Search
Close this search box.

Prvoligaši i licemjerne hajke: Zašto se borba protiv sudačke organizacije uvijek svede na ‘jebanje majki’ podobnima?

Hrvatska sudačka nogometna organizacija. Bavili se aktivnim ili bivšim kadrom, blago rečeno pričate o živopisnom skupu nogometnih djelatnika čija se kvaliteta rada i dan danas ocjenjuje primitivnom formulom ‘ako javnost puno galami + galame i klubovi = ‘ajde malo to tamo smiri’.

Ne pričamo ovdje o pristupu vrednovanja nečijeg rada od strane birtijaša, isfrustriranih navijača ili nekog trećeg ‘vanjskog’ nogometnog faktora, već o tijelima Saveza koja bi trebala biti jedino kredibilno mjerilo utvrđivanja činjenica po tom pitanju.

Nedavno su se ponovno u hrvatskom nogometu na svim frontama uzburkale strasti na temu sudačke organizacije. Sezona je takva da se (uz ekonomske posljedice koje je uzrokovala pandemija koronavirusa) ozbiljniji euorpski novac ‘smiješi’ samo onom klubu koji osvoji naslov prvaka države. Za one koji toliko površno prate domaći nogomet – od ove sezone drugoplasirani, trećeplasirani te osvajač kupa/četvrtoplasirani klub idu u trećerazredno europsko natjecanje – Konferencijsku ligu, čiji je financijski paket skromniji od onoga na koji su (usprkos većinom skromnim izdanjima) hrvatski predstavnici u Europi navikli.

Tome treba dodati i kontekst činjenice da je liga sama po sebi (ne)kvalitetom rijetko kada bila izjednačenija pa nam osim borbe na vrhu slijede spektakularni zapleti i raspleti u donjem dijelu ljestvice. Trenutačno posljednjeplasirana Istra samo je na sedam bodova razlike od petoplasiranog Slaven Belupa i šestoplasiranog Hajduka.

I dok bi u nekim drugim okolnostima ljubitelji nogometa uživali u drami koju im ove sezone donosi elitni domaći razred, kod nas tome nije tako. Licemjerni predstavnici i glasnogovornici Hrvatskog nogometnog saveza svako toliko čudom se čude zašto iako je razlog u potpunosti evidentan. Sve gore navedeno odvijat će se u okolnostima u kojima do današnjeg dana aposlutno nitko od onih koji su ‘svirali po željama’ isplatitelja ‘božićnica’ – nije imenovan ni procesuiran. Ta činjenica u podsvijesti je svih dionika nogometa, kao i onih zbog kojih pratimo nogomet – klubova. Upravo zato iz njihovih redova i svjedočimo najsočnijim ‘primjedbama’ na odrađivanje posla od strane sudaca, a istoga nije nedostajalo ni u još nezavršenom kolu. Oni jednostavno znaju kako se radio posao sa sucima, ali o tome ne žele javno.

Koliko smirivanju tenzija doprinose nadležna tijela Saveza? Vrlo lako dokazljivo – nimalo. Kao prvo, nadležna tijela Saveza nemaju dosljednost u radu. Kao drugo, nemaju transparentnost rada. Kao treće, krcata su ljudima koji svoje mjesto u istima ne bi mogli imati da su dosljednost i transparentnost temelji tih tijela.

Posljednja hajka to nam je ponovno savršeno jasno manifestirala. Zebec u Gorici, Zebec u Maksimiru, VAR Bebek u Maksimiru, Pajač i Matoc u Puli. Svima koji prate poznate su okolnosti u kojima su se vodile rasprave oko kvalitete odrađenog posla spomenutih aktera u spomenutim mjestima. Licemjerni glasnogovornici saveza i oni koji do današnjeg dana smatraju da su problem pogreške sudaca (koje se svima mogu dogoditi), a ne kriteriji i kvaliteta suđenja – banalizirali su problem do krajnjih granica zdravom razumu prihvatljivog.

Cijela rasprava prošla je bez spominjanja onih na temelju čijeg rada se donose stručne procjene i odluke vezano za izvedbu sudaca. Kontrolori suđenja. Onima koji poznaju domaći nogomet dovoljno je reći da su danas na tim funkcijama (između ostalih) zvonka imena domaćeg nogometa: Alojzije Šupraha, Bruno Marić, sudac/kontrolor/novinar – Branko Stipković…

Postoji li javno dostupan dokument kojim bi se zainteresirana javnost mogla voditi pri ocjenjivanju kvalitete i dosljednosti rada kontrolora suđenja – dakle temelja svih daljnjih odluka nadležnih tijela?

Pa, postoji. Radnog imena ‘Upute kontrolorima o ocjenjivanju sudaca’. To što je riječ o dokumentu koji datira iz srpnja 2016. godine (prije VAR ere) ili to što ne postoji javno dostupna ažurirana verzija tog dokumenta, ili pak što je to posljednji dokument uopće javno objavljen na temu propisa rada kontrolora suđenja – govori dovoljno o dubini problema koji hrvatski nogomet ima sa sudačkom organizacijom.

Što vas točno zanima? Koje su karakteristike dobrog kontrolora? Nema problema.


Još nešto? Koliko je besmisleno raspravljati o pogrešno dosuđenim autima, kornerima, prekršajima koji za neizravnu posljedicu imaju postizanje pogotka? Nema problema.


Što dalje? Na temelju izvještaja kontrolora suđenja Komisija nogometnih sudaca (kojom predsjeda Ante Kulušić – od milja – Kula) – verificira te ocjene i na temelju njih analizira suđenje nakon svakog kola (ili bi barem tako trebalo biti, valjda, ne znamo) te svoj izvještaj podnosi Izvršnom odboru, tijelu koje i bira članove Komisije nogometnih sudaca.

A ima li javnost uvid u izvještaje glavnog tijela sudačke organizacije? Nema. Naši službeni upiti za tim dokumentima u prošlosti su zanemarivani, javno dostupni na stranicama saveza nisu, a sve na temelju čega se može racionalno suditi o famoznoj dosljednosti i kvaliteti rada ovih tijela Saveza su rijetko izdavana priopćenja za medije.

Naravno da su i ta priopćenja sročena u skladu s onom gore opisanom primitivnom formulom u kojoj je poželjni rezultat – ‘ajde, malo to tamo smiri’. Tako smo od strane javnog tijela koje i dalje glumi da nije javno tijelo ove države nakon prošlosezonskog polufinala Hrvatskog nogometnog kupa između Rijeke i Osijeka bili počašćeni ovakvim izvještajem,


a nakon nedavnih događanja – ovakvim:


Ima li netko nekih problema s ovakvim načinom rada jednog od temeljnih tijela svakog nogometnog nadmetanja? Nemogućnosti uopće analiziranja dosljednosti kvalitete rada cijele strukture? Ako je suditi po ponašanju svih klubova, njihovih predstavnika u tijelima saveza, njihovim javnim istupima – nitko nema nik’ih problema.

Navijačima i svima onima koji sanjaju dan da ćemo i u našoj državi doživjeti trenutke poput onih u Njemačkoj, Italiji i ostalim ‘uzorima’ gdje se s kriminalom u ovim strukturama nogometne djelatnosti ozbiljno obračunavalo ne preostaje ništa drugo nego s podsmijehom pratiti ‘simpatične’ medijske ispade svih ključnih dionika hrvatskog nogometa.

Jer, realno, da oni stvarno žele promjene i da im trenutačno stanje ne odgovara, prvi problem koji bi apostrofirali bila bi netransparentnost i nedosljednost rada Komisije za suđenje, no izgleda da se svi i dalje zadovoljavaju ‘jebanjem majki’ onima koji na listama završavaju i ostaju isljučivo kao posljedica organizacije sustava.

Sustava čiji je temelj, usprkos svim bajkama o reformama, bila i ostala podobnost, a ne sposobnost.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter