…kao da su odabirom Karoglana poručili Jakobušić i Nikoličius. Koliko je u stvarnosti odabir Leke bio greška? Navijački gledano apsolutno nije. Dolazi čovjek koji zna mentalitet, bio je prvak Belgije, igrao Ligu prvaka. Osjeća klub i navijače. Doživio je usput i neke rezultatske neuspjehe koji ne moraju biti uteg dolasku, a ujedno su i dragocjeno iskustvo kako ne raditi. Slično je i Karoglan prošao u Istri.
Međutim, ako se odmaknemo od navijačkog, površnog gledanja na stvari, koliko su Jakobušić i Nikoličius stvarno poznavali Leku. Jesu li uopće pričali o načinu igre? Jesu li imali plan A, B i C. Jesu li bili svjesni njegovog intelekta? Jesu li ikad pogledali koju njegovu medijsku konferenciju? Jesu li znali kakav je kao timski igrač? Tko mu je bio pomoćnik u Belgiji? Nakon odmaka od 10 mjeseci jasno je kako je uprava Hajduka u ovu epizodu uletjela kao prosječni navijač s Istoka poljudske ljepotice.
Uostalom, Jakobušića se odavno zove „Pe aR“ (PR) predsjednikom. Zna prodati priču. Gosparski. I nema u tome ništa loše dok se ne dira nogometa. Slijedi svoj instinkt kojim želi zadovoljiti mase i stvara „hype“ oko sebe i kluba. Usput i radi greške koje se uz dobar rad na tim poljima brzo ispravljaju. Najviše zbog toga što nije sam. Hajduk sada već ima ogroman broj zaposlenih od kojih vodeći znaju svoj posao odlično. Svakako je i ovaj segment zasluga predsjednika. Treba znati odabrati i dati slobodne ruke sposobnim ljudima. Pun stadion, broj pretplata, marketinški prihodi i broj članova je najbolji dokaz.
Osluškuje se i bilo naroda. Pa se tako realizira ulaz na stadion koji je pun pogodak. Popravi se font na godinama titula. Dovede se stručnjak za travnatu podlogu. Sve izgleda puno urednije. Klub je složen i održiv. Što je u stvarnosti najbitnije i prvi preduvjet za dobar sportski rezultat. Predsjednik je dobar i s HNS-om i s gradskom politikom pa tako reprezentacija gostuje na Poljudu, a gradonačelnik samo što ne radi tri do četiri stadiona i kamp. Prima na sebe dobar dio „pleščurina“ koje mu HNS šalje svako malo u vidu suđenja, a gradonačelnik u vidu lažnih obećanja. Svejedno „ne talasa“, „ide niz dlaku“. Trgovački. Naravno, taj dio je uobičajeni dnevni sportsko-politički hrvatski kolorita u kojem smo „svi dobri“, kaj ne.
Međutim, predsjednik se u toj svojoj domaćoj samouvjerenosti zna i dobro zaletjeti pa dobije od iskusnijih igrača ozbiljnu lekciju.
I na kraju dolazimo do početka teksta. Stručni nogometni dio ne radi se na osnovu „Pe aR“ osjećaja već dubokih i stručnih analiza. Leko nije bio dio toga. A priča je počela davnih dana. Vukas, Primorac, Tramezzani, Gustafsson, Dambrauskas, Karoglan, Leko. Karoglan. Samo to nije sve, Jakobušić je bio pomoćnik Brbiću kad je odlazio Oreščanin, a i sam je napustio poziciju kad m se tadašnji predsjednik odlučio za podršku Buriću. I do Leke se ništa nije naučilo. A lekcija koliko god hoćeš.
Navijački dio, jednako kao što je zaslužan za ogroman broj članova svojim volonterskim akcijama i stalnom podrškom usprkos nedostatku pravog rezultata, i stručni nogometni dio je htio potaknuti strategijom kluba koju je Jakobušić u prvom naletu u potpunosti odbio. Ipak, shvatio je kako bi radi „Pe aR“-a istu trebalo prihvatiti. Samo, provedba je bila smiješna, točnije politička. „Neka nje, ali ja ću po svome“. Zbog toga je Hajduk izmijenio ogroman broj trenera koji nemaju ama baš nikakvih zajedničkih točaka. Jedan razvojni, drugi obrambeni, treći „bazenaš“, četvrti taktičar, peti napadački… jedan svojeglav, drugi preblag, treći poslušan.
Leko je na kraju, kako je i u predstavljanju Jakobušić rekao, najpreciznije opisan trener prema strategiji kluba. Problem je u tome što se nije išlo u dubinu osobe i njegovog poimanja nogometa. Stručno duže seciranje i analiza igre, njegove osobnosti i timskog duha. Mislim da bi se Jakobušić kao „Pe aR“ i intelektualac ježio Lekinih presica. Kao što je i Nikoličius čupao kosu inzistiranjem na 352 ili sad „preobrambenim“ stavom. Odnos prema starijim igračima je bio posebna priča.
U jednom trenutku se ipak zaredalo uspjesima pa je prašina gurnuta pod tepih, u nadi da će nekim slučajem sve ispasti dobro. Kraj prošlog prvenstva mnogim momčadima nije bio veliki motiv, a na valu te dobre igre nastavilo se u novoj sezoni. Uostalom, ulaganje je bilo veliko. Momčad je značajno ojačana. Sinergija starih i novih donijela dodatan impuls. Do prve krize. Od tada najskuplja momčad Hajduka u ovakvoj ligi ima najmanje šuteva u suparnički gol (2,7). Drugo posrtanje Leke uprava više nije mogla progutati. Posebno što je demagogija iz tjedan u tjedan bila ista. „Odlično treniramo, nikad bolje“ prije utakmice, a nakon „moramo još više raditi“. Bez točne stručne dijagnoze i pomaka na terenu. Pa neće igra sama od sebe doći istim postavkama. Uz sve to brojne ozljede su bile i više nego čudne.
I, evo nas kod Karoglana. Ponovno:
Rijeka 2-0 (puno bolji Hajduk)
Istra 2-2 (izjednačili na Poljudu u 88. minuti)
Rijeka 1-0 (sigurna pobjeda u gostima)
Varaždin 2-1 (pobjeda kući u 99. minuti, gosti bolji 2.poluvrijeme)
Gorica 1-0 (dominantna igra, ali pobjeda tek u 98. minuti)
Dinamo 1-1 (Hajduk bolji 1. poluvrijeme, drugo Dinamo, izjednačenje iz penala)
Gorica 3-1 (uvjerljiva pobjeda na Poljudu)
Lokomotiva 2-2 (ravnopravno 1. poluvrijeme, u drugome poveli 2-0, pa primili 2 gola od 88.-96. minute)
Osijek 3-1 (Hajduk poveo pa pali do poluvremena (1-1), u drugome puno bolji Hajduk)
Slaven 2-2 (poveli u 1. poluvremenu 2-0 pa pad u drugome)
*sudačke greške protiv Lokomotive i Slavena umnogome doveli do neriješenog rezultata, a i penal Dinama prilično mekan
Karoglan nije izgubio utakmicu. Gol razlika 19-10 u 10 dvoboja. Igra je oscilirala, od solidne do lošije, ali nikad nije bila besmislena. Bolest Karoglana, ali i želja za velikim trenerskim imenom („Pe aR“ predsjednik) dovodi Leku koji je s boljim kadrom bio lošiji.
Sada je situacija obrnuta. Ako Karoglan ponovi igru iz prvog mandata sa sada puno boljim sastavom mogao bi ostvariti odličan rezultat. Posebno jer su igrači „probali“ Leku.
Mnogi su i nezadovoljni povratkom na staro. Upravo jer se čini kako je uprava kiksala u stručnom dijelu. Ne radi izbora Karoglana već nepripremljenosti za nepredviđene stvari. Bez rezervnog trenerskog teškaša. Klub s tolikom podrškom i održivim poslovanjem, i odličnim plaćama jednostavno ne smije sebi dopustiti takav amaterski dio u najvažnijem segmentu kluba. Pitanje je i kako će Nadzorni odbor gledati na cjelokupnu situaciju.
Svakako se očekuje “Pe aR” presica predsjednika koji ne bježi od pojave u javnosti kad ide loše, uz uvijek isti narativ: “U ovom trenutku smo shvatili kako je najbolje da se raziđemo jer rezultati i igra nisu na nivou koje svojim renomeom, podrškom i ulaganjima klub treba. Odlučili smo se za Karoglana koji najbolje poznaje igrače i ligu pa je najmanje stresno rješenje. Uostalom, fer je i prema njemu koji je nakon solidnog mandata zbog bolesti morao odstupiti.” Nakon toga idu pitanja o odgovornosti i je li Leko bio greška. “Naravno da SMO odgovorni, nitko od toga ne bježi. Ali Leko je bio najbolje rješenje koje i po strategiji u potpunosti odgovara. Nažalost, nogomet je takav, ne poklope se stvari i u klubovima s puno većim budžetom.”
I tu smo gdje jesmo. Sedmi izmjena trenera (+1 kod Brbića, i odlazak kod nedostatka druge izmjene).
Jedino što se svaki navijač Hajduka sa svim srcem nada je da će i ćorava kokoš pogoditi više to zrno.
