Borba za pošteni i demokratski Dinamo započela je još u prošlom desetljeću na valu bunta Bad Blue Boysa, da bi se nastavila kroz građansku inicijativu Zajedno za Dinamo čije su plemenite ciljeve i kvalitetne prijedloge gušile i ugušile institucije kojima s razlogom nitko ne vjeruje.
Uslijedilo je okupljanje oko četiri bivša kapetana Dinama (Šimić, Šokota, Marić, Bišćan) pod nazivom Za naš Dinamo, a sama akcija je rezultirala sa čak 50 tisuća potpisa za izbore u Dinamu po načelu 1 član – 1 glas, da bi na tome i ostalo. U međuvremenu su se navijači preselili i na mali nogomet kako bi na primjeru Futsal Dinama demonstrirali da se klub može voditi demokratski i uspješno, za one krajnje malinciozne, skeptične ili neupućene.
Kako u klubu navodno ulažu velike napore ne bi li privatizirali klub, ovo je vjerojatno zadnja prilika za spas Dinama kao kluba navijača, a ne kluba pojedinaca, iako to zvuči kao isprazna floskula. Iz tog razloga osnovana je nova udruga Dinamo – to smo mi koja bi okupljala članove (G)NK Dinama i još se jednom upustila u borbu sa sadašnjom upravom, što će nadamo se rezultirati i konačnom pobjedom.
Ponavljanje je majka znanja
Niti nakon tri godine nije započeo proces preoblikovanja i privatizacije Dinama. Nadležno povjerenstvo još jednom nije dalo zeleno svjetlo prepravljenom elaboratu, te se navodno konačna odluka neće donijeti u ovom mjesecu, tek početkom mjeseca svibnja očekujemo nešto više informacija.
>> Tri godine zastoja: Dinamov elaborat još uvijek bez odobrenja nadležnog povjerenstva
Već sami vremenski period budi sumnju u ispravnost procesa, a drugačije svijetlo bacaju izjave Tomislava Svetine koji je pretenciozno govorio o manjim izmjenama koje je potrebno napraviti, očito je cijela situacija znatno zahtjevnija od jednog pečata i potpisa na papiru.
Puno se toga promijenilo unazad tri godine, iako se čini da se stvari ne miču sa mjesta,, ali očito da je negativna selekcija odradila svoj posao. Podsjetimo, početak priče o privatizaciji Dinama datira s prijelaza iz 2014. u 2015. godinu. Glavnu riječ tada je, kao i sada, vodio Zdravko Mamić u ulozi izvršnog predsjednika kluba koju je zamijenio savjetničkom jer vlastitu kožu ipak najviše cijeni, skupštinom je dirigirao sada već preminuli Marijan Hanžeković, a na klupi je sjedio nezamjenjivi i nesmjenjivi Zoran Mamić, koga su zamijenila uglavnom poznata zamjenjiva i smjenjiva lica.
Ako uzmemo u obzir da većina ljudi nije upoznata sa situacijom u klubu, trebalo bi osvijestiti ljude da je spomenuta privatizacija jedan od aseva u rukavu kako izbjeći potop od strane nagomilanih financijskih obveza u nedostatku zarađenih sredstava.
>> FINANCIJE GNK DINAMO ZAGREB: Upaljen alarm
Jedna gladna godina bez teških transfera i europskih natjecanja nije jedini problem, očito treba osvijestiti i one koji bi trebali biti najupućeniji (čitaj: sportske novinare) da je Dinamo u posljednjih pet godina upisao četiri puta negativan ishod u godišnjem računu dobiti i gubitka. Možda se onda, a prepoznati će se, neće blamirati lupetanjima kako se Dinamu ranije nisu događale pustoši u blagajni.
Problem ne nastaje samim pokrivanjem minusa, problem nastaje kada dođe vrijeme da se novac vrati. To najbolje zna Ivica Todorić, dok je „ljubio bikove među rogove“ izvještavalo se o njegovim navikama da ide redovito u isti frizerski salon, a kad je došlo vrijeme da „pare“ vrati, e onda su počeli problemi. Isto bi se moglo dogoditi i Dinamu, dok su mediji tretirali Mamića kao starletu, on je uzimao novce i to igrom slučaja kao i Todorić, od Rusa. A kada je došlo vrijeme naplate, nešto nam se žuri u privatizaciju kako bi razne dugove pretvorili u nečiji vlasnički udio pa ćemo zataškati iracionalno poslovanje.
https://nogometplus.net/index.php/naslovna/football-leaks-tvrtka-s-malte-kreditor-dinama/
Igor Žuraj
