Nakon što je podigao formu i odigrao vrlo dobro drugi dio sezone uz nekoliko vrlo bitnih pogodaka, Marko Pjaca rezervirao je mjesto na popisu putnika “kućnog izbornika” za Francusku, iako bi mu to mjesto ionako pripalo da se ne zavaravamo. Uostalom kao i Pivariću, kojeg je tek teška ozljeda udaljila od titule “najboljeg lijevog beka još od Jarnija”. Kako to obično biva, igrači Dinama na popisu izbornika za velika natjecanja vrlo uskoro prestanu biti igrači Dinama, jer ih se transferira u najboljem trenutku za prodaju – inače taj trenutak biva kada igrač ima još koju godinu važećeg ugovora, nakon što napumpa statistiku u domicilnom prvenstvu, te kao što smo već rekli nakon što obuče dres reprezentacije.
Ono što posebno intrigira nakon što je postalo posve izvjesno da se sprema transfer Pjace, jest koliko milijuna eura će transfer iznositi i koliko od tog iznosa će stvarno i doći do blagajne kluba kroz metež aneksa ugovora, off-shore potraživanja, zatvaranja privatnih kredita i sličnih financijskih eskapada kojima smo svjedočili kroz aferu Godot. Uz epsku hrabrost koja bi bila potrebna za izvlačenje novaca iz transfera u trenutcima kad se optužnice pišu, a istrage privode kraju, klubu nasušno trebaju novčani primici kako bi proračun težak cca. 300 milijuna kuna nastavio funkcionirati budući da gradonačelnik kao izdašni financijer ima neke prioritete i trenutno se bavi preslagivanjem Vlade i vlastite obrane, a lov na Ligu prvaku će i ove godine biti hazarderski potez. Ne iz razloga što je teško izbaciti luksemburške, norveške i albanske predstavnike, već što premija iznosi gotovo pola nagrade od plasmana u grupnu fazu Lige prvaka, stoga se valja zapitati koliki bi minus bio da se Liga prvaka nije uhvatila, ai jasnije je zašto je uostalom transfer Pjace izrazito potreban.
S druge strane, transfer Brekala je ipak malo zahtjevniji posao iz razloga što klub nije u tako dobroj pregovaračkoj poziciji. Naime, za nešto više od mjesec dana Brekalo će napunuti 18 godina nakon čega se u maksimirskom klubu očekivalo da će potpisati novi profesionalni ugovor, ali do toga izgledno neće doći pa mu preostaje svega godinu dana ugovora koji je potpisan s njim kao maloljetnim igračem (najduže trajanje takvog ugovora je 3 godine). Šest mjeseci prije isteka ugovora ima pravo pregovarati s drugim klubovima, a u tom slučaju bi Dinamu ostala tek simbolična naknada za razvoj igrača od par stotina tisuća eura što je prava sitnica u odnosu na očekivanu zaradu u savjetničkim dvorima. Zbog toga je njegov transfer dosta izgledan. Opasnost od “bijega” su namirisali i bliski mediji, vršeći neopravdani pritisak na igrača i roditelje da ostanu gdje jesu. No i to je bolje od vožnje “runde u gepeku po gradu” ili davljenja zastupnika mladića.
Posljednje uklizavanje Jerka Leke
Opraštamo se od igrača koji će biti upamćen kao HNL ikona, možda ne po nekom nogometnom umjeću, ali svakako kao simbol grube, ponekad i pregrube igre. Ali kako vas uče od prvog puta kad obučete kopačke – nogomet je muška igra. Njegova oproštajna utakmica dobro je poslužila Lokomotivi da i službeno stavi besplatan ulaz za sjevernu i istočnu te simbolične cijene za zapadnu tribinu Maksimira kako bi se tobožja legenda dostojno oprostila pred čim više gledatelja, što se koicidentno poklapa sa interesom Dinama da privuče ljude na gostovanje na vlastitom stadionu. Ako ste sumnjali, podjela ulaznica odavno traje.
Također treba se sjetiti kako je Jerko Leko 2013. godine produžio prilično težak ugovor sa Dinamom na dvije godine, da bi već 2014. godine bio na posudbi od godine dana u Lokomotivi, a 2015. prešao trajno u Lokomotivu, da bi 2016. godine završio karijeru.
Igor Žuraj
