Jednom je jedan svećenik izjavio: “Ako nema života poslije smrti, mi katolici smo najveće budale. Jer samo zbog nade u onaj svijet cijeli život pokušavamo biti bolji.” Prema popisu stanovništva iz 2011., nešto više od 86% stanovnika izjasnilo se kao katolici. S tim da je u tablici nedostajala religija s najviše praktičnih vjernika: Hajduk.
Klub je osnovan onako kako su započinjale sve velike revolucije 20. stoljeća, onako kako su nastajali umjetnički pokreti, svrgavanja kraljeva, narodna udruženja, Ujevićeve pjesme – van rodnoga grada, u pivnici, među istomišljenicima. Hajduk je nadživio i nadišao Austro-Ugarsku, Kraljevinu SHS, kvislinške tvorevine, talijanske pandže, Jugoslaviju sa svim svojim izvedenicama. Danas egzistira u Hrvatskoj, iako je “na vješalima, suha kao prut”, iako je, kao i uvijek, nagrizaju štakori-tirani… Hajduk se ne da. Mudro je zborio Meštar u Velom mistu: “Raspast se može Austrija, krepat moredu svi kralji i carevi, ma Ajduk će ostat!”
“Religio” na latinskome ima nekoliko značenja: pobožno štovanje, običaj, vjera, zakletva, prisega i svetinja. Sve ono što je i bez propisa i zabrana upisano u mentalni i emocionalni sklop svakog pravog navijača.
Hajduk je i više od religije. On nije ni božanski otkupitelj ni tiranin. Nije ni samo uprava kluba, a bogme ni isključivo oni koji istrčavaju na teren. Klub svoju vrhovnu vlast dijeli s institucijom o kojoj se pročulo po cijelom svijetu – Torcidom. Nisu zaludu Bijeli “umirovili” dres s brojem 12. Torcida je dvanaesti igrač, suvladarica kluba. Hajduk i Torcida supostoje, nadopunjuju se, idu u paketu, kao Jupiter i Junona, Fred i Ginger, Hlapić i Gita. Jedno bez drugoga ne može i da hoće. Ubitačan tandem koji oduševljava više od stoljeća.
Klub već (pre)dugo vremena prolazi svojevrsno čistilište; od uhljeba u vlastitim redovima, do okršaja s njemu nesklonim nogometnim Tartarom iz Vukovarske (paradoksa li!) u Zagrebu. U posljednjih devet godina trofejnu je vitrinu samo dvaput obasjalo Rabuzinovo sunce. Ostaje samo ponos na najmlađu momčad u povijesti, hajdučki mentalitet, vjera u bolje sutra i nada da ćemo se vratiti na bolje rezultatske staze.
Torcida će čekati. Religija je vezivanje, i u dobru i u zlu. Hajdukove “mise” nikad neće biti puste. Torcidaši nisu derbi-vjernici. Hajduk je naša vira i naš spas.
“I nikad ti nećemo okrenit leđa mi…”
