Sasvim je izgledno da će Igor Kodžoman uskoro završiti svoju poslovnu avanturu kao predsjednik Uprave Dinama. Usprkos tome što je klub postigao relativno veliki uspjeh u Europi za vrijeme njegova mandata na čelu kluba, njega nećemo pamtiti ni po ničemu, ili barem po ničemu dobrom.
Što se tiče sportskog aspekta, čisto sumnjamo da je imao neku veliku ulogu u dovođenju trenera Bjelice i selekcije momčadi, a uostalom ne bi se niti trebao miješati u sportski segment, ljudi kojima je okružen ostali su gotovo potpuno isti kao i posljednjih godina osim što su se neki dali u bijeg te su postali bjegunci pred hrvatskim pravosuđem, a neki su bili nemilo potjerani jer su se drznuli „solirati“ prema vlastitom nahođenju. Doduše teško je u posljednje vrijeme raspoznati tko tu vodi glavnu riječ i s kim se tu može „sjesti za stol“, osim što se u svim kritičnim trenucima poziva na kolektivno tijelo pod nazivom Izvršni odbor.
Tko može izdvojiti neku pozitivnu crtu o Igoru Kodžomanu u otprilike godinu dana provedenih kao prva osoba kluba (kažemo godina dana jer je pitanje kada će sportska inspekcija postupiti po prijavi udruge članova Dinamo – to smo mi, iako je sasvim izvjestan ishod).
Zanimljivo jest kako nitko nije prstom mrdnuo dok se nije podnijela prijava inspekciji, niti se klub oglasio kako financijski izvještaj nije predan u roku što bi bio red, članove obavijestiti i obrazložiti zašto je tome tako, niti da je odgovorna osoba pravomoćno kažnjena, nisu niti državna tijela samoinicijativno poduzela ništa ne bi li ga udaljili s funkcije. Iako je zakon prilično precizan po ovom pitanju, ne bi se čudili da ga moćnici pokušaju zaobići ili mu pronađu novu unosnu funkciju u recimo gradskoj hijerarhiji.
Nedavne promjene u „novom“ statutu gotovo su nevažne, a vjerojatno od njih neće biti ništa zbog brojnih pogrešaka, što u jednu ruku i ne čudi ako uzmemo u obzir osobe koje se navode da su autori novog statuta.
U posljednjih godinu dana često su se i spominjali izrazi preoblikovanje i privatizacija u čemu se novi predsjednik Uprave kao „velika riba“ u biznisu trebao iskazati, ali kako to obično biva, što od početka ne valja, neće niti s vremenom postati dobro. Tako niti preoblikovanje nije dovelo nikakve bogate Ruse, Arape ili Kineze, ali jest fijasko odgovornih osoba i lakrdiju u zagrebačkoj skupštini. Još jednom su nas podsjetili da su od političara jedini manje prihvatljivi lokalni političari, tako da se nema potrebe čuditi opravdanjima – zagrebačkog dečka Polovanca (Miroslava Polovanca, ne Kristijana Polovaneca kojeg Boa Morte i navijači Dinama pamte od 2002. godine).
Igor Žuraj
