Vrhovni administrativni sud u Egiptu u nedjelju je donio presudu kojom se zahtjeva raspuštanje članova upravljačkih odbora egipatskog nogometnog saveza te najuspješneg egipatskog kluba al-Ahlya.
Odluka o raspuštanju članova Izvršnog odbora i ostalih tijela dolazi dan prije kvalifikacijske utakmice za Afrički kup nacija između Egipta i Nigerije. U pitanju je proces kojeg je još 2013. godine pokrenuo Hermas Radwan, predsjednik egipatskog drugoligaša Bani Ebeida. Radwan je sudu prijavio nepravilnosti koje su pratile izborni proces za predsjednika i članove saveza 2012. godine. Sud je ovom odlukom na koju ne postoji mogućnost žalbe raspustio i poništio rezultate tih izbora zbog dokazanog varanja prilikom glasovanja. Malo toga međutim će se u suštini promijeniti s obzirom da su izabrani članovi na čelu sa predsjednikom Gamalom Allamom odradili gotovo čitav četverogodišnji mandat,
Do sljedećih izbora koji će biti održani u desetom mjesecu ove godine savezom će upravljati sadašnji izvršni direktor Tharwat Sweilam.
Sud je u nedjelju donio odluku i o raspuštanju Odbora al-Ahlyja također zbog manipulacija glasovima na izborima za vodstvo kluba održanim 2014. godine. Izabrani predsjenik Mahmoud Taher, unatoč sudskom procesu vodi klub. Očekuje se da će nakon konačne sudske presude zajedno s ostatkom klupskog vodstva odstupiti sa funkcije.
Cijeli slučaj iz Egipta neodoljivo podsjeća na lakrdiju koja se odigrala 2010. u nogometnom “saborurdquo; Lijepe Naše. Tada je za predsjednika saveza za jedan sporan glas više izabran pokojni Vlatko Marković. Izborna skupština na kojoj je bilo sporno pravo glasa Tomislava Jurjevića kao predstavnika dubrovačko-neretvanskog saveza pravni epilog dobila je na Općinskom sudu u Splitu 2013. godine kada je sud presudio da je glas nasilno instaliranog Mate Previšića bio neregularan te da je Jurjević oštećen za pravo glasa.
Ovakva presuda bi za sobom u uređenoj državi povukla mnoge daljne pravne korake, od poništavanja rješenja zagrebačkog gradskog ureda za državnu upravu koji je u registar upisao nelegalnu Skupštinu do posljedica za sudionike manipulacije glasovima koji su trebali biti onemogućeni u daljnjoj nogometnoj djelatnosti zbog kršenja stauta saveza, njegovih propisa, u konačnici i zakona RH.
Jasno, ništa od navedenog se nije dogodilo, a upravo takav rasplet očekuje i egipatska javnost. Utjeha za državljane Egipta može biti činjenica što su, iako suočeni s posljedicama arapskog proljeća i previranjima državne vlasti, kao pravna država ipak na razini razvijenosti jedne članice Europske Unije.
Tino Roso
