Ova utakmica je još jednom pokazala zašto su hrvatski klubovi u europskim natjecanjima baš tamo gdje trebaju biti. Za gledatelje uzbudljiva i zanimljiva utakmica zbog brojnih pogrešaka, ali za trenere noćna mora. Naravno, jedni i drugi će imati svoja opravdanja, objektivna i neobjektivna jer moraš čuvati momčadski duh i svoj rad. Mediji će biti zadovoljni zbog četiri gola i puno događanja pa ćemo iznova čitati o dobrom HNL-u. Uostalom, moraš pumpati radi svog posla, nemaš druge.
Sve dok ne dođe kakav Dinamo City, Shelbourne ili PAOK pa prokaže golotinju.
Stvarnost je sljedeća: Hajduk igra puno smislenije u odnosu na katastrofalnu prošlu sezonu, ali za potpuni preokret u razmišljanju i provođenju ideja treba vremena. Garcia je na dobrom putu. Brojnim igračima je upumpana nova, svježa nogometna krv. Međutim, još uvijek su tu i stare mane koje su se vidjele u dobrom dijelu utakmice.
Rijeka je došla na Poljud u jako lošem trenutku za njih. Poraz od 5-0 prije samo tri dana, neizvjesnost u klubu oko trenera i vlasništva, iscrpljenost zbog stalnog igranja HNL-a i europskih natjecanja, neizvjesnost kod transfera igrača. Da je netko dao nacrtati Hajduku što bi želio prije ove utakmice teško bi mogao napisati bolji scenarij. Naravno, tome treba dodati i povoljan trenutak Bilih s četiri pobjede u prvenstvu i kao bonus neriješen rezultat Dinama u Varaždinu.
Pun Poljud. Sve nacrtano za pobjedu koja opet, po tko zna koji put nije došla kad je trebala.
Hajduk je bio bolji i opasniji, imao veći posjed lopte u nogama, više udarac prema golu, pogodio čak tri stative, ali ipak to nije bila dominacija kakva je morala biti s obzirom na gore navedeni odličan trenutak. Da se to iščitati i iz izjave Garcije nakon utakmice u kojoj navodi kako je bilo dobrih i loših trenutaka. Na kraju, kad postigneš zgoditak u 96. minuti za neriješeno, moraš biti zadovoljan. Ipak, u sebi znaš nešto potpuno drugačije.
Početak je uvijek onaj Hajdukov, spor. Prvih 15 minuta Rijeka se osjećala potpuno sigurno, čak i s više posjeda lopte što za njih i nije uobičajeno. Zašto? Hajdukovi igrači nisu imali dovoljno agresije, griješilo se u visokom presingu, stajalo se daleko od igrača, linije su bile razmaknute. Odmah se vidjela ideja riječkih dijagonala put desne strane domaćina. Bamba je bio meta. Garcia traži od svojih bočnih igrača prilično trke u obrani jer zatvaraju više sredinu nego samu crtu. Ako se pri tome Livaja krivo postavi, kao i Pukštas, sama situacija povuče Gambijca dodatno na krivu poziciju. Slično je Osijek radio Durdovu. Kad bi se i stiglo (kasno) zatvoriti obrana bi bila dobro zaljuljana pa se lako dalo okrenuti stranu i čuvati posjed.
Ipak, Hajduku se u toj 15. minuti nakon jednog centaršuta Hrgovića otvara prilika za šut Pajazitija koji pogađa kroz noge Radeljića u stativu. Lopta se između tri igrača odbija Majstoroviću na nogu. Minutu nakon toga i Karačić ima priliku, ali atraktivno šutira neprecizno.
Podignuta je atmosfera, Rijeka već izgleda uzdrmano i tada slijedi tipični Hajduk. S poklonom suparniku. Raçi izlazi visoko za Frukom, preuzimaju ga Pajaziti, Krovinović i Šego, a ni Pukštas nije daleko. Pokraj svih njih riječka desetka bez problema odigrava za Oreča na kojeg ne izlazi dovoljno agresivno Hrgović. U sredini Karačić ne zatvara na vrijeme izostanak Raçija i Rijeka poentira. Na kraju Ivušić iako dodiruje loptu ne uspijeva je i zaustaviti.
Niz grešaka koje se ne smiju dogoditi ozbiljnom klubu. Pokazatelj kako treba još dosta raditi.
I tako, „mrtva“ Rijeka s početka je dobila dodatnu snagu, a Hajduk kao i uvijek kad krene negativno ima period gašenja. Težak je bili dres kad su ogromna očekivanja na sjajno popunjenom Poljudu, ali to je i odgovornost jer ipak primaš dobru plaću.
Nakon još jednog dobrog prodora Hrgovića, Krovinović ima priliku u 23. minuti. Bamba njegov udarac atraktivno petom pokušava skrenuti u gol, ali promašuje loptu. Hajdukove linije su i dalje razmaknute previše, prednja previsoko, srednja ne prati pa Rijeka u 29. minuti ima matnu priliku za dva gola razlike. Prvo Mlačić spašava povratnu loptu u situaciji 5 na 5 pa se Menalo slobodno vrti po 16 metara pokraj Krovinovića i mladog stopera, srećom njegov udarac blokira Raçi i pomaže Ivušiću u obrani.
Gledatelji s Istoka su već nestrpljivi pa počinju i zvižduci (sjećate se kako su prozivali Torcidu koja je cijelo vrijeme pozitivna) kod organizacije napada Hajduka. Ipak, Bili u tim trenucima konačno počinju igrati agresivnije i bliže pa slijedi za njih najbolji period utakmice. Iscrpljena Rijeka to jednostavno ne može pratiti. Kašnjenje u njihovim linijama uzrokuje i brojne javne opomene. Nervoza raste. Do kraja poluvremena žute kartone su dobili: Butić (`35), Dantas (`39), Đalović (`40) i Devetak (`45+6). Prije njih i Menalo u 18. minuti zbog simuliranja. Gosti se valjaju po terenu. Na svaki način pokušavaju zaustaviti Hajduk.
U tome im pomažu domaći dodavači baluna koji potpuno dekoncentrirani u nekoliko navrata tijekom utakmice bacaju po dvije lopte u teren. I naravno, daleko više, sudac Bel.
U gotovo svakom opasnijem naletu Hajduka Rijeci poklanja predah, kao „time-out“ u košarci. Nije mi jasno kako nitko na takve stvari ne reagira koje se i inače događaju. Kod kornera će pričati s igračima u sredini i po desetak sekundi, teatralno će opominjati klupu iako je jasna namjera Đalovića da omogući vremena svojim igračima za oporavak, i naravno, stalno valjanje po terenu zbog ozljeda iako se nikome ništa nije dogodilo.
Ne treba ni napominjati da nekad i Hajdukovi igrači naivno padaju na takve provokacije pa umjesto udaljavanja nastavljaju guranje i praktički sebi kradu vrijeme. To je opet stvar psihologije i rada, kako biti koncentriran u svakom trenutku.
Ipak, ništa Riječanima nije moglo pomoći u tom silovitom naletu Bilih. Šego odlično pronalazi Pukštasa koji u maniri pravog centarfora pogađa u 42. minuti iako je bio u sendviču Radeljića i Dantasa.
Međutim, uz svu tu dominaciju domaćih događaju se neozbiljni ispadi iz sustava pa tako Janković u 45. minuti promašuje priliku za vodstvo. Livaja kod jednog slobodnog udarca na desnom riječkom boku nepotrebno zatvara liniju dodavanja prema vrataru. Bamba ulazi previše u sredinu, Karačić ne zatvara dovoljno agresivno, Krovinović i Pajaziti ne paze na drugu loptu u 16 metara. Srećom, Janković je neprecizan.
Istina, ne može se sve ni zaustaviti, ali treba misliti glavom. Koncentracija i snaga je pri kraju nakon 45 minuta, treba odraditi odgovorno do kraja poluvremena, a ne prosuti ono što se teškom mukom dostiglo.
Na kraju još jedan sjajan ubačaj Šege gdje Pukštasovu glavu promašuje za samo par centimetara pa nakon toga i nova stativa Pajazitija poslije individualne akcije s vrha 16 metara. Baš šteta.
Prvo poluvrijeme je pokazalo sve što smo najavljivali za ovu utakmicu. Rijeka ima kvalitetu, ali bržu i agresivniju igru Hajduka ne mogu pratiti zbog svega što im se trenutačno događa. Nažalost, stalne dekoncentracije u redovima Bilih dale su priliku gostima da se izvuku iz lonca vruće vode.
Nakon određenog vremena, ako se nastavi dobar Garcijin i igrački rad, sve će doći na svoje. Ovdje je bilo nekih sjajnih dionica, ali isto tako i katastrofalnih. Ipak, i sada je vidljiv ogroman napredak u igri u odnosu na ono što je bilo prošle godine. Igrači, a i gledatelji daleko više uživaju.
Nakon ovakvog kraja prvog poluvremena očekivao se samo odstrjel u nastavku. Humani hitac. Tako je i počelo kad Janković samo lasom može uhvatiti Bambu. I on dobiva žuti karton u 52. minuti. Đaloviću je sve jasno i radi dvostruku izmjenu. Dantas i Menalo s javnom opomenom napuštaju igru, a ulaze Gojak i Bogojević.
I tada ponovno na scenu stupa Hajduk kao Djed Božićnjak. Novi poklon u amaterskom branjenju kornera. Devetak stoji na prvoj stativi i blokira Livaju i Šegu. Jedan od njih mora biti ispred kako bi spriječio nisko izvođenje prekida. Pukštasu bježi Bogojević u taj prostor i lagano postiže gol.
Nevjerojatno naivno i dekoncentrirano.
I sad ponovno uzbrdica. Ajde stiži vodstvo.
Tome pomaže i Garcia s kasnim izmjenama. Tek nakon deset minuta ulazi Sigur (`65), a u 78. minuti Melnjak i Durdov. Na ovome je još jednom vidljivo kako se i Urugvajac tek upoznaje s mogućnostima pojedinaca. Jasno je bilo odmah u 55. minuti kako oni na terenu neće izvući bili brod iz nevere koja ih je opet zadesila.
Nova valjanja Riječana, i nove asistencije Bela i bacača lopti doprinose rastrganosti u igri. Nervoza nadjačava koncentraciju. Umjesto pritiska na igrače s kartonima Hajduk se potpuno gubi. Rijeka lagano ide prema pobjedi.
Tek u 89. minuti nakon prekida Bili dolaze do nove prilike. Nakon ubačaja Karačića Livaja puca, lopta se od Čopa odbija u stativu. Treći put.
Na kraju Durdov u 96. minuti centrira, Livaja odvlači Majstorovića i Radeljića, a Pukštas je još jednom na prvom mjestu. Zasluženo izjednačenje.
Da je Hajduk pobijedio ne bi bilo nezasluženo. Pokazali su daleko više na terenu, ali ipak premalo s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi Rijeka. Još je dosta rada potrebno, a i vjere (vjerojatno i kvalitete) u one na klupi.
Put je dobar i već nakon ove pauze možda ćemo na teškom gostovanju u Varaždinu vidjeti još bolji Hajduk.
