Transparento objavljivanje financijskih izvještaja na web stranicama, nakon predaje istih ministarstvu financija dužnost je udruga građana po sili zakona, ali i dužnost jer su za svoj rad odgovorni svojim članovima. Članovi su dobrodošli na skupštinu kako bi bili upoznati sa dosadašnjim radom, ali i kako bi im se prezentirale buduće aktivnosti kluba. Futsal Dinamo tako je i postupio.
>> Futsal Dinamo: Financijski izvještaj kluba
Futsal Dinamo je svojom transparentnošću i unutarnjom demokracijom „space – shuttle“ za većinu udruga građana, a pozitivni odmak je čak i veći ako ga se uspoređuje sa ostalim klubovima unutar saveza odnosno lige. Pitanje koje vrijedi postaviti jest jesmo li mi kao društvo i navijači spremni napokon napraviti iskorak u tome smjeru, da o budućnosti kluba ne odlučuju tamo neki samoprozvani financijski magovi i mutni likovi, već sami članovi koji bi trebali znati jesu li zadovoljni sa prezentiranim. Vremena „nebi se štelmešati“ su davno prošla, članovi trebaju aktivno sudjelovati u radu kluba.
Prihodi u protekloj 2016. godini nadomak su milijun kuna, odnosno za oko 5% veći nego rashodi u istom periodu. Zanimljivo je promatrati kako se struktura prihoda mijenja kroz godine, odnosno kako dotacije i sponzorstva zauzimaju sve veći udio, što se i moglo očekivati. Paralelno s tim smanjen je udio prihoda od ulaznica, što se također moglo očekivati nakon početne euforije da bi se posjeta stabilizirala na 500 do 1000 ljudi, a broj članova prebacio 1600.
Zašto je Futsal Dinamo važan, pa čak i da sutra nestane sa malonogometne i sportske scene? Važan je iz razloga što je srušio skepsu kako članski model ne funkcionira ili kako se od prodaje ulaznica i članarina ne može prikupiti dovoljno kapitala. Članski model, osim što privlači gledatelje i članove, privlači i privatni kapital, ali ne kroz udjele u vlasništvu i potrebite pozajmice već kroz sponzorstva – jer „privatnici“ vole vezivati svoje ime uz pozitivan brend, uostalom o tome smo i ranije pisali.
Kako malonogometni klub može u svega dvije – tri godine dogurati do milijunskog proračuna, priča je koju treba ispričati svakome tko spori socios model, i to ne zato što Futsal Dinamo nešto posebno vješto radi (dapače dovoljan je i prosjek) već što radi nešto uobičajeno u europskoj praksi – što je kroz godine zatrovano od strane onih koji se žestoko bore protiv transparentnosti i ponajviše takvog modela. Mitski status „ulice“ iako ista ta „ulica“ posluje znatno uspješnije u svojim okvirima, dok privatnike, savjetnike i financijske magove izvode pred suce.
Zamislite ako „mali“ Futsal Dinamo u tako kratkom razdoblju može računati na proračun od milijun kuna bez ikakvih transfera i prihoda iz europskih natjecanja, kakve su tek mogućnosti velikog kluba, koji je (bio) ponos svoga grada, koji ima tradiciju od više desetljeća, znatno veću masu članova, gledatelja, a uz to i znatno veći prostor za sponzore! Što ograničava „veliki“ Dinamo da krene tim putem, osim zastrašivanja od strane prostituirane novinarske struke i boraca za fotelje?
Dinamo neće nestati bez nekog Svetine, Barišića ili Marčinka, dapače biti će mu mnogo bolje. Tada ćemo jednom godišnje letimično pregledati financijske izvještaje znajući da se zarađeni novac usmjerava u rast kluba. Dinamo ne treba transfer-maga koji će prodati Modrića i pola svote spremiti si u džep u „dealu“ sa potonjim. Dinamo treba gledatelje, članove i sponzore. Znate li uopće koliko GNK Dinamo ima članova? Ne znate, e pa ne znamo ni mi. Znate li koliko Dinamo ima gledatelja, izuzev tisuću-dvije nezadovoljnika sa sjevera, na istočnoj i zapadnoj tribini skupi se otprilike jednako naroda iz svekolikih razloga, a na tisuće kibica rastjerano je pred izljevima mržnje, pljačke, huškanja na navijače, rasprodaje igrača itd.
Što se tiče financijskih izvještaja Dinama koji su bili spominjani na skupštini, suzdržat ćemo se od komentara dok točni podaci neće biti javno dostupni na stranicama Ministarstva financija. Izuzetno visoki prihodi (500 milijuna kuna) najavljivani su još od prošle jeseni nakon prodaje Pjace, Roga i ulaska u Ligu prvaka. No kakav je uistinu financijski položaj najbolje će se vidjeti iz bilance kad bude dostupna. Ne vjerujemo Svetini, Barišiću i Mamiću.
Populizam uzvraća udarac
Kao i nebrojeno puta do sada, neupitni vladar Dinama pokušava uvjeriti javnost kako je spreman uložiti u momčad, naravno u prvome licu kao da se raspolaže njegovim novcem i kao da je na izvršnoj funkciji, a ne tek savjetnik. Spomenimo da Dinamo i dalje, godinu dana nakon ostavke Zdravka Mamića, nema nikoga na poziciji izvršnog predsjednika. Zlobnici bi rekli kako je ta pozicija bila skrojena samo za njega, kao i uostalom ova savjetnička.
Vratimo se na ulaganja u momčad, sjećate se najavljenog dovođenja „bundesligaških“ pojačanja Spahića i Hasanija, pa braće Funes Mori iz River Platea (Ramiro danas igra u Evertonu, a platili su ga 12 milijuna eura), sad je došao red na još jednu „bombu“ koja je plasirana preko jednog srpskog dnevnog lista – Zdravko Mamić želi dovesti Marka Grujića iz Liverpoola, a za Andriju Živkovića je nudio 5 milijuna eura!
Riječ je običnom populizmu, Mamić odnosno Mamićev Dinamo nikad nije imao ozbiljnu namjeru potrošiti veći novac na pojačanja, osim ako se ne radi o sumnjivim transakcijama. Samo je napokon netko reagirao na isprazni populizam, a to je u ovom slučaju agent Stojadinović. Zašto stati na Grujiću, dovesti će nam Zdravko i Messija i Ronalda, samo ne u Dinamo, i ne u ovom životu. Nekritički umovi poblesavili su od pomisli za perverznim pojačanjima, samo nikako da shvate da ih jedna te ista osoba već desetljeće vuče za nos. S druge strane imamo umove koji su itekako sposobni kritički razmišljati i ne gledati svijet kroz „ružičaste naočale“, njima želimo SRETAN 31. ROĐENDAN.
>> BBB: Trideset i jedna godina borbe protiv sistema
Igor Žuraj
