Joško Jeličić, na glasu kao nogometni analitičar i komentator oštrog jezika, nešto kao svojedobno Igor Štimac, uz veliku razliku što Jeličić ne želi dio il’ cijeli kolač zvan HNS za sebe. Jeličić očito ima nešto u glavi pa za razliku od mog imenjaka ne želi ispasti namagarčen i iskorišten zbog izborničke ili neke druge fotelje. Vratimo se emisiji: tekla je uobičajeno mlako uz pokoji britki komentar Jeličića i taman prije nego što sklopite oči, Aleksandar Stanković odlučio je privatizirati vlastitu emisiju. Budimo realni, njegova emisija postoji zbog njegovih gostiju i termina, a ne zbog njega. Narod želi čuti što misle njegovi gosti, a ne on. Na njegov kratki monolog najbolju repliku dao je sam USKOK otvaranjem istrage protiv Modrića. USKOK očito vjeruje u zubić vile, a vjeruje i da se na sudu mora reći istina bez obzira koliko vam je ta istina milijuna priskrbila. To što je prosječan građanin licemjeran ili pohlepan ne znači da je biti licemjeran ili pohlepan ispravno. Kad smo kod licemjerstva, sjetite se ispada pojedinaca nakon bacanja baklji u Saint-Etienneu. Baklje su zaključile priču o hrvatskoj reprezentaciji, a iako je ona privatizirana i znatno ranije, tada je baš svima trebalo postati jasno da ni jedan uspjeh reprezentacije neće maknuti prljavštinu i ljagu koja se nakupljala posljednja dva desetljeća i da se to više ne može tolerirati ni sakriti. Riječi se nisu birale, emocije su izvirale, Luka Bulić, Andrea Andrassy, Marijana Batinić, Antonija Blaće i mnogi drugi histerizirali su na društvenim mrežama i pobrali zavidan broj lajkova svojih istomišljenika. Navijače se ne može kupiti euforijom navijačkog K+ zelja i presvlakama za retrovizor te su itekako svjesni sveg licemjerstva dotičnih dok se svakog jutra bude i odlaze na počinak u zemlji u kojoj je nogomet vlasništvo nasilne manjine. Međutim, gore navedene nisam viđao ni na prosvjedima BBB-a ni Torcide. Nisam vidio da su bili tako bijesni kad su saznali da su Mamić i Modrić pospremili pola transfera u džep i time moguće oštetili državu za desetke milijuna niti su skupljali lajkove na pravosudnom progonu nogometne mafije. Njih to ne zanima, neka institucije rade svoj posao, evenutalno će se blesavo smijati uz mučko đubre, nećeš razbojniče i ne može nam niko ništa. >> DORH otvorio istragu protiv Luke Modrića zbog sumnje u davanje lažnog iskaza! Tim više što je Luka Modrić danas najbolji vezni igrač svijeta, a vjerojatno ni sam ne zna koliko milijuna eura ima i na kojim računima, je njegova zaboravnost otegotna okolnost. Pa ukoliko Modrića i Mamića veže ljubav prema tome što su se međusobno obogatili na račun Dinama, neka to samostalno riješe, a novac Dinama neka puste na miru.
Zašto je Modrić spreman robijati za Mamića?
Ok, složit ćemo se da nogometaši nisu najinteligentniji segment društva, ali isto tako da nisu ni potpuno blesavi kada se radi o njihovim osobnim interesima. Baš zato, kao što smo pisali i prošli tjedan, nije jasno zašto je Modrić spreman žrtvovati sebe da bi vadio Mamića. >> Plave kronike: Nekad deset, danas nula Potpuno je iracionalno na sebe prebaciti bijes navijača i istrage USKOK-a, iako prema pisanju medija i samo postupanje Modrića u ubiranju polovice transfera ima elemente kaznenog dijela. Bilo je dovoljno potvrditi raniji iskaz i sve ovo ne bi se dogodilo. Danas bi pisali o nekom iranskom napadaču koji treba doći u Dinamo, a ne o Modriću kao predmetu istrage zbog lažnog svjedočenja. Hipotetski razlog zbog kojeg je Modrić spreman napraviti takvu nelogičnost mogao bi biti samo viši cilj, odnosno ili mu je obećano da će kroz cijeli slučaj proći neokrznut, ili mu je obećano nešto što želi, ili je nečim ucijenjen. Ni jedna opcija od navedenih nije dobra, a da je jednostavno riječ o zabuni ili umoru pri iskazu od prije dvije godine, u trenucima dok Mamić ima upoznavanje s novim cimerima – jednostavno ne vjerujemo. Modrić i Lovren jako su dobro znali što rade kada su potpisivali anekse ugovora i gdje je novac završio, o tome su godinama šutjeli dok su novinari brojali izmišljene milijune u kasi Dinama, a njih dvojica znali gdje su ti milijuni zapravo. Nakon valjda deset godina napokon je netko u medijskom prostoru otvoreno rekao da se radi o evidentnom sukobu interesa. Neovisno o tome tko je bio menadžer, Mario ili Zdravko. Također, kako je za taj sukob interesa najveći krivac sprega politike i sporta, tu spregu jasno treba nazvati – mafija. Sportski funkcioneri financiraju kampanje politike i motiviraju skupove, a politika dobiva mjesta u odborima i s oba oka žmiri na nepravilnosti.Igor Žuraj
