoli ne turistima. Stara čaršija još ima istočnjački duh i zaista se osjeti njegova autentičnost kao dio povijesne tradicije na kojoj je izraslo Skoplje, međutim s one strane Vardara leži kombinacija Las Vegasa i Doboja. Zaista čovjeku bude žao građana Skoplja koji to moraju svaki dan trpjeti.
Makedonci su se zaista pokazali kao sjajni domaćini; iskreni, ljubazni i susretljivi ljudi s posebnim sentimentom kad smo rekli da smo iz Hrvatske kao dozu nostalgije za prošlim vremenima kad smo bili u zajedničkoj državi. Danas, narod i zemlja okruženi susjedima koji jedva čekaju neku manju nestabilnost da bi ih „očerupali“ u svom povijesno-političkom interesu, a s obzirom i na druge gospodarske okolnosti, građanima Makedonije zaista nije lako i svaka im čast na duhu koji ih krasi.
Cijeli grad pa i država pripremili su se za europski Superkup. Fan zone, kafići „madridista“ i „unitedovaca“, ore se pjesme i navijanje, toči se Skopsko pivo u potocima uz makedonske specijalitete i već oko ranog poslijepodneva navijači su se počeli okupljati oko Arene Filip II.
S obzirom na stadionsku infrastrukturu kakvu susrećemo u Hrvatskoj, skopska Arena izgleda zaista ugodno, svemirski brod naspram primjerice Maksimira. Akustična je i definitivno prikladna za domaćinstvo ovakvog velikog susreta.
Delegacija Nogometplusa se, u pokušaju preuzimanja akreditacija, susrela s „pokvarenim telefonom“ između osiguranja i media deska, no opet na „kartu“ toga što smo iz Hrvatske i bivših zemljaka, ljubazni Makedonci progledali su kroz prste i akreditacije su uspješno bile podignute. S obzirom na velike vrućine u Skoplju (38-40 stupnjeva već tjedan dana) valjalo se rashladiti Skopskim pivom. S kolegom iz srpskog Telegrafa, kojem smo pomogli da potvrdi akreditaciju, razmijenili smo dojmove o nogometu i fudbalu, Makedonkama i večerašnjoj utakmici. U jednom trenu domaćini su se malo pogubili u dočekivanju španjolskih i engleskih fanova pa su nekoliko puta znale zabunom sa zvučnika treštati himne Liverpoola i Chelsea.
O utakmici nećemo detaljno. Može se zaključiti sljedeće-Real je danas bolja momčad od Uniteda. Ček i bez Ronalda, koji je ušao u samoj završnici utakmice. Manchester je inicijativu imao samo prvih desetak minuta, nakon čega su madridisti zagospodarili terenom. Inicijativu su okrunili u 24. minuti, pogotkom ponajboljeg pojedinca, Casemira, na asist Carvajala. Nastavio je Real s dominacijom, Manchestera se nije moglo vidjeti na terenu sve do sudačkog time-outa u 32. minuti. Drugo poluvrijeme Real je nastavio kako je završio prvo, snažnim pritiskom na gol De Gee. Nije dugo trebalo da vratar Manchestera i drugi put kapitulira. To se dogodilo u 52. minuti, nakon duplog pasa Balea i Isca. Imao je Bale priliku za konačno rješenje utakmice, no pogodio je prečku. Praktički u idućem napadu, Manchester je smanjio. Matić je šutirao, Keylor kratko odbio do Lukakua koji je pogodio polupraznu mrežu. Pokušao je do kraja United izjednačiti, preuzeo je kontrolu nad igrom, posebno su živost unijeli Rashford i Fellaini. No, osim jednog udarca Rashforda, kojeg je vršcima rukavica obranio Navas, većih šansi za preokret nisu stvorili. Ronaldo je ušao u zadnjih osam minuta, iznudivši na reputaciju nekoliko faulova, što je iziritiralo ne samo Unitedove navijače, nego i neutralnu domaću publiku, koja je mahom bila na strani Crvenih vragova.
Nakon završetka susreta, dvočlana delegacija Nogometplusa (onaj drugi dio otišao je tugovati zbog poraza) krenula je u mix-zonu malo proćakulati s igračima, nadajući se nekoj izjavi od strane Luke Modrića i Matea Kovačića. Tek tada smo uvidjeli kako smo moćan medij u regionalnim okvirima. HRT poslao dva novinara, Index jednog novinara (ostale HR medije nismo prepoznali), a vaši najdraži kmečavci pokrivali svaku tribinu maltene. U mix zoni horda srpskih novinara imala je fokus na Nemanju Matića koji je strpljivo odgovarao na pitanja. Naš Luka Modrić nije se pojavio, šmugnuo je sporednim putem što govori o kukavičluku i strahu od nedajbože neugodnih pitanja. U strahu su velike oči. S obzirom da su novinari Nogometplusa još friško izlegnuti iz novinarskog inkubatora i nemamo iskustva velikih utakmica i hvatanja poznatih faca, moramo pohvaliti srpsku kolegicu Ružu Ilić iz Sportifica te njenu strpljivost i snalažljivost u hvatanju velikih „riba“. Dok se čekalo našu zvijezdu malo smo se sprdali s kolegama iz Kurira, kojima je „Mamić bog“, što nije posebno neobično s obzirom na kvalitetu medija za koji pišu i članke koje u njemu škrabaju.
Makedonsko iskustvo pokazalo se neprocjenjivo. Divan narod, dobra utakmica i puno doživljaja obilježili su dvodnevni posjet Skoplju. Na kraju balade, ovim putem posebno želimo se zahvaliti prijatelju Nikoli Međugorcu koji nas je vozio.
