Utakmice koje nemaju nikakvu natjecateljsku draž svakako možemo nazvati prijateljskima. Rudeš je jedno vrijeme, iako je bio jasan njihov prvoligaški kraj, igrao iz inata. Čak i pobijedio Goricu. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, nestalo je i toga. Uslijedili su uvjerljivi porazi i blijede igre. Šest zaredom.
Hajduk je u prvom derbiju začelja, gledajući posljednjih pet prvenstvenih utakmica dobio Slaven (Hajduk 3, Slaven 3, Rudeš 0). Teško, ali zasluženo, 1-0. Sad slijedi Rudeš. Ovo su idealne utakmice za stanje u kojem se Bili nalaze.
Kad se tome doda igranje bez gledatelja, dojam prijateljske utakmice skrivene negdje na pripremama u Sloveniji je potpun.
Malo je tu motiva. Samo se odrađuje prvenstvo do kraja čekajući rasplet kadrovske križaljke. Bitno je samo da se ne sramote pa se ipak očekuje lagana pobjeda protiv današnjeg suparnika. Tko će igrati sasvim je svejedno jer ove utakmice ne mogu pokazati praktički ništa. Ni juniorima ne mogu nešto posebno značiti osim upisivanja brojke nastupa.
Hajduk je u međuvremenu dobio novog predsjednika kojem treba zaželjeti sreću i uspješnost u radu. Kako smo navodili u prethodnim tekstovima i podcastu ključan je novi član uprave za sportski dio. Predsjednik je samo spona koja se ne treba petljati u struku. I to je ono što je Nadzorni odbor tražio. Drugačijeg predsjednika.
Već u samom prvom medijskom nastupu dao se “iščitati između redova” zaokret. Posebno predsjednik NO Aljoša Pavelin onom rečenicom “Jedan od razloga smjene bivšeg predsjednika je bio i sportski neuspjeh.” Znači, bilo je više toga. Nastavak je bio “traženje novog člana uprave za sport”. Pa i tragovi da se Nikoličiusu ne zamjera na dosadašnjem radu. Sve navodi na činjenicu kako i nije imao pretjerano slobodne ruke u ključnim sportskim odlukama.
Stoga će biti svakako zanimljivo vidjeti novog trenera iz njegove bilježnice. Mislim kako Hajduk treba iskusnijeg, pobjednika. Prvaka nekih liga, tipa Izraela, Češke, Grčke… Koji iz tog iskustva zna upravljati s različitim karakterima u momčadi. Koji je nenametljiv, a toliko stručan da ga svi poštuju. Sasvim suprotan od nekih diktatora koje smo imali.
Prvo ime koje sam spominjao i kod prijašnjih smjena je Manolo Jimenez (60) koji je s Livajom osvojio grčko prvenstvo. Naravno, uvijek je upitno može li se nekoga dovesti. Jimenez je trenutno u Paragvaju, trener Cerra Portena, drugoplasiranog kluba lige. Upravo su u skupini Copa Libertadores igrali 0-0 s Fluminenseom.
Njega navodim samo kao jednog od primjera. Pri tome je najbitnije voditi se onim što imaš u momčadi, što možeš i želiš igrati, i karakterom čovjeka kojeg dovodiš. Znanje i prethodni uspjesi su naravno neupitni. Ozbiljni klubovi nikad ne angažiraju trenere i igrače o čijem karakteru pojma nemaju. Zbog toga ih prate godinama i zgrabe kad se pruži prilika. Nikad se naprasno ne odlučuje jer prvi instinkt često vara.
U svemu ovome svakako raduje kako je novi predsjednik kao revizor zadovoljan financijskom situacijom pa se tu ne očekuju problemi. Šteta što su ogromni novci potrošeni na jednu tužnu sezonu.
Međutim, to je život nogometnih klubova, “Digod uđe, digod ne uđe”. Naime, danas svi igraju nogomet, a pobjeđuje (najčešće) bolji.
