Kraj čvrste utakmice bez golova i bez mnogo prilika, najzanimljiviji trenutak derbija na Rujevici bilo je skandiranje Bad Blue Boysa treneru protivničke momčadi Igoru Bišćanu. Trebali biste si dati puno truda i vremena kako biste pronašli sličan paradoks u nogometnoj povijesti.
>> Bez pogodaka u srazu Rijeke i Dinama na Rujevici (VIDEO)
Da stvar bude dojmljvija pobrinuo se Nenad Bjelica s izrazito uspješnom sezonom. Prolaskom u osminu finala Europske lige i pobjedom protiv Benfice u prvom susretu, dominantnim osvajanjem prvenstva (barem za klasu iznad svih ostalih prvoligaša) i finalom Kupa s dobrim izgledom za osvajanje – postao je jedini trener Dinama u ovom stoljeću koji je zaslužio da ga se spomene. Uz Vahida Halilhodžića pokazao je da se može napraviti europska momčad bez značajnog upliva mahnitog izvršnog predsjednika u svlačionicu te omiljenog Josipa Kužea čiji prerani odlazak je bio vrlo emotivan za veliki broj navijača.
Bad Blue Boys chanting the name of Rijeka’s manager Igor Bišćan, ex-Dinamo player. pic.twitter.com/0enqcI5q02— Ivan Žeželj (@izezelj) May 11, 2019
Usprkos navedenom uspjehu, navijači skandiraju ime Igora Bišćana, trenera Rijeke, a ne Nenada Bjelice? Zašto je tome tako? Daleko od toga da Bjelica neće imati priliku doživjeti i svojih „pet minuta“ u završnici prvenstva kao priznanje za sve što je napravio i to je apsolutno zaslužio jer napokon imamo respektabilnog trenera kojeg smo čekali niz godina. Mnogi će žmiriti na mrlju o komunikaciji s bjeguncem od hrvatskog pravosuđa na tjednoj bazi, a teško se oteti dojmu da je to rečeno tek na poticaj onih kojima je Mamić klub ostavio na čuvanje, a oni još uvijek ne znaju kako ga žele voditi.
S druge strane, Bišćan nije veliko trenersko ime, iako ima respektabilne uspjehe s Rudešom i Olimpijom, a može se reći da i sa Rijekom radi dobar posao, pogotovo ako se uzme u obzir da je naslijedio Matjaža Keka koji je pet godina bio alfa i omega momčadi na Kantridi i Rujevici, a ne pomaže mu ni status bivšeg kapetana Dinama.
Bišćan možda neće nikada biti „uno di noi“ poput Kužea, ali zbog korektnog odnosa prema navijačima, zalaganja za raspisivanje demokratskih izbora zajedno sa Šimićem, Marićem i Šokotom te ranije karijere i žustrog karaktera (incident sa taksistom, odlazak iz reprezentacije) ima sve potrebne reference za trenera Dinama jednoga dana.
Besramno ignoriranje navijača i legendi kluba
Nameće se logično pitanje zašto se službeni Dinamo nema potrebu očitovati (možda još lutaju u dosadašnjim i budućim smjenama predsjednika) o izostanku igrača, koji su sasvim sigurno imali želju za sudjelovanjem, ili predstavnika na humanitarnom događaju u KC Dražena Petrovića prošli vikend, organiziranom kao pomoć legendi kluba Slavku Ištvaniću, odnosno njegovoj obitelji.
Kujtim Shala sjeo je na avion i uputio se u Zagreb, Zvonimir Boban kao savjetnik predsjednika FIFA-e našao je vremena za „haklanje“, izbornik Zlatko Dalić jedva je dočekao svjetla reflektora, fotografiranje i autograme, Marijan Kustić našao je svoje mjesto, samo nikoga iz Dinama nema?
Tko su Barišić, Antolić, Lesički, Peras ili Peternel kraj svih legendi kluba koji su ga gradili da si uzimaju za pravo ignorirati ili još gore braniti druženje sa legendama ili navijačima?
Igor Žuraj
