Search
Close this search box.

Odgovornost za hrvatski nogomet

Nijedna pahulja u lavini nikad se ne osjeća odgovornom.
Stanisław Jerzy Lec

Četvorica igrača koji su obilježili Dinamove devedesete nedavno su predstavili svoju inicijativu “Za naš Dinamordquo;. Cilj djelovanja im je demokratski Dinamo, Dinamo usklađen sa zakonom o udrugama prema kojem bi svaki član svojim glasom sudjelovao u izboru vodstva Modrih. Ovaj događaj predstavlja vrlo važan trenutak u borbi protiv nametnute samovolje jednog lokalnog šerifa, koji je s vremenom postao i sucem nogometne zbilje u Hrvata.

Prvi je ovo put otkad Mamić vlada Dinamom i hrvatskim nogometom da su mu se ljudi iz nogometa, s imenima koja nose određenu težinu, javno suprotstavili organiziranim djelovanjem, pa makar se ono na kraju svelo tek na pokoji medijski istup, iako postoje indicije da neće ostati samo na tome.

Međutim, stvar i nije baš tako jednostavna i iziskuje malo dublju analizu, odgovore na nekoliko pitanja.
Ako bismo željeli biti zajedljivi i gledati suhe činjenice, imali bismo se pravo zapitati: a gdje su dotični bili dosad? Ipak, obzirom da je za velike odluke neophodno vrijeme kako bi sazrele prije nego se donesu, a pogotovo poučeni iskustvom histerične šutnje poznatih imena hrvatskog nogometa, nećemo raspravom krenuti u ovom smjeru, već samo izraziti zadovoljstvo da se konačno netko javnosti poznat odvažio javno reći vladaru Dinama što ga ide. I nije to zadovoljstvo samo zato što smo mišljenja da je Dinamu potrebna promjena iz već toliko puta navedenih razloga, već naprosto zato što svako stanje zahtijeva analizu i preispitivanje, ma kakvo ono bilo, loše ili dobro. Na taj način ljudska civilizacija napreduje, stalno tragajući za boljim.
Drugo i mnogo važnije pitanje je zbog čega Zdravko Mamić nekome smeta? Naime, nebrojeno smo puta mogli svjedočiti njegovim primitivnim i neciviliziranim ispadima koji bi fantastično “sjelirdquo; mnogima koji bi kritiku njegova (zlo)djela tada jedva dočekali centrirati na njegovo ponašanje, nedostatak bontona, svjesno zanemarujući sve drugo čime je ubijao kako hrvatski nogomet, tako i Dinamo. Zatim postoje i oni kojima smeta Mamićev način vođenja Dinama, ali glasa od njih nećete čuti spram njegova djelovanja izvan okvira samog Dinama, a unutar hrvatskog nogometa. A ima i onih koji ga stvarno doživljavaju kao full package.

Međutim, pitanje svih pitanja kad analiziramo društveni fenomen Zdravka Mamića jest – kako nam se on uopće dogodio? Velika je zabluda misliti da je prije Mamića u hrvatskom nogometu (pa i Dinamu!) sve bilo sjajno i kako treba biti. Naprotiv, baš na toj, već izgrađenoj infrastrukturi, Mamić je i zajahao čitav hrvatski nogomet.
Ako malo promotrimo zbilju našeg nogometa, onda to slobodno možemo proširiti i na ostale segmente našeg društva – naići ćemo na nešto još fascinantnije: upravo zapanjujuću sposobnost zabijanja glave u pijesak. Svjesnog zatvaranja očiju pred očiglednim.
Hrvatski nogomet je brojnim hrvatskim građanima osigurao egzistenciju kroz jedan, u usporedbi s ostatkom Lijepe naše, materijalno vrlo fin život. Dao im je jako puno. Kako mu oni vraćaju?

Posve je jasno da postoje konkretna imena koja stoje iza svih nepravilnosti kojima dotični rasturaju naš nogomet. Oni su krivci. Međutim, postoji i nešto što se zove odgovornost. Problem nastaje kada mehanizmi predviđeni da spriječe ili izliječe aberacije poput ove o kojoj pišemo, postanu dijelom te iste aberacije. Time postaju nesposobni da budu odgovorni. I tada dolazimo do situacije u kojoj se naš nogomet (i Dinamo) nalazi: da njegova opstojnost ovisi o nečijoj dobroj volji, o nečijoj dužnosti po moralu, a ne zakonu.
Uistinu je frustrirajuće da se obični gledatelji i navijači, oni koji ne da od nogometa ne žive, već nemaju ništa od njega, ustaju i pokreću kako bi organizirali artikulirani otpor, dok istovremeno oni koji od nogometa imaju sve – šute po najboljoj “ne bi se štel mešatrdquo; maniri. Tužno je gledati kako su se neki predali, oni koji su se do jučer čak i institucionalno borili s nepravdom u našem nogometu, tako da su uzeli mrvice s gazdina stola. Neki ne vide ništa sporno u Lokomotivinu nastupanju u prvoj ligi, drugima nema ništa sporno u suradnji s aktualnim sastavom vrhuške hrvatskog nogometa, institucionalno ili vaninstitucionalno. Ima i onih koji su godine rada u medijima iskoristili kako bi se uhljebili u tom dobro uhodanom stroju. Ali većina samo šuti.

Nećemo imenovati nikoga, ne zato što ne želimo, već zato što je pošteno da ih onda imenujemo sve, a to je naprosto nemoguće. Što samo pokazuje koliko je baš zaglušujuća ova tišina hrvatskog nogometa koju para tek zajedljivi smijeh onih koji “vode igrurdquo;. Vrijeme je, gospodo, nemojte misliti da nije na vama da se bavite ovim. Jest, jer su, nažalost, sve alternative iscrpljene. Pridružite se Hrvoju Malešu, pridružite se inicijativ “Zajedno za Dinamordquo; i “Naš Hajduk, pridružite se aktualnom vodstvu Hajduka, pridružite se ovoj Dinamovoj četvorci, dignite glas! Vas će se bolje čuti.

I nemojte misliti da ne može biti gore od ovoga. Ponovno ću se spomenuti Stanislawa Jerzya Leca: “Kada sam mislio da sam dotakao samo dno, iznenadilo me kucanje s druge strane.rdquo;


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter