Što si misle danas one tisuće navijača koje su dočekale promjenu nametnutog imena Croatia, u staro i jedino ime kluba za koji se moglo navijati? Što bi danas rekao mali Matija, možda i najmlađa žrtva kretenskog zlostavljanja djece povijesnim neistinama i revizionizma. Taj kratki razgovor dovoljan je za poimanje nemoći dotičnog, puniti malom djetetu glavu besmiliscama, uz preglasno cerekanje pristaša režima. To je bilo žalosno, a ne smiješno. Da niti jedna osoba nije prišla i obratila se kako nije u redu maltretirati dijete takvim nepotrebnim informacijama, jer bi mali Matija još barem 10 – 15 godina morao poživjeti i obrazovati se da bi mogao shvatiti o čemu mu taj čudni starac govori. A tada bi ga pak, pošteno ispendrečili jer si je dozvolio takvu drskost.
Gotovo desetljeće borbe s režimom i paraobavještajnom vojskom predsjednika Tuđmana i namjesnika mu Canjuge, to je cijena koja je plaćena da bi vratili klupsko ime. Taman pomislivši kako je ta noćna mora završena i kako sada slijedi pravi uzlet Dinama u novostvorenoj demokraciji i loše izvedenom kapitalizmu, te punom navijačkom zamahu, dočekali su ih kosturi iz ormara u vidu nagomilanih dugova državnog projekta, te skupina ambicioznih ljudi koji su preuzeli klub od navijača, ali im ga nikad više nisu vratili. Navijači iscrpljeni dugom borbom za povratak imena, a neki i dugom borbom na bojišnici, samo su željeli navijati za svoj klub. Ta pozitivna energija kroz koju godinu stvorila je moćnu grupu na sjeveru Maksimira, ali za to vrijeme jedan opasan čovjek naumio je preuzeti kontrolu nad klubom, što će kasnije eskalirati i preuzimanjem kontrole nad reprezentacijom i ligom, pa i mnogo širim društvenim sferama.
Tko bi rekao tada, da će Zdravko Mamić uspješno zajahati na valu tuđih zasluga i prisvojiti klub? Što bi tek rekao Franjo Tuđman kada bi znao da će nad njegovim životnim djelom – pobjede u Domovinskom ratu, poene skupljati osoba koja rata nikad vidjela nije, te je protjerana iz njegove Croatije radi afere „Majan Debić“, ali će zato hrabro pozirati u uniformi i još hrabrije dernekovati s četnicima. Što bi tek rekao kada bi znao da je njegova stranka koju je stvorio i čiji članovi imaju dogmatsku zakletvu na ime Franje Tuđmana, danas najveća zaštitnica istog lika kojeg je on protjerao daleko od sebe, a znate samo kakve je sve ljigavce trpio.
„Loptu ima Zajec zeko, Dinamovo med i mlijeko“
Da nastavimo u istome tonu. Prije 17 godina, Velimir Zajec bio je istinski junak Dinama, kao legenda i miljenik navijača obznanio je da se vraća ime NK Dinamo – kluba koji nikad neće biti niti HAŠK, niti Građanski, niti Croatia, niti falsificirani i kompleksaški GNK. Biti će samo NK Dinamo.
Danas, se Velimir Zajec javlja iz Grčke, potpuno nebitan i neupućen u nogometnu zbilju u svojoj domovini, a uz to nosi težak moralni teret što je kao takva ikona dozvolio dužnosnicima koji su zauzeli klub 2000. godine da ga dvaput posrame i odbace kao kakve stare novine, nakon što su se okoristili njegovim imenom. Valja podsjetiti kako je isti „walk of shame“ još ove sezone pretrpila još jedna klupska legenda – Cicu Kranjčara izradili su svjetski, a ništa bolje nije prošao niti Marijan Vlak. Nakon što su klub napustili Zoran i Zdravko Mamić opterećeni kaznenim progonom, želja je bila prikazati kako Mamić više nije gospodar svojih dvora, što bi dovelo do zbližavanja s navijačima. Instalirane su legende Kranjčar i Vlak kao itekako masno plaćeni trener (400 tisuća eura godišnje!) i sportski direktor, tandem kojem nitko ne može ugroziti pravo da zaslužuju biti na tim pozicijama. No to sve brzo se raskrikalo kao laž, a vrlo skoro na klupu je instaliran obiteljski prijatelj Ivajlo Petev, dok se na poziciju sportskog direktora vratio Romeo Jozak koji očito i sam teško razlikuje je li zaposlenik HNS-a ili Dinama.
https://nogometplus.net/index.php/naslovna/zdravko-mamic-nije-otisao-iz-dinama/
Vratimo se Zajecu, jer njegovo su ime kao što smo rekli već debelo okoristili u klubu, a on dobrodušan kakav jest, izgleda nije niti shvatio da su ga namagarčili. On kao takav, sigurno ne bi bespogovorno stao u obranu svinjarija koje su proteklih mjeseci i godina odrađene u klubu, bez obzira na pacifizam i odmjerenost u izjavama sigurno nebi prešutno kimao glavom dok bi ljude na izvršnim funkcijama u lisicama privodili u ćelije. Radi toga, za njega nema mjesta niti u Skupštini, niti u NO, niti u IO, niti u Upravi. Tome su služile „Mamićeve čistke“ u prošlom desetljeću. Zato skupštinari jedva smnogu snage pitati zašto je prodan Andrijašević, a za neko relevantno pitanje nemaju hrabrosti niti dozvolu.
Dok su naslovnice dnevnog tiska gorile osuđujućim naslovima, za njega mjesta nije bilo na naslovnicama, njega bi se pitalo evenutalno koga preferira na poziciji lijevog beka i koja je njegova najdraža formacija. Ali sada pred nogometno svitanje (kažu da je pred zoru najmračnije), kada se čeka provođenje Zakona o sportu i početak suđenja za gospodarski kriminal i utaju poreza, pita se Zeku što misli o Dinamu danas, naravno nisu ga pitali što misli o nečasnim radnjama u nogometu, kao što isto nisu pitali niti Zvonimira Bobana – jer znaju kakav bi odgovor dobili.
Tada slijedi medijski spin, sada odjednom ima mjesta za Zajeca na naslovnici Sportskih novosti s koje vapi; „Dinamo treba vlasnika i stadion“, dok se dodatno pojašnjava kako je Mamić vješt trgovac i biznismen, a Dinamo trofejan i dominantan u Hrvatskoj, tek fali iskorak u Europi.
- Možete li zamisliti da bi mjesto na naslovnici pronašla misao kako misli da bi se se trebali provoditi Zakon o sportu i Zakon o udrugama, te kako bi članovi trebali imati pravo birati svoje vodstvo? Bez obzira što mnogo istaknutih ljudi misli tako, niti jedan nikad neće dobiti mjesto na naslovnici.
- Ako je Dinamo do sada imao budžet s kojim je treba ostvariti više, kako kaže, i ako je Zdravko Mamić uspješan biznismen i trgovac, zašto potreba za novim vlasnikom kad očito postoji osoba koja funkcionira poput gazde, te postoji i kapital s kojim se može ostvariti i više.
- Zašto je Dinamo trofejan i uspješan u HNL-u? Bez obzira na dominaciju u odnosu na ostale klubove (u čemu prste ima i jalovi HNS), koliko vrijede ti trofeji ukoliko je najmanje jedan, a potencijalno više klubova, pod kontrolom Dinama.
Zašto Zajec zaziva privatizaciju, kojom bi se uzgred rečeno sjajno okoristio vlasnik novina koje o ovome pišu, kada je prethodna privatizacija donijela toliko dugova (oko 300 milijuna kuna), toliko političkog utjecaja i toliko zla među navijače Dinama. Koji su se to klubovi unutar Republike Hrvatske okoristili privatizacijom – Rijeka uz veliku logističku pomoć Dinama, Osijek koji čini se zauzima istu poziciju, te Hajduk uz veliku borbu da spaja kraj s krajem? Treba li spominjati Glovera i Žužula u Istri i Splitu? Poduzetnici očito nisu zainteresirani investirati u HNL klubove, a jasno nam je i zašto, ali nam nije jasno na temelju čega ih se priziva, niti imamo dobra iskustva, niti imamo dobre uvjete za takvo što. Uostalom za takvo što nema niti potrebe. Preoblikovanje kluba želi se provesti na silu čisto iz nečijih privatnih interesa.
Vrhunac intervjua je zasigurno „Olympiacosov recept“ s vlasnikom Marinakisom i podrškom navijača. Za one koji ne znaju, dotični je optužen za namještanje utakmica, kontroliranje sudačke organizacije, zastrašivanje itd… što je dovelo do pobune u Grčkom nogometu. Zeko, nemoj nam pomagati, molimo te.
Niti o stadionu ne zna puno, samo zna da trebamo novi. Ma bravo, kako se mi nismo ranije sjetili tog genijalnog zaključka, niste trebali zvati u Grčku za tu informaciju, mogli ste pitati prvog prolaznika na cesti i reći će vam da Dinamo treba novi stadion, bez obzira tko će ga financirati. Ali zato bi kao sportski direktor 2000. godine mogao posvjedočiti gdje su novci za stadion tih godina odlazili?
Igor Žuraj
