Počeci igranja modernog nogometa sežu još u prvu polovicu 19. stoljeća, dakako, na britanski otok. Teško je iz današnje perspektive i pojmiti nogomet kakav se igrao sredinom 19. stoljeća. Više je to sličilo modernom ragbiju nego današnjem nogometu. Zato je 1863. godina za povijest igre svakako prekretnica – tada je, naime, donesen set pravila kojim će nogomet i ragbi nastaviti svaki svojim putem. Tim pravilnikom definitivno je zabranjeno igranje rukom (dotad je bio običaj da se loptu hvata rukom ako bi završila u zraku iznad razine koljena), te udaranje po gležnjevima.
Moderni nogomet potječe iz Engleske i da bi se shvatio način igranja u to vrijeme, otkad kreće i ova naša priča, dakle, od 70-ih 19. stoljeća, neophodno je znati okolnosti u kojim se sve to odvijalo. Društveno-politički okvir tadašnje engleske zbilje bio je presudan u oblikovanju jednog pristupa igri, čije se posljedice osjećaju na Otoku i dan danas. Naime, tadašnji britanski imperij obuhvaćao je otprilike četvrtinu svijeta, a engleski mladići odgajani su tako da sutra budu sposobni vojni časnici. Nogomet je viđen kao dobro sredstvo za jačanje njihovih fizikalija i osobnosti s naglaskom na liderstvo, tako da su Englezi tada nogomet poimali na način da dokažu svoju individualnu vrijednost kroz igru. Drugim riječima, dodavanje lopte smatralo se manje vrijednim, pa i sramotnim. “Taktika” je izgledala otprilike tako što bi najistaknutiji pojedinac, jedan od najstarijih, uzeo loptu i krenuo s njom prema protivničkom golu dok bi ga ostatak ekipe pratio pazeći na eventualnu odbijenu loptu od strane protivnika. Ovakvu igru Englezi su nazivali igrom driblanja.
Charles William Alcock, napada Wanderersa i reprezentacije Engleske te utjecajni nogometni djelatnik
Sada u ovu priču ulazi jedan od značajnijih likova za povijest igre tog vremena – Charles William Alcock. Alcock je bio jedan od boljih nogometaša tog vremena, u isto vrijeme i istaknuti nogometni dužnosnik, organizator. On dolazi na ideju odigravanja prvog međunarodnog susreta Engleske i Škotske. Kako i sam aktivno nastupa u engleskom nogometu, brzo i lako pridobija sunarodnjake ovim prijedlogom i sastavlja ponajbolju englesku ekipu. Problemi se javljaju sa sjevera. Naime, objavio je otvoreno pismo u škotskim novinama gdje ih poziva, izaziva na dvoboj s Engleskom. Odaziv je bio nikakav. Uskoro mu je putem istog medija stigao i odgovor kojim je objašnjeno da, iako cijene ideju i poziv,Škoti smatraju da nisu dorasli Englezima. Uporan po prirodi, Alcock nije odustajao: usprkos negativnoj reakciji iz Škotske, organizirao je utakmicu Engleske i Škotske gdje su za Škotsku nastupili samo Škoti iz Engleske. Uslijedile su još četiri ovakve utakmice koje nisu priznate kao službene, sve dok Alcocok nije odlučio da engleska ekipa dođe u Glasgow da bi konačno natjerali Škote na taj susjedski derbi.
I tako je prva međunarodna reprezentativna nogometna utakmica odgrana 30. studenog 1872. godine na glazgovskom Hampden Parku. Sudarili su se Škoti koji su izašli u 2-2-6 formaciji i Englezi u 1-2-7, a završilo je 0:0. Mnogi nogometni stručnjaci tog doba u najavi su prednost davali Englezima i to zbog njihove fizičke superiornosti, bili su i teži i viši od škotskih nogometaša. No, u Škotskoj se za razliku od Engleske nogomet shvaćao malo drugačije: Škoti su igru vidjeli kroz suradnju, kroz dodavanje i slobodno se može reći da su pioniri pas-igre koja će izrasti u taktički temelj samog nogometa. Takva igra im je, da se razbiju mitovi o engleskoj dominaciji na samim počecima igre, donijela dugogodišnju supremaciju nad rivalima s juga. Nakon ove reprezentativne premijere, međunarodne reprezentativne utakmice odigravaju se svake godine do dana današnjeg. A u prvih međusobnih 13 utakmica do utemeljenja prvog reprezentativnog natjecanja, Škoti su ubilježili 9 pobjeda, Englezi tek 2. Od tih 9 pobjeda bilo je i nekih uistinu uvjerljivih poput 7:2, 5:1 na domaćem, ili 6:1 na gostujućem terenu.
Velika Britranija ne ubraja samo Englesku i Škotsku, već i Irsku i Wales, a nogomet se jako brzo širi. Tako se u ova odmjeravanja snaga 1876. uključuju Velšani, a 1882. Irci. Velšani uvjerljivo gube od Škota, ali se skoro ravnopravno nose s Englezima, dok su Irci objektivno najlošiji.
Kako su se ekipe umnožile sve je više do izražaja dolazio problem pravila. Naime, pravila su bila uglavljena, većim dijelom, ali nijanse su svugdje bile drugačije i na svačijem se terenu igralo po njegovim preferencijama. Zbog toga 1882. godina donosi novu prekretnicu: pravila se standardiziraju i uniformiraju te se donosi odluka o osnivanju Britanskog domaćeg prvenstva, prvog međunarodnog nogometnog natjecanja na svijetu, u kojem će sudjelovati 4 britanske nacije i koje bi se održavalo svake godine. Prvo izdanje zaživjelo je 1884. godine. Prva 4 turnira osvajaju Škoti, također 5 od prvih 6. Kroz ’90-e godine 19. stoljeća vodi se žestoka borba za primat između Engleza i Škota. Ovo natjecanje će sve do Drugog svjetskog rata imati veliku važnost kao jedno od najprestižnijih međunarodnih reprezentativnih natjecanja.
Izuzev dvije neslužbene utakmice koje su odigrali Kanađani i Amerikanci 1885. (1:0 za Kanadu) i 1886. (3:2 za SAD) u Newarku, SAD, jedini reprezentativni nogomet u 19. stoljeću igrao se na britanskom otoku, štoviše, dobili smo i prvo međunarodno reprezentativno natjecanje koje se smatralo izuzetno prestižnim sve do drugoga velikog rata.
Ivan Rilov
