Search
Close this search box.

Pomorac – fantomski klub postoji još samo u Uredu državne uprave, a omladinski pogon preuzeo Pomorac 1921

Kostrena je donedavno bila najbogatija općina u Republici Hrvatskoj. Fascinantan je to podatak znajući da naša zemlja broji čak 428 istovjetnih jedinica lokalne samouprave. Urinjska rafinerija nafte, termoelektrana, brodogradilište Viktor Lenac, sve je to bio radni pogon mjesta na istočnom ulazu u Rijeku. Kao i cijeli ‘prsten’, sve je obilovalo industrijom, živjelo se od svoga rada, društvo je od svega imalo višestruke koristi. Ne čudi da je i za sport bilo svega dovoljno. I sredstava, ali i ljudstva koje je neumorno radilo na njegovu razvoju i držalo tu stranu života. Po ulazu u priču već ste zasigurno, dragi čitatelji, primijetili da se govori u perfektu. I u pravu ste, jer sve je to bilo nekada, ostali su samo prah i pepeo.

Nekad se u Žuknici, tamo pored mora igrao ozbiljan nogomet, u novije vrijeme i prvoligaški. Temelji kluba kojeg više nema udareni su 1912. godine kad je jedan od brojnih kostrenskih kapetana Klonimir Šarinić u Kostrenu donio prvu nogometnu loptu. Od tada je nogomet za tamošnje stanovništvo predstavljao i puno više od njega samog, Pomorac je bio ponos kraja, što je i ostao sve do danas, kad živi samo u sjećanjima. Bez obzira na to što za spise HNSmdash;a još postoji, listopad prošle godine bio je posljednji mjesec u njegovoj 93mdash;godišnjoj povijesti.

Za potrebe ove priče ona daljnja povijest kluba nije previše važna, valja se koncentrirati na ono što se događalo u trećem tisućljeću moderne ere. Na njegovom se početku, kao poklon za osamdeseti rođendan ukazala Prva liga. Kostrena je toga ljeta 2001. godine konačno dosanjala san, a Pomorac se našao u sastavu Lige 16, tada pilotmdash;projekta kojeg je nešto kasnije neuspješno vratio Igor Štimac. I tada je ples šesnaestorice trajao tek jednu sezonu, no Pomorac je bio sedmi. Iz današnjih pogleda fascinantno može zazvučati podatak da je momčad koju je tada vodio Predrag Stilinović, današnji šef omladinskog pogona Rijeke do dva kola prije kraja bila u utrci za ugasli Intertoto kup te da je prvenstvo završila na sedmom mjestu. U klupskom kafiću još i danas paučinu skupljaju uokvirene slike koje podsjećaju na domaće utakmice s Hajdukom i Dinamom u toj sezoni. Igralo se tada i polufinale Kupa. Nakon što su redom na Kostreni padali Hajduk iz Pridrage, Slaven Belupo, Inker te u četvrtfinalu kasniji šampion Zagreb, u polufinalu, opet korak do Europe bolji je bio Varteks i to nakon što je kostrenskih 0:1 okrenuo pobjedom od 2:0 u Varaždinu.

No ta, prvoligaška sezona nije uzrok raspada kluba dvanaest godina kasnije. Nisu zbog nje nastali svi dugovi, prvo zbog neuplaćenih kotizacija, onda i rashoda na ime poreza. Bez problema je momčad, sve do 2007. godine igrala Drugu ligu, čak je i kasnije, i to tri godine uzastopce klub na temelju rezultata (jednom drugi, dvaput treći) imao pravo promocije u Prvu ligu, no već tada nije bilo financijskih mogućnosti. Dugovi su se počeli gomilati, gospodarska je kriza samo pospješila tim brži slom kluba. Općina je iz godine u godinu imala sve tanju dohodovnu stranu proračuna, samim time i Pomorac se morao zadovoljavati sve manjom količinom mrvica sa stola, no sve to zajedno ne boli toliko kao ono što se dogodilo u samo tri mjeseca, od srpnja do listopada 2014. godine.

Još je lani u proljeće bilo jasno da općinske strukture neće moći izdržati troškove aparata koji je uz seniorsku momčad bio sadržan od šest kategorija mlađih uzrasta zajedno sa veteranima koji se natječu u svojoj ligi. Sve se glasnije pričalo o privatizaciji kluba, formalnopravno, udruge građana Pomorac. Pojavio se proljetos tako i Zlatko Petričević, ime koje je sve glasnije odzvanjalo žukničkim prostorijama kako se prošla sezona bližila kraju. Dugovanja tadašnje uprave na čelu s Vedranom Tićcom rasla su, tražila se kostrenska inačica Gabrielea Volpija ili braće Žužul koja će klub vratiti, možda i do Prve lige.

Petričević je iz daleka Meksika, gdje je stekao reputaciju nogometnog djelatnika i menadžera stigao u ‘pet do dvanaest’ kako bi se Pomorac nakon ispunjenja svih dugova prema igračima mogao pravodobno registrirati za sezonu koja će mu biti posljednja u povijesti. Petričević je inače bivši nogometaš, a osim što je bio suvlasnik Queretara te savjetnik iranskog izbornika Branka Ivankovića na SPmdash;u 2006. godine, bio je povezivan i s braćom Escobar, a radio je i kojekakve poslove u Dubaiju i u Švicarskoj o kojima ovdašnja javnost malo toga zna, a nogometplus je pisao još prošle godine. Poduzetnik bosanskohercegovačkog podrijetla formalno je preuzeo klub na, paradoksalno, još uvijek posljednjoj skupštini u srpnju, na kojoj je obećavao i brda i doline. Zajedno, u paketu, kao što to čini političar koji se grozomorno nastoji dokopati fotelje premijera.

Najavljivao se mjesečni proračun od 250 tisuća eura (ključne riječi: mjesečni, dvjesto, pedeset, tisuća, eura). To bi u prijevodu značilo da bi Pomorac po financijskoj moći bio odmah iza Dinama, Rijeke i Splita što bi mu u maksimalnom rasponu od dvije godine značio izlazak u Europu. Petričević je rekao kako svakog igrača očekuje odijelo i još koješta, kako se kupuje novi autobus, kako se planira noćiti u ekskluzivnim hotelima na dan uoči gostovanja, ali i najvažnije, kako će Žuknica dobiti vlastiti kamp kakav se danas primjerice gradi na Rujevici. Ne treba ni spominjati pljesak koji se orio Kostrenom toga četvrtka, 22. srpnja kada će Skupština aklamacijom potvrditi Petričevića za novog i posljednjeg predsjednika Pomorca.

Na treningu Foto: sportcom.hr

Za trenera momčadi koja se jasno, sastavljala u hodu budući da se nije znalo hoće li uopće Pomorac biti spreman za nastup u prvom kolu u Imotskom instaliran je Marijan Bloudek. Trener s dugogodišnjim iskustvom u slovenskom nogometu imao je u Petričeviću prijatelja na privatnoj osnovi, što je bila dovoljna garancija njegove opstojnosti na klupi Pomorca. Došao je s ugledom ‘onoga koji od ničega napravi nešto’. Referencu vizionara stekao je kad je Široki Brijeg 2012. godine vodio u pretkolu Europske lige.

Pokazne vjebe Foto: sportcom.hr

Da od Pomorca neće biti ništa pokazala je uvertira u Imotskom (poraz 0:2). Petričević je tada kapetansku vrpcu skinuo s ruke Saninu Muminoviću čime je počela rošada kapetana Pomorca. Sve je to samo dio priče, predsjednik je poput fanatika boravio na svakom treningu kluba uz Bloudeka, nerijetko bi se skinuo pa i pokazao neku od vještina na travnjaku. Kako je prolazio kolovoz igrači nisu ni spominjali nove plaće koje će tek kasnije postati problem. Pomorac gubi i od Sesveta kod kuće (0:1) te od Lučkog istim rezultatom na gostovanju nakon čega Bloudek odlazi iz kluba. Bez riječi, osim pod izlikom da u Mariboru gdje je prebivao ima privatnih obveza te da će se, ako ih riješi, ponovno odazvati na razgovor s predsjednikom Petričevićem kroz desetak dana.

Bloudekov odlazak dogodio se na dan uoči utakmice 4. kola protiv Gorice i novog poraza (0:3). Pomorac je bio zadnji, bez postignutog gola uz sedam primljenih, ali što je još znakovitije, bez trenera, jasne fizionomije momčadi koja je bila još uvijek vidno nespremna za napornu sezonu nakon što se o ljetu više štrajkalo i sjedilo za zelenim stolom nego igralo i brusilo formu. Protiv Gorice je momčad vodio jedan od Bloudekovih pomoćnika, Vitomir Butorac koji je imao čast s trenerske klupe gledati i zadnje pogotke, pa i pobjedu Pomorca u povijesti. Prvi je došao u petoj dionici i petom porazu kod Bistre (1:2), zabio ga je Dražen Pilčić, napadač koji danas brani boje upravo toga kluba. Pilčić je zabio i oba pogotka u jedinoj pobjedi protiv Segeste (2:1), onda kada su već otišli Neven Čuturilo i Josip Rudan, igrači nezadovoljni Petričevićevom politikom. Već se tada vidjelo u kojem smjeru Pomorac ide.

Nije bilo naznaka da će predsjednik isplatiti plaće igračima za kolovoz pa je opet počeo štrajk. Mjesec dana nakon što je obećao svašta počeo je Petričević s neispunjavanjem osnovnih davanja, u svlačionicu se ponovno uvukao nemir, igrači su počeli otvoreno sumnjati u predsjednikovu iskrenost i spremnost da se nastavi boriti s kosturima koji su u vidu dugova samo nastavili ispadati iz ormara. Da priča bude cjelovita, prije Segeste otišla je i klupska tajnica Petra Žudić. Ženska joj je intuicija vjerojatno nalagala da neće biti ni njenog honorara, jasno, bila je u pravu.

Poraz od Cibalije u Vinkovcima (0:4) samo je uvertira za konačnu blamažu i rasprodaju ugleda stečenog u nizu naraštaja kostrenskih ljubitelja nogometa. Igrači iz prve momčadi su zbog nepodmirenih dugovanja odbili otputovati u Dubrovnik na susret šesnaestine finala Kupa s GOŠKmdash;om. Iz HNSmdash;a su najavljivali kazne, a klub se potrudio, noć prije utakmice na put dug dvanaest sati poslati trinaest igrača od čega samo tri prvotimca. Njihova imena iz pijeteta valja spomenuti, bili su to Mario Kurilić te dvojac na posudbi iz Istre 1961: Zvonimir Milić i Božidar Janjušević. Završilo je 7:0 za GOŠK koji je u osmini finala ispao od Rijeke.

Napad na novinare Foto: sportcom.hr

Ono što se dogodilo dan uoči utakmice u Dubrovniku koštalo je Zlatka Petričevića dvije, a njegova brata Marka koji je obnašao funkciju dopredsjednika kluba jedne godine suspenzije na sve poslove u hrvatskom nogometu. Predsjednik je toga jutra, 23. rujna fizički napao djelatnike riječkog Novog lista, novinara Denisa Frančiškovića i fotoreportera Sergeja Drechslera dok su bili na zadatku, klasičnom ispraćanju momčadi u Dubrovnik koje se nije dogodilo. Frančišković je htio snimiti izjave revoltiranih igrača što je Drechsler jasno, trebao ovjekovječiti fotoaparatom. Po dolasku braće Petričević na stadion u Žuknici krenuli su fizički napadi i prijetnje. Petričevićima nije bilo svejedno što će se pisati o Pomorcu, pa su pravdu, na krivi način, odlučili uzeti u svoje ruke. Dvojac iz Novog lista odmah je podignuo tužbe, epilog se još uvijek čeka iako se nagađa da bi za pretrpljeno kolege mogle dobiti zadovoljštinu na ime odštete.

Igrači su nakon odbijanja polaska u Dubrovnik izdali prvo priopćenje u kojem kažu kako će nastaviti igrati do kraja polusezone ako predsjedništvo na čelu sa Zlatkom Petričevićem podnese neopozivu ostavku, ako treba i bez ikakvih naknada. Valja naglasiti da je dečkima na umu bila samo igra i razvoj njihovih nogometnih vještina, no uz nepoštivanje osnovnih prava zajamčenih ugovorima, u priopćenju su tada naveli kako su cijelo vrijeme bili izloženi mobingu, ucjenama i pritiscima, preko čega nisu mogli niti željeli prijeći!

Farsa je nastavljena u osmom kolu u Dugopolju gdje su oni isti mladići sa utakmice u Dubrovniku izgubili s 11:0. Tu je utakmicu obilježilo i igranje dva vratara u momčadi Pomorca. Osim onog koji je stajao na golu (Magaš), u veznom redu igrao je i vratar kadetske momčadi Hušidić. Tada je oboren i rekord, naime pobjeda Dugopolja bila je najveća zabilježena u Prvoj i Drugoj HNL od one iz sezone 1993/94 kada je velikogorički Radnik na Poljudu od Hajduka izgubio 10:0. Da to nije sve, potvrdilo je deveto kolo, kad je rekord još malo popravljen, Pomorac je na svom travnjaku od Rudeša izgubio rezultatom 0:15. Između dvije katastrofe igrači su bili izdali drugo priopćenje u kojem su ponovno pozvali Petričevića na ostavku, otišao je u međuvremenu i Vitomir Butorac a momčad je preuzeo Damir Rubčić koji nikad službeno nije niti vodio Pomorac zbog nedostatka trenerske licence. Momčad je protiv Rudeša bila bez trenera, igrači koji su bili u štrajku još od puta u Dubrovnik povijesnu su blamažu gledali s tribina svog stadiona.

Krenuo je tada i završni čin mučne tragedije šekspirijanskog tipa. Službeni Pomorac predao je utakmicu desetog kola protiv Intera u Zaprešiću iako su igrači bili spremni zaigrati ukoliko bi se u tijeku toga dana, srijede 8. listopada bila dogodila ostavka Zlatka Petričevića na mjestu predsjednika. Prijevoz su već bili dogovorili u vlastitom aranžmanu, no radosna vijest se za njih tada nije dogodila. Upravo se toga dana dogodila maratonska pressmdash;konferencija na kojoj je Petričević (neslužbeno) podnio ostavku te je za svoga nasljednika na funkciji ispred tri novinara i dva fotoreportera u društvu svog brata predložio Ljubu Kostića, poznatog riječkog odvjetnika i prijatelja Pomorca. Tri je sata Zlatko Petričević držao svoju verziju monologa oko preuzimanja Pomorca, kleo se da su ga, kako je rekao “plačući na koljenima molili da preuzme klub”, iako on to do posljednjeg tjedna uoči dolaska nije htio.

Foto: sportcom.hr

Ostavka je od toga dana, do dan danas ostala samo u klupskom kafiću, gdje je znakovito, uz bocu gaziranog pića i mineralne vode upriličena pressmdash;konferencija. Bilo je tada ostalo samo odbrojati dane do druge neodigrane utakmice u sezoni pa da se klub automatski izbaci u najnižu ligu. To se nije dogodilo odmah, jer su igrači sretni nakon ostavke Petričevića u medijima ponovno počeli trenirati. Dogodio se tada posljednji skos Pomorca, bivši je prvoligaš Hrvatski Dragovoljac u jedanaestom kolu slavio s 3:0. Momčad je ponovno bila bez trenera, a na dan utakmice bivšem kapetanu Saninu Muminoviću iz kluba su, što je obavijeno čudnim velom misterija nestali papiri. Nije tu utakmicu igrao niti Dražen Pilčić, strijelac jedinih golova u sezoni imao je na stolu nekoliko ponuda, no problem je što po odlasku Petričevića i tajnice Petre Žudić svim nezadovoljnim igračima nije imao tko uručiti papire i ispisnice!

Druga neodigrana utakmica dogodila se u dvanaestom kolu kada se trebalo igrati protiv Imotskog. Devetnaestog dana listopada, jedne od najsunčanijih nedjelja minule jeseni Pomorac je službeno izbačen u najniži rang. Igrači bi vjerojatno zaigrali i tu utakmicu, no kroz taj je tjedan stigla obavijest da je klub pod suspenzijom zbog neplaćenih kotizacija za natjecanje. Pomorac je iz Druge lige izbrisan u trenutku kad je račun bio blokiran na iznos od 45 tisuća kuna. Budući da taj dug, dok se ne bi počeli pojavljivati sljedeći zajedno s kotizacijom u iznosu od 10 tisuća kuna nije imao tko platiti, dogodilo se ono neminovno. Nije bilo vremena, ali ni političke, društvene, spontane volje da se nakon Petričevićeve ostavke u deset dana sazove izvanredna skupština i imenuje nova uprava pa je klub završio svoju 93mdash;godišnju priču.

RIP Pomorac Foto: sportcom.hr

Igrači Imotskog nisu ni doputovali u Kostrenu, a na dan utakmice koja se nikad nije odigrala na obližnjoj su autobusnoj stanici iznad stadiona zapaljene svijeće u čast Pomorca koji je nestao iako je preživio tri rata, gomile odlazaka Kostrenjana i ljudi bliskih klubu preko mora, ‘trbuhom za kruhom’ kao i niz drugih društvenih, kadrovskih i inih promjena. Ipak, u državi koja se zove Hrvatska, stvari još uvijek nisu službeno zakopane, kao što je ugled i aktualna situacija u kojoj se klub nalazi.

Nakon suspenzije za braću Petričević koju je predložio županijski, a verificirao državni nogometni savez Pomorac se našao u zrakopraznom prostoru. Uz suspenziju od strane HNSmdash;a zbog neuplaćenih kotizacija koncem listopada u Žuknicu je stigla i nešto ranija božićna čestitka od strane riječke ispostave Porezne uprave u kojoj piše da su porezna dugovanja za 2007. godinu procijenjena na točno 992.248,73 kune. Za prijašnje razdoblje nastupila je zastara, a tko li samo može znati koliko će poreza Pomorac biti dužan kada Porezna uprava obračuna i razdoblje od 2008. do 2014. godine. U grubo, procjene su da su ukupni dugovi kluba oko 2 milijuna kuna, no konačna suma malo je kome važna, jer je vrlo vjerojatno da je nitko nikada neće niti platiti. Klubu tek predstoji mučni stečajni postupak koji od strane Pomorca nema tko pokrenuti, pa tek ostaje vidjeti kako će se rasplesti cijela situacija te kada će uopće završiti. Igrači koji su po okončanju cijele priče ostali ugovorima vezani za Pomorac svoje su ispisnice dobili putem županijskog nogometnog saveza te nije bilo prepreka oko nastavka njihovih karijera.

Pomorac još uvijek postoji u Uredu državne uprave i u HNSmdash;u, postojat će sve dok se ne okonča stečajni postupak. Realno i tehnički, moguće je da sljedeće sezone nepoznati netko odluči ponovno pokrenuti seniorski nogomet i po uzoru na Glasgow Rangerse krenuti iz najnižeg ranga. Za to je potrebno isto ono što se dogodilo prošlog ljeta. Održavanje skupštine i imenovanje novog predsjednika kako bi klub mogao ponovno oživjeti i potencijalno izaći iz ralja stečaja koje čekaju iza prvog ugla. Dok je seniorski nogomet ugašen, u studenom je osnovana nova udruga imena “Pomorac 1921”. Njen je predsjednik Marijan Karlovčan, jedan od najdugovječnijih igrača Pomorca iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Budući da njen račun nije blokiran, ona može povlačiti sredstva iz općinskog proračuna za nastavak rada kostrenske škole nogometa. Općina Kostrena godišnje izdvaja 300 tisuća kuna, što je dovoljno za nesmetan život šest mlađih uzrasnih kategorija. Paradoksalno ali i moguće, i trenutno neaktivni Pomorac, i novoosnovani Pomorac 1921 sljedeće sezone mogu krenuti iz županijskog ranga pa Kostrena može imati dva potpuno aktivna nogometna kluba. Teško je za vjerovati da će se nakon svega to i dogoditi jer o ozbiljnijoj aktivaciji seniorskog nogometa na području Kostrene nitko zasada i ne razmišlja.


Patrik Mršnik


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter