Zapravo, koga briga što Igor Štimac misli uopće? Koji su to argumenti da se tog poslovičnog luzera pita za mišljenje. Čak i to bi bilo prihvatljivo, jer ipak netko mora gubiti da bi drugi pobjeđivao, ali on nema ni ikakav moralni ni stručni integritet da bi nekome predstavljao relevantnog mislioca. Teško je međutim bilo ne primijetiti njegovo nastojanje da sebe prikaže u potpuno drugom svjetlu, što je već dvojbeno kada o sebi govori u trećem licu, ali njegova potreba da bude u centru pažnje je nevjerojatna. On ima mišljenje o svemu u nogometu, od bivše čistačice u Kamen Ingradu do visokog biznisa. On je nogometna starleta.
Da vidimo koji su njegovi vrhunci u karijeri, što igračkoj, što nakon kopački obješenih o klin. Nitko mu neće osporiti vrlo dobru nogometnu karijeru u HNL-u i inozemstvu (Derby County, West Ham), također veliki je uspjeh biti treći na svijetu sa reprezentacijom i to kao važan dio reprezentacije, i to mu se ne može uzeti. Nakon karijere pamtimo mu i ono osvojeno prvenstvo 2005. godine, koje je doduše ponajmanje osvojio na nogometnom terenu.
Usprkos tome, u javnosti će uvijek biti percipiran (i to zasluženo) kao Mamićeva loša kopija i pijun, spletkaroš, hodajući debakl koji je svoj voljeni klub zakopao u debele minuse, navodno voljenu ženu izbacio naglavačke iz diskoteke, a ekipe koje je vodio uglavnom ostavljao u rasulu što smo najbolje osjetili na koži kada je bio naši vrli izbornik. On se ponosi što je pobijedio Srbiju, ali poraz od Škotske i Šukerov i Mamićev “vritnjak” izgovori nešto tiše. Ili ne izgovori uopće.
>> Reprezentacija putevima Dinama: Sve smo ovo već vidjeli
Zašto? Jer se svojevremeno služio istim ili sličnim metodama kao i Mamić kako bi se dokopao naslova i moći, jer je nakon neuspješne kandidature za predsjednika HNS-a prihvatio da nikad neće pobijediti svog konkurenta i sklopio „koaliciju“, te postao jednako neuspješan izbornik, istovremeno svoje dojučerašnje suradnike (npr. Brleković, Sinovčić) ostavio na cjedilu. Tko s đavolom tikve sadi…
Ne treba im nikad dati klub da upravljaju
Takav kakav jest, logično da su mu transparentnost i demokracija unutar kluba skoro pa smrtni neprijatelji, jer on se bolje snalazi između redova, s njim kao neupitnim autoritetom. Između ostalog i zato što njega nitko nikad ne bi izabrao niti za predstavnika stanara. Zato nas i nije iznenadilo da on nikada ne bi prihvatio da članovi kluba samostalno izabiru svoje čelništvo, odnosno predstavnike po principu 1 član – 1 glas. U svome neznanju, Igor Štimac naravno ne razumije razliku između članova kluba i navijača kluba.
Pravo i obveza svakog člana trebalo bi biti glasanje na izborima za kandidata kojeg smatra najboljim, dok su navijači nešto sasvim drugo i nitko nije predložio da navijači odlučuju o klupskoj politici. Osim onih koji kao i on ne razumiju.
>> Plave kronike: Hoćemo izbore!
On kao simbol poniznosti pred Mamićem, kao osoba koja je stavila „točku na i“ reprezentacije kao izloga u prodavaonici, kao legenda i pokora Hajduka čini sve ono što ne želimo Dinamu. Uostalom, nije krivica samo njega, već i krivica voditelja emisije Ante Breke (tzv. Ivica Blažičko za siromašne) što mu nudi toliko medijskog prostora iako u tome i dalje prednjače Sportske novosti gdje se već udomaćio na naslovici.
Igor Žuraj
