Još je ostalo za odraditi dvije nedjeljne utakmica za zaključak ovosezonskog natjecanja iako se isti mogao napisati i prije pet kola. Trebalo je samo odraditi teorijske formalnosti.
Hajduk nije napravio željeni iskorak iako je ulaganje bilo značajno. Točnije, ostao je tamo gdje je bio i prošle godine u ovo vrijeme. I ne samo to već su osvojeni bodovi i bodovna razlika za Dinamom gotovo jednaki.
Završna tablica prošle sezone je izgledala ovako: Dinamo 79 (68-22), Hajduk 72 (64-31). Sad smo utakmicu prije kraja na: Dinamo 78 (77-27), Hajduk 68 (62-41). S tim da Osijek i Rijeka imaju katastrofalan pad od -19 i -16 bodova na istim pozicijama.
Dinamo nije briljirao kao ni prošle sezone i bio je zreo za veću štetu, ali Hajduk opet nije bio spreman uzeti ponuđeno. Vlastite slabosti su ga koštale još jednom.
I Marko Livaja je nakon utakmice u finalu kupa istakao kako ostaje prilično prostora za napredak. Uostalom, svi su toga svjesni od uprave do navijača.
Današnja utakmica sa Šibenikom je samo proslava trofeja kupa koji je spasio sezonu. Gosti su već ispali, a Hajduk potpuno rasterećen pa bi mogli gledati laganu pobjedu uz dopadljivu igru. I svakako će Leko i igrači inzistirati na nova tri boda bez primanja gola kako bi produžili tu seriju na osam susreta u kojima je sačuvana mreža.
Očekuje se preko 20.000 gledatelja koji će doći i pozdraviti svoje heroje, i kao iz jednog glasa pjevati “Freze, traktori…”, ali i onu “Ako ne postaneš novi prvak ti…” jer Hajdukove utakmice su čista emocija. Bila pozitivna ili negativna. Bila sreća ili tuga. A tako jedino i može biti kraj tolike silne ljubavi.
