Tijekom preko sat vremena duge konferencije za medije na Poljudu, na kojoj je predstavljen nasljednik Marina Brbića, a ne tako davno dopredsjednik kluba upravo u mandatu Brbića – Lukša Jakobušić, javnosti su se obratili predsjednik Nadzornog odbora Hajduka Benjamin Perasović i sam novi predsjednik uprave.
Tijekom ‘živopisne’ konferencije novi predsjednik Hajduka dotakao se ulice, Torcide, Našeg Hajduka, nevažnosti strategije, smanjenja plaća, odnosa sa veteranima kluba i HNS-om, struke…
Detaljno o svemu pročitajte u transkriptu danas održane konferencije za medije.
Predsjednik Nadzornog odbora Hajduka Benjamin Perasović uvodno o izboru novog predsjednika:
“Prije svega se zahvaljujem predsjedniku Marinu Brbiću jer je on podnio prilične napore i priličnu žrtvu za Hajduk, što se od pravih hajdukovaca i očekuje. On je, prirodno, želio otići nakon one skupštine, a mi smo ga zamolili i jako nam je puno značilo da možemo izbor predsjednika provesti u miru, temeljito, kako smo i željeli. Ovaj Nadzorni odbor je sada na polovici svoga mandata, svjestan da je izbor predsjednika uprave i najvažniji zadatak odbora i zbog toga smo htjeli iskoristiti sva raspoloživa sredstva. Dali smo priliku svima da se prijave u skladu s propozicijama natječaja, a dali smo priliku i ljudima kao što je Lukša, koji su bili istaknuti kandidati i u nekim prijašnjim izborima za predsjednika. Lukša se nije prijavio na natječaj iz različitih razloga, a između ostalog jer su u njemu bili traženi formalni uvjeti. U nekoliko glavnih diskursa o tome što treba imati predsjednik Hajduka, diskurs da treba imati fakultet je dosta jak. Lukšina diploma nije nostrificirana pa su se tu pojavili određeni problemi, međutim, s obzirom na važnost odluke, vrijednost i kvalitetu kandidata, mislim da iz niza primjera paralelnih, od kojih je možda najljepši onaj sportski, ako se sjetite Gorana Ivaniševića, koji nije imao tada formalne uvjete za nastup na Wimbledonu, ali je dobio pozivnicu. Došao je i osvojio turnir. Bilo je nekoliko jako dobrih kandidata, u finišu odluka je pala i novi predsjednik je Lukša Jakobušić”.
Detaljnije o činjenici da je novi predsjednik izabran mimo raspisanog natječaja:
“Nigdje ne piše crno na bijelo, postoji nekoliko diskursa oko toga što bi i koje uvjete trebao zadovoljiti predsjednik Hajduka. Diskurs da bi trebao imati fakultet je moćan i mi smo raspisali natječaj u skladu s tim diskursom, koji nije jedini. Nemate nigdje formalno pravno definirano da mora tako biti. Nadzorni odbor ima pravo imenovati predsjednika bez natječaja. Nigdje ne kršimo nikakav zakon ili statut, htjeli smo iskoristiti sva raspoloživa sredstva za izabrati najboljega. Kad pogledate poduzetničku stranu, sportsko iskustvo, onda dobijete ovu logičnu odluku”.
Predsjednik uprave Hajduka Lukša Jakobušić:
“Prvo mi dozvolite da čestitam Torcidi rođenadn. Bilo je to spektakularno, moćno. Torcida je moćna, ali nije problem što je Torcida moćna, problem je što Hajduk nije moćan. Zahvalio bih se Marinu Brbiću i kao predsjedniku i kao prijatelju iz razloga što me ipak on uveo u ovaj svijet, ili prepoznao, ili vidio – doveo me. Nisam dugo trajao, ali ta neka poveznica me i dovela na ovo mjesto. Hvala mu što je držao klub u ovim teškim vremenima, uvijek su teška vremena, ali sad su globalno teška. Zahvaljujem se i Nadzornom odboru, logično, što me izabrao. Posebno predsjedniku Benu Perasoviću, koji je, moram reći, vjerovao u mene”.
O razlozima povratka u klub:
“Došao sam jer želim moćan Hajduk, da vratimo dignitet Hajduku. Najprije kroz funkciju predsjednika, a onda i kroz sve ostalo. Činjenica je da moj Hajduk, kako ga ja vidim, nije ‘ili jesmo ili nismo’. Svi jesmo, nema podjela. Potrebno nam je jedinstvo. U proteklom razdoblju mi prozivamo Nadzorni odbor, predsjednika, Naš Hajduk, Torcidu… sve neke podjele. Samo spominjemo neke dionike, umjesto da govorimo o Hajduku. Nije ‘ili jesmo ili nismo’. Ja sam bio član Torcide i išao sam na gostovanja i ‘jesam’, ali nisam za govor mržnje. Ali smo vidjeli što Torcida znači, kada treba braniti domovinu prvi su, kada treba dati krv prvi su, je li požar, poplava, što je gore oni su tu. Ali to ne znači da prihvaćam govor mržnje. Znači ‘jesam’.
Što se tiče Našeg Hajduka, član sam Društva prijatelja Hajduka Dubrovnik i ‘jesam’. Ali ima nekih stvari u modelu koje bi trebalo korigirati. Jesam za model, svi mi volimo Hajduk i želimo isto, da Hajduku bolje bude.
Ono što se trenutačno događa, svi ste toga svjesni, ali nitko ne govori – ne poštuju nas. Razumijem da nas ne vole, mogu razumjeti, vole svoj klub, svoj grad. Ali nas ne pošutuju, ima nešto i do nas, nije da i mi sve poštujemo. Međutim, rugaju nam se, čak bih rekao nekad i s pravom. Može im biti, a mi im dajemo povoda za to. Onda dođe nova faza, koja je najgora, a to je da te žale. Čini mi se da smo sad u toj fazi. Imam dojam da bi nam cijela Hrvatska, ne mislim samo na sportsku, najradije dala trofej. ‘Evo vam, ali samo prestanite više plakat’, kmečat’’ – kako oni kažu, što god. Taj imam dojam, idemo na živce svima. Ne znači da nismo u pravu, ali način na koji to radimo, te silne borbe, podjele, da ne kažem što grubo – su nas i dovele do ovoga.
Imam puno mana, strašno puno, iznenadili biste se koliko. Ali ulazim u ovo s dvije ključne stvari – poštenjem i neovisnosti. Tu neću raditi kompromise, u poštenje svoje i onih oko mene i neovisnost za ono što radim. Nisam siguran da su svi u Nadzornom odboru shvatili, a bio sam nedvosmislen, kakvu neovisnost očekujem. Nisam siguran, ali to će vrijeme pokazati. Za mene je predsjednik institucija, ovo podneblje, ovaj grad, Dalmacija – traže predsjednika koji predstavlja i klub i grad, navijače, sve. I po njemu se ravnaju.
Neću komentirati model upravljanja, ali način upravljanja svakako. Nije mi dobar. Nadzorni odbor treba davati neke suglasnosti jer je tako riješeno statutom. Ako išta, ja sam formalist u nekim stvarima i poštujem institucije, ali da čekam nadzorni odbor da da suglasnost za nešto što nosi odgovornost, nešto o čemu predsjednik odlučuje… Kod Jaira se vidjela sva nelogičnost i koliko je loše kad nadzorni odbor upravlja. Ne treba vam dalje govoriti, odgovornost je na predsjedniku. Kolokvijalno rečeno, za nas sve, za Hajduk, je najbolje da nitko ne zna da postoje jer je to funkcija nadzornog odbora, da nadzire predsjednika. Kako će to raditi to je njihovo pravo. Sve ostalo ide u domenu navijača… Formalista sam, ali ako ne dobijem suglasnost od nadzornog odbora, preispitat ću sebe, no činjenica je da je dobro to što su radili ne bi došlo do ovoga. Nešto treba mijenjati. Moram, ne radi sebe, nego Hajduka. Shvaćam da nisam prvi izbor, nisam ni drugi, vjerujem da sam treći. Nisam siguran. Nisam siguran da imam neke odlike koje oni imaju, jer ipak se trebalo korigirati i nazvati.
O rastanku s Marinom Brbićem:
Idealan član uprave. Nema boljeg. Netko tko može samo pomoći, tko zna kako funkcionira klub, tko je dao sigurnost klubu, tko je osigurao da imamo plaće. U konačnici zvao me, imam neku emociju prema njemu. Međutim, on se umorio od Hajduka i bio bi opterećenje i Hajduku i meni osobno, a i ja bih njemu bio opterećenje. To je najteža odluka, a ja volim kad počne teško jer nakon toga svima može biti jasno kako ću funkcionirati. Trošimo brzo ljude, za ljude poput Brbića uvijek mora biti mjesta u Hajduku i budite sigurni da ću ga za određene stvari pitati jer je ipak uspio broditi sve ovo vrijeme. Ako ništa, otkud mu želudac za sve ovo?
O Mariju Staniću:
Znam ga otprije. Odličan. Imali smo iste stavove, stvari vidimo na isti način. Čovjek s kojim je ugodno biti u društvu. Isto bih volio poslušati kako je struka dozvolila da smo na kraju peti, a ne drugi. Ne s navijačke, nego upravljačke strane. Volio bih i da mi objasni ovih godinu dana logiku dolazaka i odlazaka. Ne toliko odlasci, koliko dolasci. Modalitet kojim su se vodili i kako to misli raditi dalje. Kada imate nekoga kao ja, koji je tanak u nogometnim pitanjima, onda taj čovjek iz struke mora znati i za mene i za sebe. Tu je stvar povjerenja. Nisam se čuo s njim i obavit ću razgovor s njim i nakon toga ću donijeti odluku o njemu i cijeloj struci. Ono što je sigurno – savjetnik mi ne treba.
O Ivanu Kepčiji:
Ne znam ga. Sreo sam ga par puta, pristojan, izvrstan. Sve pozitivno, nisam čuo nijednu lošu od njega. Čini ti se da sve zna, onakav kakav treba biti. Međutim, ako odabereš trenera, daš mu povjerenje, onda ne ideš na klupu da mu daš podršku. Onda ili ovaj nije za trenera ili ovaj nije za sportskog direktora. Isto kao da ja sutra dam podršku sportskom direktoru, ali ću sjedati na svakom sastanku. To mi je nelogično.
O akademiji:
O njoj bih mogao danima pričati, ali dok sam bio u Hajduku jedna od ljepših strana je Boro Primorac. On ne govori puno, ali što kaže to je dobro, životno i vodit ću se time i veselim se tome. Gospodin Despotović, imam mišljenje i o njemu, ali neću vas opterećivati time.
O Našem Hajduku i Gradu Splitu:
Fokusirat ću se na Naš Hajduk jer je Grad predao njima upravljanje. S tim ljudima sam surađivao, nije nešto puno, ali imao sam dobru suradnju, odličnu. Možda zato što sam bio drugi, to je uvijek tako. Znam što žele, žele dobro Hajduku, međutim, ja ne propitujem model, podržavam ga, ali će trebati neke korekcije i to oni znaju. Samo će o tome trebati malo otvorenije razgovarati i morat će ako žele da opstanu i oni. Najvažnija je suradnja i jedinstvo, ako se oni budu i dalje držali, ne bojte se, neću ja ostati dužan nikome, ali nema sreće s time. Imam nekad dojam da Hajduk postoji zbog NH. Svi mi postojimo zbog Hajduka i ja sam ovdje zbog Hajduka. NH postoji zbog Hajduka i tako se treba ravnati i računati i to je ključno.
O utakmici reprezentacije na Poljudu i odnosima sa Savezom, ‘ulici koja vodi klub’:
Tu vam nemam nikakve dvojbe. Mi nemamo drugu državu nego Hrvatsku. Hajduk će dati tehničku pomoć i podršku reprezentaciji da igra na Poljudu, ne samo sad nego cijelo vrijeme. Pogotovo kad je stadion u Maksimiru oštećen. Oko toga nema dvojbe, ali to ne znači da ćemo s njima jesti i piti. Predsjednik Hajduka treba sjediti u loži na Poljudu, čak i ako je koncert klapa. Ali ja, s obzirom na moment i na sve, nisam ni prije pa neću ni ubuduće. Nije radi njih, zna se gdje je meni mjesto, ja nisam u institucijama Saveza i ne moram sjediti tamo. Bio sam na istoku i opet ću biti, ako bude bez gledatelja, bit ću tamo gdje i ostali gledatelji – doma. Bez demagogije. Vodit ću računa s kim se sastajem, ali institucija je institucija.
Kada govorimo o odnosu sa Savezom, to sve opterećuje. Prvo ćemo spustiti tenzije. Nismo mi najpametniji, najidealniji. Oni pogotovo. Međutim, ne mogu ja očekivati da nas netko poštuje ako mi ne poštujemo njih. Opet ponavljam, ne moramo se voljeti. Kad neki klubovi imaju osobe koje su pravomoćno ili nepravomoćno osuđene, nas to nije briga, mi brinemo o Hajduku. Ali kada u glavnoj instituciji nogometa postoje pravomoćno osuđene osobe, tu nema kompromisa. To nije radi Hajduka, oni to moraju radi sebe napraviti. Mi smo glasni, a drugi ne idu za tim iz razloga što idemo svima na živce. Pa tko pametan može reći da je normalno da pravomoćno osuđena osoba bude u nekom klubu, udruzi ili negdje drugdje. Kod Saveza to treba dignuti na veću razinu. S obzirom na njegov značaj, ne samo za grad, državu i šire, nije tamo mjesto ni nepravomoćno osuđenima. Tu mora biti, kako oni vole reći, nulta tolerancija na rasizam, govor mržnje, tako mora biti i na taj dio. Ne mogu imati dvostruka mjerila. Jer mi ako imamo dvostruka mjerila, onda ćemo izići iz HNS-a, nećemo igrati ni kup, ni prvenstvo. To je radikalizam. Ne možemo mi, malo ćemo primati para, malo ćemo se svađati. Mi ćemo tražiti svoje pravo i nećemo odustajati od njega, ali ćemo promijeniti način na koji to pravo tražimo.
Volio bih da imamo ljude gore, ali nemamo koga staviti. Ili su se ljudi udaljili od Hajduka ili ne žele biti dio toga, ne žele se suprostavljati i to je razumljivo jer imamo tu neku podjelu, ne znaju više ljudi što bi mislili. Čak ih je i strah. I to je ta percepcija, ‘ulica vodi klub’. To je razlog zašto Jairo nije prodan u Dinamo. Nije prodan jer ‘što će reći ulica’, osluškuje se, moram poći pitati mogu li ga prodati. Ako je to dobro za Hajduk, onda to mora biti dobro za svih.
Možete me kontrolirati, možete me gledati, ali ćete najviše vidjeti radim li dobro ako ima stvari koje ne razumijete na prvu što radim. Ako sve razumijete onda ja ne trebam ni biti tu. Pogotovo ako “ulica” nešto digne, a ja to kažem. Onda predsjednik ne treba. Volio bih da imamo dopredsjednika u Savezu. Ja niti želim niti mogu. Jednostavno jer moj fokus je Hajduk i ne smijem ga razbijati, ali netko mora biti gore. Kad je netko gore vaš, onda ne pričaju o vama, a i čuje se što se govori pa će nam se prenijeti. To ne znači da će se složiti niti da treba s njima jesti i piti, ali trebamo se izboriti za naša prava. Koja nisu samo naša prava, to su prava svih klubova. Samo smo mi tu malo glasniji, a kako ništa ne osvajamo onda nam se lakše baviti njima, imati nekog neprijatelja. Mi ćemo se baviti sobom. Kad riješimo sebe, onda će se lako sve posložiti. Imamo mi internih problema, stvoriti zajedništvo, ljudi neće govoriti da ulica vodi klub kad to osjete. Kad je sve u redu predsjednik mora razdrmati, kad je nervoza, kad je oluja, predsjednik mora smiriti.
Ulica koja vodi klub je stvar percepcije. Što vi mislite da je netko s ulice nazvao nadzorni odbor da mu kaže da ne smiju prodati Jaira. To je suludo. Suludo. To se ne radi, nego je percepcija preko Svetog Roka, ispod Sv. Roka, kako god hoćete, percepcija je da ulica vodi klub jer je Torcida moćna i neka je. Ali strah onih unutar kluba od toga što će reći ulica ili napisati je takav da paralizira one koji donose odluku. Vidjet ćete jesam li ja takav ili nisam. Možda ću biti najgori, ali protiv percepcije se treba boriti. Nije dovoljno reći, to ljudi moraju osjetiti. Vidjet ćete, vrlo brzo se to dogodi. Vrlo brzo počinju bušenja sa svih strana i kako doneseš prve odluke tako će i biti.
O veteranima i ljudima oko kluba:
Svi kad odu najlakše im je pljuvati po onome gdje su bili. Nedostaje nam internog poštovanja. Nadam se da će i svi ti bivši djelatnici, svi koji su zadužili Hajduk u nekom segmentu doći, ja ću ih i zvati, volio bih ih vidjeti u klubu i oko kluba.
Bez jedinstva Torcide, Našeg Hajduka, Nadzornog odbora, predsjednika, kad se sve to spoji u jedno, onda nam nema ravnih. Pričamo o Hajduku sedamdesetih, a volio bih da pričamo o Hajduku dvadesetih. To je cilj. Treba nam jedinstvo da možemo u kontinuitetu osvajati, a to dolazi kad sve ovo drugo dođe na svoje mjesto. U suprotnom, ako i dođe trofej, on će i otići, ne može opstati.
O sportskoj strategiji i kadroviranju uprave:
Ja nisam netko od komisija, strategija i svega. Sve ovo što sam vam rekao, to je strategija i važnije od samog papira i formi je da se ovo provede. Kad stvorimo to zajedništvo, strategija će se sama napisati. A da ne mislite da je omalovažavam ili da mislim da ne treba biti, treba, ali mi nije fokus. Jer ako previše govorimo o njoj, to ljudi ne razumiju, svima je puna kapa strategija, teorija i svega, a da se ništa ne događa na ovom razumljivom nivou. Što ću pisati strategiju, za dvadeset godina? Ne znam ni hoću li biti tu za godinu dana, trebam preživjeti ovaj vikend, ali to ne znači da je ne treba pisati i sastaviti. Isto bih volio da ti dionici koji zagovaraju strategiju, NH i oni koji se najviše propituju jer nešto moraju pitati, mogu je i oni napraviti, nema problema – pa ću je ja gledati i ja ću je križati. Bolje nego obrnuto jer oni poznaju tematiku i imaju više vremena. U ovom trenutku bavit ću se jedinstvom, jačanjem samog kluba iznutra, strategija će se svakako napisati i bit će prava. O vremenu ću vas obavijestiti kad, a neće mi to biti fokus u ovih prvih mjesec, dva. Možda je donesemo i prije nego što mislite.
Što se tiče uprave, imenovanje je u ingerenciji Nadzornog odbora. Tako je po zakonu i tako treba biti, ali je isto logično da tu upravu sugerira predsjednik, na neki način i bira. Tu smo zajedničkih stajališta da treba osnažiti upravu, jer ja volim kad me netko goni. Ta dva čovjeka koja bi trebala doći, jedan bi trebao biti za poslovni, drugi za sportski dio. Oni bi trebali biti bolji od mene i jedan od ta dva bi trebao biti budući predsjednik. Da ne ide kad ovaj ode, ali ako će poći, nek ide. Što ima veze, nek ide, tako se osjeća. Nek ide, ljudi se sprijateljili, neće se ništa srušiti. Ali ta dva bi trebala biti toliko jaka da su instrument Nadzornom odboru da može smijeniti predsjednika. Neka ga smijene. Predsjedniku ne smije biti problem da ga smijene. Jer ovakav predsjednik kao ja, koji dolazi iz privatnog poduzetništva, koji nije navikao na nadzorne odbore, na komisije, na skupštine i sve ovo skupa, ima jedan drugačiji način rada i stil, koji treba na neki način kontrolirati, strukturirati ga. I zato je dobro da ta dva člana uprave budu jači od predsjednika.
O periodu od dolaska do povratka u klub:
Čini mi se da sam svjestan da sam nesvjestan svega. Čini mi se da sam u nekom paralelnom svijetu, ali potpuno svjestan gdje dolazim, zato jer sam bio ovdje šest mjeseci. Da nisam bio, sigurno bih vam drugačije govorio. Možda bio malo teatralniji i diplomatskiji, no sve mi je potpuno jasno. Stvorila se u medijima percepcija, kada je to bilo, da nisam za gospodina Burića, Hajduk je tada ostavljen na drugom mjestu. Izvrstan čovjek, imali smo super suradnju, ali sam isto tako na odlasku rekao predsjedniku – ‘ako se ne što ne promijeni’… Jer kad ste predsjednik, šahovskim riječnikom, vi ste kraljica. Tad smo žrtvovali kraljicu za kralja. Netko se morao žrtvovati. Ne mislim da je lošije stanje u klubu, ali da je dobro ne bih ja došao tu.
Što se tiče financija, dvojba je da vam kažemo da nemamo para ili da šutimo, a ‘vi znate da nemamo para, to će nam oslabiti poziciju kod menadžera’… Pustite vi to. Znaju svi imamo li ili nemamo para. Način na koji ćemo mi to rješavati nije način na koji bi trebala javnost to znati. Hoćemo li uzeti kredit, hoćemo li prodati klupsko srebro – to je za Upravu. I naravno da nije lagodno, ali bit će dobro. Uopće ne sumnjam. S obzirom na to da je tu bio gospodin Brbić nismo dobili onaj rezultatski i upravljački dio, ali smo ovaj financijski ipak dobili i u krizi Hajduk je treći, četvrti mjesec bio najstabilniji klub, najozbiljniji, s jednom perspektivom – jedan ozbiljan klub je bio, gdje su rezultati poremetili sve to skupa. A to je izgledalo ozbiljno u drugom, trećem, četvrtom i petom mjesecu. I imamo ipak para do dvanaestog mjeseca, nismo se plasirali u Europsku ligu i nismo neki transfer napravili, treba i to znati. Kako će biti, bit će dobro, dovoljno je loše da ne bi bilo dobro.
O prvim potezima u klubu:
Ne tražim ni sto dana ni dan, međutim postoje procesi koji traže neko vrijeme. Očekuju svi od mene danas da ih petero ode i nije bitno je li to ispravno, samo da se nešto događa. Pa evo, prvi potez je bio da sam bio otvoren i iskren, da sam rekao neke stvari koje drugi ne govore. Pa nije ni to loše za početak, pogotovo što to mislim i što ću se time voditi. Razumite me da ću kasnije poći pozdraviti ekipu, upoznati se sa stručnim stožerom, od kojih neke znam, neke ne znam, da ću obaviti razgovore s gospodom Stanićem i Kepčijom, Primorcem. Sljedeći tjedan odmah imamo razgovor i s veteranima, ne razgovor, nego čisto da ubrzamo sve stvari. Očekujem ubrzo i razgovor s Našim Hajdukom, nadam se i s Gradom koji ima 66% dionica, sa svima. Vidjet ćete me da sa svakim razgovaram. Nemojte misliti da nemam mišljenje o svemu, a prve poteze ćete vidjeti, pa ako se dugo čeka nije ni to loše. Iziđe dosta toga. Gledat ću da radim drugačije i bolje, a ja sam netko tko lomi, tko je navikao donositi odluke pa ako ne valja opet je donesem. Ovdje ću možda i prespavati jednu noć, radi sebe i radi Hajduka jer vidio sam i ja u tom mandatu u tih šest mjeseci gdje sam griješio. Biti drugi i prvi to je ogromna razlika.
O radnoj zajednici:
Nisam nikada zadovoljan. I kada je dobro, nisam zadovoljan. Međutim, treba vidjeti je li do njih, možda nije do njih. Trebaju vidjeti i oni kako će sa mnom funkcionirati. Vjerojatno ću nekome odgovarati, a možda se sad vratim gore i čekaju me dvije ostavke, možda sve skupa bude iluzorno, netko kad čuje sve ovo pođe napisati ostavku… Možda će netko trpjeti, bit će svega. Pratit ćemo kako se događa, sve pratim i onda, kad vam fali znanja i nečega, donosim odluku na osnovu osjećaja. Ja taj osjećaj uvijek imam i njega pratim. Prevari me, ali rijetko kad. Tako da ću dati šansu svakome, jer jedno je biti dopredsjednik, a drugo predsjednik. Samo da vidim mogu li odgovoriti na izazove s kojima se susreće klub. Da vam olakšam, mogu li razmišljati pobjednički i pridonijeti da Hajduk postane moćan i jak. Ako ne mogu, svejedno mi je kako se zovu i prezivaju.
O trajanju ugovora i plaći:
Ugovor će biti četiri godine, odlukom Nadzornog odbora. Tražio sam da plaća bude manja od one koju je imao dosadašnji predsjednik. Neće biti za jednu kunu, bit će nešto više. Takva su vremena i lakše mi je funkcionirati kad se i ja odreknem nečega iako mislim da je ta plaća simbolična s obzirom na značaj i koliko predsjednik pridonosi i s čime se sve susreće. Tražio sam da bude manja, što se mene tiče može biti i pet posto manja, ali bitno je da bude manja. Točan iznos niti ću vam reći niti vam mogu reći, to je dio poslovne tajne. Dovoljno vam je da je manja, a i ovo je dosta. Niste ni ovo očekivali da ću vam reći.
O tome postoji li neki osobni minimalno postavljeni cilj koji je nužno ispuniti:
Četiri godine nije malo u životu, mislim svoj mandat završiti do kraja, vratiti klub puno bolji i veći nego što sam ga zatekao. Trofejni klub, stabilan klub, moji ciljevi su najveći – u svakom segmentu. Da svaki zaposlenik, igrač ili bilo tko bude bolji i da ga svi traže. U malo širem kontekstu, igrači ovdje igraju, ali traže osigurati egzistenciju. Moj sklop je i ono na što sam se navikao jest da igrač igra doma za trideset, četrdeset posto manje, ne samo domaći, nego i strani, svi. Onda zarade kad idu iz Hajduka, ne zarađuju u Hajduku. Svi koji ovdje dođu žele osigurati egzistenciju, ‘krvare za klub’, a primaju plaće velike, a mi ne krvarimo, ili Nadzorni odbor koji je volonterski. Na njih uvijek gledamo kritički i trebamo, s obzirom na to koliko im je trebalo da izaberu predsjednika, ali s čime se oni bore, kako se bore i na koji način su došli i kad su se javili, lako je sada govoriti i biti pametan, ali tada se trebalo javiti za nadzorni odbor. Ne pravdam ih, ali treba gledati sa šireg aspekta. Promijenit ćemo neke stvari, teško da mogu postići tu štedljivost kao gospodin Brbić, to je teško, čini mi se nemoguće, niti imam taj sklop iako bih volio da imam dio. Trebat će voditi računa o financijama, ali svaki zaposlenik mora biti bolji, moraju ga drugi tražiti. Ako tog igrača nitko ne traži, a što bi on igrao u Hajduku? Evo sada nekima ističe ugovor, odmah da vam kažem, da me ne pitate za deset dana, imaju lijepo do završetka priprema potpisati ugovor manji, koliko god, pet posto kao meni ili više. Jer Hajduk ne treba zaraditi na njima, nego vratiti dio uloženog, što se svi mučimo i znojimo. A ako neće, nikakav problem, može do šestog mjeseca trenirati i sam ili neka igraju naši pa ćemo bar s našima biti peti pa da bar znamo zašto smo peti. Tako će vam biti.
Za kraj:
Jedan je život. Ja ovu priliku ne mislim propustiti ni zbog svih vas ni zbog svih koji se nadaju i koji žele jak Hajduk, međutim, teška su vremena i uloga Hajduka je posebno bitna, kao i uloga predsjednika. Ispod Sv. Roka svi su na četiri tisuće kuna, teže je nama nego njima. I tu treba imati senzibiliteta jer teška su vremena, a Hajduk treba prije svega vratiti nadu i onda će svima biti lakše. Kad je Hajduku dobro, svima je lakše i to će mi biti vodilja.
