Search
Close this search box.

Quod licet bovi…

Da je delegatom biti lako, delegat bi bio svatko! Ta delegat mora biti i sudac sudaca i onaj koji gleda gledatelje.

Stresan je to posao koji nerijetko ima utjecaja i na pravopis i gramatiku navedenih osoba. Hajde ti pokušaj balansirati između činjenica, prihvatljivosti tvoga zapažanja i još čitaj sabrana djela Babića, Finke, Moguša, Anića, Silića i svih ostalih. Jeste li vi ikad bili delegat? Niste. E pa onda…

Sigurno postoji razlog zbog kojeg je delegat Dinko Ožaković napisao da je na utakmici Vala iz Kaštel Starog i rezervne momčadi Hajduka ponašanje gledatelja bilo “fer i sportski”. Ma sigurno. Znate, one psovke i vrijeđanje cijelo vrijeme su zapravo u korist tih mladih igrača.

Edukativne, jamačno da ih potaknu da igraju bolje. Pila naopako, znate. Fer i sportski. Ta nisu li im rekli da će se uspjeti prodati i da su dobri? Ta ima li što sportskije od toga. Ma očito je da su se šalili – pa čovjek kaže da Hajduk neće biti prvi nikad, a ta ekipa je prva u 3. HNL Jug. Zeka peka. Šta, hoćeš reći da bi trebali reagirati na pogrdan spomen određenih nacionalnih manjina (kakav i u blažoj varijanti rezultira kaznama drugdje), infektivnih bolesti, majki, prijetnje… Stani alo eeej, šta truliš tu, dobro je sve, samo lagano. Pa ispričali su se iz kluba. Šta će se sad tu dizati buka. Mir, mir do neba. Sve pet, ništa se nije dogodilo. Nikih problema. Sve je to samo #pjesma. Hehe. Šta, još ćete reći da sudačka četvorka nije korektno i pošteno odradila svoj dio posla? Ma dajte.

Na kraju, pa delegati su u nižim ligama u nekim slučajevima jedini oblik podrške koji npr. suci imaju od HNS-a. Hajde ti sudi kad ti lokalni baja uz aut liniju drži motornu pilu, a nisi baš siguran da će njegov kum u plavom pohrliti u pomoć ako ne sviraš jedanaesterac za HNK Čmrljevo 1997 kad njihov sidrun u šesnaestercu zapne preko vlastite noge, 10 metara od najbližeg protivničkog igrača i stropošta svojih 130 kila žive vage uz jauk na pod. Pa eto upadneš u začarani krug gdje ćeš morati i oštećenom Viljuškaru iz Đuzluka pomoći protiv Kukuz-Gnjojiva SO iz Srednjih Odojaka i tako dalje. Or else. Ta “nikih problema” izvješća su nažalost onda s nečije sebične, ugnjetavane možda, strane, jedino rješenje. I opet problem. Jer se velebne borbe protiv rasizma, vrijeđanja, zla i užasa svih načina, naročito onih pomodnih, na terenima nižih liga baš i ne provode. Sve dok se nekad za puno benignije gluposti izmišljaju kazne u Prvoj HNL.

Prvi razlog je očit – platežna moć prvoligaša. Dobro, nekad i nemoć, ali nije bitno, lakše se njih odere nego amatere. Drugi je vidljivost – prvu će ligu vidjeti svi, dok je sve drugo daleko od očiju i daleko od srca. Treće… glasovi. Tu dolazimo i do, možda, ključnog problema. Prečesto su zapravo najagresivnije upravo lokalne siledžije koje su se progurale do vodećih mjesta u lokalnim klubovima. Udobrovoljene siledžije potom znače glasove. Ne mogu neki biti u pravu koliko drugi mogu imat glasova vjernih niželigaša. To što je i jednima i drugima “središnjica” ista samo je bonus. Naravno, nisu svi takvi, daleko od toga, ali jasno je svakom tko je imao (ne)sreću malo više pratiti najniže lige kako neke stvari funkcioniraju. Dalo bi se jadikovati možda u obranu tog divljeg zapada (sjevera, istoka, juga a i centra također) oko problema s logistikom, ali u svakom slučaju zalazimo u znatno veće probleme s licemjerjem. Jer se itekako zna dogoditi da ista gospoda koja pokažu necivilizacijski maksimum (jer bi civilizacijski minimum implicirao minimum civilizacije) u vlastitim manjim mjestima to isto pokažu i na izletu na tribinu većeg kluba. Naravno, uz podršku lokalnih “intelektualaca”. Činjenica je da su takvi ispadi stalni, do te mjere da ljudi pravdaju ispad u Kaštel Starom kao nešto “nažalost normalno” i “očekivano”. To implicira apsolutan nerad i nebrigu na ključnoj razini, u samim lokalnim temeljima nogometa, pa i u samim temeljima društva koje nas okružuje, a u kojem je nogomet često (sviđalo se to nekom ili ne) bitan faktor.

Dok se oko sitnica rade drame, dok se to provlači kroz medije, nekad i kao diverzija za puno, puno mračnije stvari, iste se stvari zanemaruju tamo gdje su jednako bitne. I normalni dio publike, kakav je doista većinom bio u Kaštel Starom, mora patiti radi toga (ako ništa, radi asocijacije koja će ostati). Valja primjetiti i kako je lako zapravo zadovoljiti snobovski dio salonske liberale kojoj je nogomet nešto fuj i za neoprane mase, koja će prva graktati na medijski potencirane atake na doličnost, zgražati se, lajkati si međusobno popovanja naslijepo. Umjesto da traže akciju odgovornu za dramatiziranu reakciju, takvi se najčešće zadovoljavaju opravdanjem da su bez iznimke ti seljačine, kriminalci, pa uostalom i idioti (onaaak, prate nogomet, što pravi intelektualci #nećenikada), neovisno o tome što se, kako i zašto dogodilo. I tako ih se jednostavno ušutka javno izrečenom kaznom, do iduće prilike za zgražanje. U državi gdje je bakljada na karnevalu (usred hrpe djece), kao što je nekad bila i na stadionu, izniman i pohvalan dio atmosfere, osim eto onamo gdje određeni za identično to od relativno nedavno uporno kriče u mikrofon i drljaju u laptop da je užas, strava, gore i opasnije od masovnog ubojstva (nedajbože lakih droga).

Sloj na sloj licemjerja uzrokuje nepravdu na nepravdu, gdje se pojedinci ili grupice snalaze. I sve se svodi na to da se negdje netko okorištava situacijom i da se nekome drugome stalno i uporno pušta ono nedopustivo. Kao što je TBF rekao u jednoj od svojih najboljih pjesama, “u zemlji apsurda zakon je ka’ Burda”  – i doživljavat ćemo ovakve stvari valjda sve dok je to slučaj.

MODD


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter