Search
Close this search box.

Pobjeda obrambenog kolektiva

Hajduk
Foto: Robert Matić / hajduk.hr

Hajduk je pobijedio Dinamo u Maksimiru nakon skoro 9 godina. Hajduk je pobijedio u Dinamo u Maksimiru tek 5. put otkad je HNL-a. Pet puta u dvadeset pet godina!

Ova dva podatka vrlo jasno govore koliko se rijetko događa ostvarenje poput jučerašnjeg, a kad se nešto događa tako rijetko onda se to i pamti. Zapamtit će jučerašnji dan navijači Hajduka, ali će ga pamtiti i igrači i trener. Lijepo je Nikola Vlašić rekao, da nitko iz postojećeg kadra bijelih nema pobjedu u Maksimiru.

Pa ipak, koliko god pobjeda nad najvećim rivalom i pri tom još u gostima, bila važna, ona je tek jedan korak naprijed u osnovnom cilju Hajduka ovog proljeća. A taj je slaganje igračkog kadra, ali i same igre za sljedeću sezonu. Sezonu u kojoj bi Hajduk trebao biti puno kompetitivniji u HNL-u, nego što je to bio slučaj ove sezone. I ne samo ove, nego i čitav niz sezona unatrag.

Čitav proljetni dio se spominje borba za treće mjesto. Nije to loše, u svrhu „galavniziranja“ ekipe do samog kraja natjecanja. Ali realno, za ambicije i veličinu kluba kao što je Hajduk, nema neke posebne razlike između trećeg i četvrtog mjesta. I jedno i drugo se zove podbačaj. Pogotovo kad ti vodeća ekipa bježi 20 bodova.

Joan Carrillo, naime, nije došao u klub da bi bio treći ove sezone, nego je došao složiti ekipu koja sljedeću sezonu mora igrati bitno bolji nogomet, nego što je to bio slučaj, ponovimo još jednom, ove sezone i čitav niz sezona unatrag.

Ako je to cilj, a trebao bi biti, postavlja se sljedeće pitanje: Kako mu ide? Je li na dobrom putu?

Hajduk čitavu ovu sezonu oscilira. Tako je bilo pod Pušnikom i nastavilo se i pod vodstvom Carrilla.

Ima li razlike? Ima.

Pod vodstvom Slovenca nije postojao nikakav sustav. U niti jednom segmentu igre bijeli nisu izgledali kao kolektiv, kao momčad. Pod vodstvom španjolskog trenera ekipa se brani kao kolektiv. Ofsajd zamke su postale jedan od prepoznatljivih načina igre ove momčadi. Vidjeli smo ih jučer, kao što smo ih vidjeli i na utakmici protiv Rijeke. Protiv Rijeke na Poljudu smo vidjeli da je ovaj Hajduk u stanju presingom, visoko pritisnuti protivničku, nominalno bolju ekipu.

Vidio je to i Ivailo Petev, Dinamov trener, i prilagodio i igru i igrače kako bi izbjegao tu opasnost. Pa su modri iz Maksimira jučer, barem u prvih pola sata, odustali od svoje igre kratkih pasova, kojima pomalo osvajaju teren i pokušali dijagonalama na krilo izbjeći  zgusnutu Hajdukovu sredinu terena. Nakon što je Hajduk poveo, Petev je uveo Sammira i vratio se Dinamovoj igri.

A onda, pa do kraja utakmice, smo gledali Hajduk koji se brani disciplinirano i bez panike. U takvoj igri su se posebno istaknuli Dante Stipica i Zoran Nižić. I jedan i drugi vrlo često osporavani, kao loše Hajdukove karike. Potpuno neopravdano. Dante Stipica je bio najbolji Hajdukov igrač u utakmici protiv Dinama u prosincu, na Poljudu, samo što je Hajduk tada izgubio, pa se zaboravilo. Spašavao je Dante Hajduk npr. nedavno protiv Lokomotive, kad su bijeli izvukli bod s igračem manje. Zapravo, izuzev lošeg istrčavanja u utakmici protiv Osijeka, teško se prisjetiti nekog Stpičinog kiksa.

Slična stvar je i sa Nižićem. Jučer je dobio čitav niz zračnih duela, čitavu utakmicu je bio  pravovremen i točan, na koncu, on je taj koji kao „šef obrane“ namješta ofsajd zamke i ide mu prilično dobro.

Carrillo je dakle, uspio posložiti obrambeni segment igre i to već neko vrijeme izgleda bitno bolje nego što je izgledalo dok je Pušnik bio trener prve momčadi. S napadačkim dijelom, kratko i jasno rečeno – napretka nema. Barem zasad.

Vlašić, Ohandza, Said, Erceg, Hamza, T. Bašić i Kožulj. Svi ovi nabrojani igrači mogu stvoriti višak driblingom. Svi se osjećaju „komodno“ s loptom u nogama i nemaju problema u kontroli iste. Problem je pravovremena predaja lopte. Persporo se igrači Hajduka rješavaju lopte, a još sporije se otkrivaju i nude suigračima. Jučer, u prvom poluvremenu, gotovo svaki put, Vlašić bi primio loptu, zadržao je nekoliko sekundi, ali nema nikoga tko bi se ponudio. Vlašićev direktni protivnik je bio Nikola Moro i Niksi je prilično lako izlazio na kraj s njim, ali ni jednom se taj višak nije pretvorio u opasnu akciju.

Osnovna ideja koju je Carrillo prezentirao po dolasku u klub, a to je igranje nogometa uz jedan ili dva dodira, zasad ne funkcionira i onda još uvijek imamo situaciju da je Futacsev dobiveni napadački skok, najbolje što Hajduk može ponuditi prema naprijed. A to nije dovoljno.

Hajduk mora igrati brže i jednostavnije, a to je moguće na dva načina: ili će igrači iz postojećeg kadra mijenjati i navike i početi manje držati loptu u nogama, brže predavati loptu i još brže se otkrivati kako bi istu dobili od suigrača ili će se morat mijenjati igrački kadar.

Jučerašnja pobjeda u Maksimiru i igra protiv Rijeke u derbiju su dokaz da se postojeći igački kadar može ravnopravno nositi s trenutno najboljim ekipama HNL-a. Može, kad su voljni element i koncetracija na maksimumu. Kad taj trenutni maksimum, postane standard, kojeg će prva momčad Hajduka prikazivati iz kola u kolo, bijeli će se ravnopravno boriti za naslov prvaka države. A do tog cilja je dug i dalek put.

Miće Katunarić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter